Pored toliko vode, Bosna izabrala žeđ

Ambijent oko izvora je bajkovit i rijetki su oni koji prođu prema Velikom Guberu (Al Jazeera)

Na sve strane vode. Izvori, hair česme hladne kao led, potoci, rijeke i riječice, jezera. Izviru iz kamena, iz brda, iz ničega. Bosna je jedno veliko vrelo, zemlja čuda, kontinuiteta življenja i nestvarnih voda.

Čovjek u svijetu prepoznaje ono što nosi u sebi, reče jednom veliki Rumi, a mi biramo da vidimo ono što je dobro, što valja i sa čim se zaista treba pohvaliti.

Vode mineralne, vode ljekovite, vode pune ribe i rakova, vode koje miruju i one koje teku, slana voda u jezerima u Tuzli… 

U ovim vrelim danima nije zgoreg ići tragom vode.

Pored same rijeke Drinjače, hladne, brze, planinske rijeke, a ispod mjesta gdje je nakada živio Stari grad izvor sa toplom vodom koji mještani smatraju ljekovitom. U njedrima planine, čije staro ime je Konj planina, izvor sa vodom koju prozvaše Muškom, a za koju se pouzdano zna da je ljekovita.

Česma ispod utvrde Kušlat, hladna kao led. Voda teče i pored turbeta Hamzi Orloviću u Konjević Polju, teče i gasi žeđ umornim putnicima. Bosna je zemlja puna vode, no većina nas bira da to ne vidi i kraj njih prolazi kao da ih nema. Pored toliko izvora mi biramo žeđ.

Dani maline

Od Konjević polja prema Bratuncu, zelene livade, rodni plastenici, golemi malinjaci. Ovaj kraj tradicionalno je poznat po malinarstvu. Čitave njive su zasađene malinom.

Nailazimo u vrijeme sezone berbe maline i mada se taj posao u principu obavlja u ranim jutarnjim satima, još uvijek su berači sa gajbama u malinjacima.

Proizvođači u principu nisu zadovoljni cijenom, ali nigdje pored puta ne možete kupiti malinu

U Bratuncu se održava i manifestacija Dani maline, a otkupne stanice primaju kompletan rod. Proizvođači u principu nisu zadovoljni cijenom, ali nigdje pored puta ne možete kupiti malinu. 

Ovdje je svaka travka priča, uglavnom jeziva, ali ima i onih lijepih.

Na samom prilazu srećemo sagovornika kojeg priupitamo za otkupnu cijenu maline. Nije znao, ali to ga nije spriječilo da kaže svoje mišljenje.

„Šta ćeš bolan ovdje vidjeti osim kesa i plastičnih flaša na sve strane. Mi smo divlje deponije otvorili tamo gdje ih nikako ne bi smjelo biti. Šta tu ima lijepoga. Jad, belaj, nezaposlenost, tuga. Sve su ovo mrtva mjesta bez ikakve perspektive. Tjeram dijete od pete godine da uči njemački i engleski jezik ne bi li ga posao negdje vani, gdje će da radi i živi normalno. Gdje si putem vidio neko golemo stado ovaca… Ma jok, sve pobjeglo u gradove, stislo se u stančiće, stenje i čeka novi dan. Nikakav je to život“, kaže naš sagovornik. Nerado govori ime jer je u uniformi pa „ne bi da šef sazna šta on misli“.

Srebren grad

U Potočarima tišina, nema nikoga. I tu teče voda, samuju brojni mezari, a ruže se crvene. Ovo je mjesto na kojem šutimo. Jedan sagovornik gorko konstatuje: „Nisam bio u Srebrenici 15 godina, a ko da sam bio juče, ništa se promijenilo nije“.  

U Srebrenici ništa novo što se okom vidjeti može. Jeste, glavna ulica se radi, ljudi se jedva vuku po sparnom danu i sklanjaju se gdje mogu.

Svjedočimo susretu dvojice starih prijatelja koji se nisu vidjeli 25 godina – Rajko Mijatović i Vehbija Durmić.

„Sve što je u nas starijih bilo dobro, ovima sada ne valja, tako da ne znam šta da mislim i kako da se ponašam. Sve imali, dobro živjeli, ali nije valjalo, eto onda, neka je ovo sad dobro pa makar ono naše ničemu i nije valjalo“, kaže Rajko, šofer u penziji.

Idemo u susret vodi, možda najpoznatijoj u ovom dijelu Evrope.

To je nekada bila najbolja banja i nema odakle ljudi dolazili nisu. Guber danas teče umjesto da liječi, šteta.

„Ja sam u Minhenu pronašao plavu flašu Guber vode, i zaplakao kad sam je vidio“, govori Suljo Jelkić.

„U to doba je Banja bila puna. Brojala se kao lječilište. Voda se pila na propisane doze od strane ljekara. Sva preduzeća Jugoslavije tu su slala radnike na oporavak i rehabilitaciju. Nakon Gubera vrate se u firme preporođeni.

Ta voda je za Srebrenicu bila život. Nikome nije bilo ni daleko ni skupo doći kada je u pitanju lijek. Prije rata je u Srebrenici bilo više od 1.000 dnevnih noćenja, svi kapaciteti puni, sve privatne kuće izdavale stanove i svi od toga imali koristi. Kada je to stalo, stalo je i sve drugo“, tvrdi Jelkić i nastavlja: „ta voda ponire u zemlju i prolazi preko raznih stijena i minerala. Srebrenica je bogata rudama, pa je i voda zasićena mineralima. U Crvenu rijeku se slivaju svi izvori Gubera, pa smo mi tu, kao djeca napravili vijer i kupali se u toj vodi. Nije ona baš dobra za kupanje jer ujeda za oči i ružno miriše zbog sumpora, ali je liječila svaku našu ogrebotinu i posjekotinu. Izbrčkamo se u vodi, a onda trk kući da to saperemo sa sebe.“

Jelkić kaže da je dosta naroda koji je dolazio u banju izliječeno i navodi neke primjere kojih se najradije sjeća.

„Doveli su nekog Vidoja koji je bio u kolicima i ničim nije mogao da mrdne. Tri godine je dolazio i na kraju tražio ko će sa njim da se trka. Otišao odavde na vlastitim nogama, potpuno preporođen. Od tada je dolazio stalno, jer Guber je zaista liječio.“

Zatičemo mašine koje uređuju izletište, i vodu koja slobodno teče. Ambijent oko izvora je bajkovit i rijetki su oni koji prođu prema Velikom Guberu.

Legenda

Naš sagovornik priča i o tome kako se otkrilo da ta voda liječi i ono od čega su ljekari davno digli ruke. Ne postavljamo pitanje autentičnosti i istine tih navoda jer nam je bitno da čujemo ono što se govori u narodu.

„Priča se da su za vrijeme Rimljana ogubali konji, pa ih otjerali uz rijeku da tu lipšu. Konji se kupali u rijeci i vrlo brzo ih pronašli žive i zdrave, pa se čudili dok nisu vidjeli da se kupaju u vodi. Onda je bila kćerka rimske vladarice, gubava, niko je pogledati nije htio, imala neko gadno kožno oboljenje. Umivala se na onom izvoru koji se zove ‘Ljepotica’ i koža joj sasvim ozdravila. Kažu da je bila jedna od najljepših djevojaka u ovim krajevima kada je ozdravila. I tako je od te gube, postalo ime Guber, još crni od onog najcrnjeg.“

Doduše, neki izvori spominju da su ljekovitost vode otkrili još Iliri, ali to nije najbitnije.

Bez obzira na priče vode Gubera djeluju nestvarno. Posjetili smo Mali Guber, Očnu vodu, Veliki Guber i Ljepoticu… Svaka voda prema svjedočenjima nešto liječi, ali je treba dozirati u potrebnoj mjeri i ne uzimati previše.

Za svaki slučaj smo se zadržali i pored Ljepotice, izvorišta koje pomaže koži i podmlađuje je. Je li bilo efekta vidjet ćemo naknadno. Činjenica je da bi Srebrenica živnula ako bi proradila banja i da bi tada sve bilo drugačije.

Ako je Guber dizao na noge one što su ih ljekari otpisivali, vjerovatno bi mogao dići i Srebrenicu. 

Izvor: Al Jazeera