Portugal: Fatalni rasizam i napredovanje krajnje desnice izazivaju zabrinutost

Demonstrant drži znak na kojem piše 'Recite ne rasizmu' tokom antirasističkih protesta u Lisabonu, u Portugalu, 31. jula 2020. (Reuters)

Piše: Beatriz Ramalho da Silva

Prije nešto više od mjesec dana, Mamadou Ba je večerao s prijateljima kada je dobio e-mail koji ga je upozoravao na „mjere“ protiv njega i njegove porodice ako „ne okonča svoje političke funkcije i ne napusti portugalski teritorij“ u narednih 48 sati.

Osim njega je bilo i devet drugih primatelja, uključujući tri zastupnika u Parlamentu.

„Ovo za mene nije ništa novo“, Ba je kazao Al Jazeeri. „Prošle godine sam se morao preseliti nakon što sam primio više prijetnji smrću od neonacista koji su javno objavili moju adresu na Facebooku.“

Ba je aktivista koji se bori protiv rasizma i na čelu je organizacije SOS Racismo. Ovaj Portugalac, rođen u Senegalu, stigao je ovdje prije 23 godine kao student.

U augustu je sjedište SOS Racisma bilo u centru onoga što su lokalni mediji opisali kao „paradu u stilu Ku Klux klana“, gdje su pojedinci nosili baklje i bijele maske.

„Teže mi je zbog djece, moj sin ima 15 godina i veoma je svjestan svega što se dešava, mlađa djeca drugačije osjećaju stvari.“

„Ovo pokazje da Portugal ima stvarni problem s rasizmom i da mu predstoji borba.“

Mamadou Ba, aktivista koji se bori protiv rasizma, primao je e-mailove u kojima su prijetili njegovoj porodici

Zbog prijetnji mu je nedavno dodijeljena policijska zaštita.

Ovaj uvredljivi e-mail stigao je usred sve veće zabrinutosti zbog krajnje desnice i izvještaja o rasizmu, nekada fatalnom, u Portugalu.

Početkom septembra su se kamerunski filozof Achille Mbembe i američki intelektualac Cornel West pridružili desecima aktivista i akademika širom svijeta u potpisivanju otvorenog pisma koje poziva na solidarnost sa pokretom tamnoputih osoba u Portugalu, zahtijevajući odgovornost i konkretnu promjenu da se transformira „realnost strukturalnog rasizma i i njegove manifestacije u policijskoj brutalnosti, rasističkom nasilju i rasnom maltretiranju u Portugalu“.

Evropska mreža protiv rasizma (ENAR) također je tražila reakciju vlasti u pismu koje je podržalo 16 zastupnika u Evropskom parlamentu i 72 organizacije civilnog društva, osudivši nedavne slučajeve policijske brutalnosti i rasističkih napada.

U februaru je Claudiju Simoes, Portugalku porijeklom iz Angole, policajac udario nogom i počeo gušiti ispred autobuske stanice pred kćerkom, jer je zaboravila dječiju mjesečnu kartu.

Potom su je smjestili u policijski auto gdje je navodno napadnuta i podvrgnuta rasističkim uvredama. Na kraju je hospitalizirana, gdje su joj dijagnosticirali ozbiljne, traumatske povrede glave, izvijestili su lokalni mediji.

Simoes je optužena dok je bila u bolnici za opiranje pri hapšenju. Ali nakon protesta koji su zahtijevali da suspenduju policajca koji ju je uhapsio, podignuta je optužnica protiv dotičnog policajca.

Prema izvještajima lokalnih medija, jedan stariji policajac je kasnije izjavio da je na videosnimku vidio samo „policajca koji obavlja svoj posao“.

Lider ultradesničarske portugalske stranke Chega, Andre Ventura drži baner sa demonstrantima na kojem piše 'Portugal nije rasistički' tokom demonstracija u Lisabonu 27. juna 2020.

Brunu Candea Marquesa, 39-godišnjeg glumca, je 25. jula ubio bijelac u sedamdesetim u Lisabonu.

I ranije su se sukobili i taj čovjek je navodno rekao Candeu: „Dobit ću oružje iz kolonija i ubit ću te.“

Početkom 2019., policajci u Lisabonu, koji su pozvani da intervenišu zbog problema između dvojice stanovnika u naselju Bairro da Jamaica, su snimljeni kako tuku i guraju nekoliko stanovnika.

Sutradan je mladi, tamnoputi Portugalac održao protest protiv policijske brutalnosti. Policija je intervenisala i odgovorila ispaljivanjem gumenih metaka. Ovo je potom pokrenulo optužbe za institucionalni rasizam unutar policije.

U decembru 2019. je grupa od osam muškaraca ubila 21-godišnjeg studenta sa otoka Zeleni rt, nakon što su napustili zabavu u lokalnom baru u Portu. Mnogi su nagađali da je ovo bio rasno motiviran napad, ali policija je to opovrgla, kriveći „alkohol“, „jalove motivacije“ i „latino kulturu mačoizma“, kako je izvijestio lokalni list Publico.

U februaru 2020, tokom utakmice između dva portugalska tima, francuski fudbaler porijeklom sa Malija, Moussa Marega, bio je meta rasističkih uvreda od strane fanova suprotnog tima. Osim toga, bacali su stolice na ovog igrača. Moussa je napustio stadion i poslije je osudio sudije što nisu zauzeli stav.

Demonstranti drže baner na kojem piše 'Dolje rasističko nasilje, pravda za Claudiju Simoes', a odnosi se na ženu koju je napala policija tokom demonstracija protiv rasizma i fašizma u Lisabonu u znak solidarnosti sa pokretom Black Lives Matter, 6. juna 2020.

Premijer Antonio Costa i predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa osudili su ovaj napad, a Rebelo de Souda je tvrdio: „Portugalski Ustav veoma jasno osuđuje rasizam i druge oblike ksenofobije i diksriminacije“.

Također u februaru, usred karnevalskih svečanosti u lisabonskom kraju Cais do Sodre, mladu Brazilku su navodno istukla dva policajca, a kasnije je prevezena u bolnicu.

Prema Publicu, policija je priznala da je zatvaranje „rezultiralo povredama“, ali su rekli da je ona napala policajca i da je sila bila nužna da se „ponovo uspostavi red“.

Ovo su poznatiji slučajevi, ali SOS Racismo je prikupio podatke o više od 700 rasno motivisanih zločina od 2012. godine.

Juliana Wahlgren, viša službenica za zastupanje u ENAR-u, rekla je Al Jazeeri da portugalska vlada treba poduzeti „efikasnije“ korake.

„Postoji jaz između pravnog okvira i načina na koji su ljudi zaista zaštićeni na terenu“, kazala je ona.

Portugalska kaznena policija i obavještajne službe su priznale da postoji porast u uvredljivom ponašanju, rekavši da istražuju prijetnje koje smatraju „skokom u konfrontaciji, prema suverenim tijelima“ koji „ranije nije postojao“, kako je izvijestio list Publico.

Ba kaže kako ima više prijetnji nakon izbora 2019. godine, kada je Chega (Dosta) postala prva stranka krajnje desnice koja je osvojila mjesto u Parlamentu, od kraja ranijeg autoritarnog režima, koji je okončan 1974. godine.

„Pojedinci poput Andrea Venture (lidera ove stranke) otvoreni su rasisti i normaliziraju ove diskurse u Parlamentu i medijima“, kazao je on.

Ventura često umanjuje ulogu rasizma kao motiva za ekstremno nasilje; u slučaju Marquesa, glumca, Ventura je napisao na Twitteru: „Ništa u ovom ubistvu ne ukazuje na zločin rasne mržnje“ i optužio je ljevičarsku stranku Bloco de Esquerda da je upotrijebila ovaj zločin da „širi ideološka iskrivljenja“.

Boaventura de Sousa Santos, profesor sociologije i direktor emeritus Centra za socijalne studije pri Univerzitetu u Coimbri, posmatra napredak portugalske krajnje desnice unutar konteksta šireg globalnog pokreta.

„Oduvijek postoji ultradesničarska baza kao što je slučaj u Španiji, Italiji, Grčkoj – krajnja desnica je bila na vlasti 50 godina u Portugalu – i ova baza nikada nije nestala.“

Izbor Chege je „otvorio vrata političkom legitimitetu“ za postojeće ultradesničarske i neonacističke grupe.

„Oni sada slave“, kazao je on. „Čak i oni koji ne žele da ih se etiketira kao ekstremiste sada imaju mjesto gdje to mogu ispoljavati bez problema svjesnosti.“

„Iz stranke Chega kažu da nisu rasisti – ali oni su protiv privilegovanja etničkih manjima – pa je njihova ideja da su žrtve agresori. Ovo je inverzija koju krajnja desnica radi po cijelom svijetu.“

U slučaju Portugala, Boaventura Sousa Santos primjećuje da postoje različiti stepeni u kojima se „konzervativni diskurs približava reakcionarnom diskursu“.

Alvaro Vasconcelos, bivši direktor Instituta za sigurnosne studije Evropske unije i osnivač Forum Demosa, ukazuje na „efekat zaraze“ krajnje desnice širom svijeta.

„Slično se desilo u Španiji, koja je smatrana izuzetkom do pojave Voxa“, kazao je on. „Imamo kolonijalno naslijeđe u Portugalu, koje nikada nije dovođeno u pitanje, u pogledu ideja koje su bile ključne za portugalsku krajnju desnicu tokom kolonijalizma – što je bila Salazarova (bivši portugalski premijer) retorika da Portugal nije rasistička država.“

„Portugalska demokratija nikada nije dekonstruisala ovaj narativ i on ostaje nevjerovatno snažan.“

Zastupnica u Parlamentu iz ljevičarske stranke LIVRE, Joacine Katar Moreira, obraća se tokom debate o državnom budžetu za 2020. u portugalskom Parlamentu u Lisabonu 9. januara 2020.

U januaru je Ventura izazvao ljutite reakcije nakon što je rekao da Joacine Katar Moreira, tamnoputa zastupnica u Parlamentu, treba biti „vraćena u svoju državu“.

„Prvi put u Portugalu potomci afričkog porijekla postaju vidljiviji u javnoj sferi. Ljudi afirmiraju svoje perspektive i svoja prava, i radeći to, populistički i ultradesničarski političari napadaju ova prava“, kazao je Vasconcelos. 

On vjeruje da će ova stranka krajnje desnice nastaviti rasti.

„Stvarni strah nije od tog da će Chega biti izabrana u Portugalu, već prije da njen diskurs zagađuje diskurse drugih desničarskih stranaka i stranaka desnog centra, kako se dogodilo u drugim evropskim državama. Stvarni rizik je ako sutra demokratska desnica u Portugalu osjeti da treba savez sa Chegom kako bi vladala.“

„Vlada i predsjednik nisu podrobno odgovarali na Venturine rasističke izjave. Oni smatraju, a to je pogrešno, da je odgovaranje davanje publiciteta njima. Rasizam je zločin i treba biti tretiran kao takav.“

Izvor: Al Jazeera