Poruka Izraelu: Liban nije Hezbollah, Gaza nije Hamas

Napori Izraela da skrene pažnju javnosti sa nezgodne stvarnosti i poremeti javno mišljenje uglavnom počivaju na promoviranju maksimalno pojednostavljenih poruka.

Takve poruke, kao papagaji, lako potom prenose saradnički medijski sistemi, grupe intelektualaca, učenjaci, te neki novinari koji vole senzacionalizam o „iranskim kadijama“, „zavjerama Hezbollaha“ i „Hamasovim teroristima“ u odnosu na kompliciranu dinamiku regije i pojedinačnih država. Naravno, u nekim situacijama je ovo dobar način da se izbjegnu nezgodne diskusije o aparthejdu i okupaciji kako ne bi dobili antisemitski renome.

Jedan jasan primjer takve pojednostavljene poruke je objava ministra obrazovanja Izraela Naftalija Bennetta na Twitteru koja glasi „Liban = Hezbollah“ nakon libanskih parlamentarnih izbora 6. maja. „Izrael neće praviti razliku između suverene Držabe Liban i Hezbollaha i smatrat će Liban odgovornim za svaku akciju sa njegove teritorije“, dodao je u tweetu.

Ponovo je Bennett sredinom maja privukao pažnju kada je rekao kako se prema nenaoružanim palestinskim demonstrantima kod pogranične ograde u Gazi treba odnositi kao prema „teroristima“. Do tada je Vlada, čiji je on dio, označila palestinski Veliki marš povratka kao „zavjeru Hamasa“.

Ono što Izrael pokušava postići promoviranjem ove vrste retorike je pretvaranje i Libana i Gaze u legitimne mete za njegovu agresiju i bilo kakav sukob koji bi se mogao desiti u budućnosti.

Ništa novo

Za one koji su upoznati sa izraelskom politikom u Libanu i historijom njihovih sukoba ovo „nije ništa novo pod suncem“. Izraelski zvaničnici imaju običaj skoro svakodnevno prijetiti cijelom stanovništvu Libana (ne samo Hezbollahu) uništenjem, razaranjem i vraćanjem u Kameno doba.

Ovaj ratnohuškački jezik, zapravo, opisuje ratne zločine koje je Izrael često činio na libanskoj teritoriji. Tokom rata 2006. godine, Izrael je ubio 1.000 civila, a izraelska Vlada je pokušala za to okriviti samo Hezbollah.

No, kako se u izvještaju Human Rights Watcha o ratnim zločinima počinjenim tokom tog sukoba ističe: „Odgovornost za visok broj civilnih žrtava tokom rata u Libanu leži na izraelskim politikama i odlukama napada u provođenju njegovih vojnih operacija“.

Ove godine, nije samo Izrael odabrao gledati izbore od 6. maja kroz prizmu „Liban = Hezbollah“. Međunarodni (i neki arapski) mediji su brzo proglasili izborne rezultate glatkom pobjedom Hezbollaha.

To je ponukalo lokalne medije i analitičare da odgovore isticanjem kako je „izborna dominacija Hezbollaha“ mit i redukcionistički netačan način razumijevanja dešavanja od 6. maja. Postoji mnogo segmenata gdje tumačenje izbora libanskih izbora, kao i označavanje njih sa „Liban = Hezbollah“, ne pokazuje složenost dešavanja u današnjem Libanu.

Naravno da se ne govori kako Hezbollah nije moćna politička i vojna sila u Libanu, kao i da ova stranka ne predstavlja veoma ozbiljan izazov i prepreku nastanka jake države. I oružje Hezbollaha igra ulogu u libanskoj politici, kao što se vidjelo u organizaciji oružanog zauzimanja Bejruta 2008. godine kao i u njegovoj odluci da se umiješa u rat u Siriji bez konsultacija sa Vladom ili Parlamentom.

Zaista treba neko biti veoma naivan i tvrditi kako je Hezbollah samo pokret otpora i kako njegov arsenal nema utjecaja na unutrašnje poslove ili izbore (i predsjedničke i parlamentarne).

No, tvrdnje kako je Liban sada „talac“ Hezbollaha (i Irana) su pretjerane. One su muzika za uši Izraela koji promovira ovaj stav kako bi opravdao bilo koje ratne zločine koje će njegova vojska počiniti u bilo kojem drugom sukobu u ime „samoodbrane“ i „rata protiv terorizma“.

Opravdavanje ubistava

Slično vidimo u Palestini, gdje se pokušavaju posljednjih protesti u Gazi označiti kao djelo i inspiracija Hamasa, uprkos činjenici kako su organizatori iz raznih grupa palestinskog političkog i građanskog društva.

Izrael se odlučuje za jednačinu „Gaza = Hamas“ kako bi opravdao ubijanje 114 nenaoružanih demonstranata i ranjavanje njih nekoliko hiljada koji su samo marširali u ime prava na povratak svome domu i okončanja okupacije palestinskih zemalja.

Ovu rečenicu su odmah ponovile neke zapadnjačke vlade i mediji. Na primjer, Washington Post je objavio užasan autorski tekst u kojem se navodi kako su protesti sredstvo Hamasa za pokretanje rata „i pokušaj probijanja pogranične ograde kako bi se izračunalo koliko bi ljudi poginulo“.

Kao i u slučaju Hezbollaha, Hamas nije nevin faktor. Prozvan je za kršenja ljudskih prava u Gazi kao i međunarodnog humanitarnog prava tokom oružanih sukoba. Međutim, treba imati posebnu vrstu moralnog i intelektualnog bankrota kako bi negirali činjenice na terenu – činjenice koje su potvrdile razne UN-ove i organizacije za ljudska prava.

Zaista, dehumanizacija Palestinaca je toliko dobila na zamahu da im se brani ljudsko pravo na protest protiv nehumanih i nepravednih političkih i humanitarnih uvjeta. Kako je jedan proizraelski komentator napisao, pokušavši da opravda korištenje smrtonosne sile nad demonstrantima: sve što Izrael od Gaze želi jeste „mir i tišina“, no umjesto toga njeni ljudi odlučuju protestirati – kao da je, u 2018., protest zločin kažnjiv smrću.

Logika poslije istine

Kada je Vasilij Nebencija, ruski stalni predstavnik u UN-u, opisao humanitarne kritike zbog stanja u Istočnoj Ghouti u februaru kao „masovno ludilo“, o tome sam pisao u tekstu za Al Jazeeru i nazvao to primjerom „logike poslije istine“.

Ne iznenađuje kako je takvo rezonovanje savršeno prisutno kod zamjenika glasnogovornika Bijele kuće Raja Shaha i stalne predstavnice SAD-a u UN-u Nikki Haley, kao i njihovih izraelskih saveznika.

U odgovoru na masakr u Gazi i hladnokrvno ubijanje i ranjavanje Palestinaca koje su činili izraelski snajperisti, Shah je protest nazvao „nesretnim propagandnim pokušajem“, dok Haley nije imala moralne hrabrosti da se suoči sa palestinskim kolegom u Vijeću sigurnosti, pa je napustila sobu za sastanke.

Zaista „logika poslije istine“ se ne može nositi sa istinom. Stvarnost dešavanja u Gazi se ne vidi u pojednostavljenim stavkama priče koje čujemo od proizraelskih mislilaca i zvaničnika u medijima.

Istina o ovoj temi je takva da, kako je naveo komesar UN-a za ljudska prava, „ovo nije ‘PR pobjeda Hamasa'… ovo je tragedija na hiljade porodica, a žestoke razlike u broju žrtava obje strane također sugeriraju veoma neproporcionalan odgovor…“

Izraelska okupacija i režim aparthejda moraju prestati kako bi se došlo do pravednog mira, i zbog Palestinaca i zbog Izraelaca. To je biti protesta u Gazi.

I svaki pokušaj pakovanja da su oni objava rata ili, jednostavno, „Hamasova zavjera“ ili „PR pobjeda“ propušta bit svega i očit je pokušaj izvrtanja stvarnosti i održanja statusa quo u korist Izraela.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera