Ponavlja li se Evropi historija

Mnoge zemlje se ugledaju na međuratni period, prije svega bivše komunističke zemlje poput Mađarske, koje decenije komunizma vide kao neku grešku u nacionalnoj historiji (EPA)

Ksenofobija, rasizam, mržnja i nepovjerenje prema strancima, izraženi nacionalistički i desničarski stavovi… obilježili su godine uoči Drugog svjetskog rata.

Više od osam decenija kasnije, teško je ne povući paralele između današnjice i tog doba, pa čak i ne pronaći zastrašujuće sličnosti, do te mjere da se može postaviti pitanje ponavlja li se Evropi, pa i ostatku svijeta,  historija, odnosno jesmo li osuđeni da ponavljamo greške iz prošlosti.

Historičarka Jelena Đureinović, profesorica na Odsjeku za istočnoevropsku historiju na Univerzitetu Justus Liebig u njemačkom Giessenu, govori da je povlačenje paralela sa međuratnim periodom posljednjih godina postalo uobičajeno, posebno nakon krize i zbog radikalno ubrzanog širenja i hegemonije desnice u sve više zemalja.

Tokom obilježavanja osamdesete godišnjice početka Drugog svjetskog rata ovih dana su i mnogi političari upozorili na sličnosti, govoreći prije svega o dominaciji desnice u Evropi i Americi.

“Činjenica je da te sličnosti postoje između sadašnjeg konteksta i perioda između dva svetska rata, pre svega u sferama ekonomije i politike. Kada sagledamo međunarodni kontekst, deluje kao da se krećemo direktno prema katastrofi, što je upravo kako međuratni period retrospektivno izgleda. Istorijske paralele nikada nisu precizne ali definitivno izgleda kao da ništa nismo naučili iz prošlosti”, kaže historičarka Đureinović.

Greška u nacionalnoj historiji

Ona dodaje da se mnoge zemlje čak ugledaju na međuratni period, prije svega bivše komunističke zemlje poput Mađarske, koje decenije komunizma vide kao neku grešku u nacionalnoj historiji pa se okreću ka dvadesetim i tridesetim godinama dvadesetog stoljeća kao idealnoj prošlosti.

“Idealizacija Kraljevine Jugoslavije, koja se posebno ističe u Srbiji od 2000. godine, jedan je od tih primera veličanja jednog perioda i državnog uređenja koji je bio vrlo daleko od idealnog”, dodaje.

Kako kaže predavačica na univerzitetu u njemačkom Giessenu, svjedoci smo širenja takozvanih autoritativnih demokratija u Evropi i šire, govora mržnje kao uobičajenog političkog diskursa i zapanjujućeg manjka solidarnosti i alternativa.

“Međutim, za razliku od godina neposredno nakon Prvog svetskog rata, mislim da ne postoji ta vrsta nezadovoljstva trenutnim stanjem stvari među političkim elitama u nekim državama koja bi ih motivisala da menjaju međunarodni status quo kroz započinjanje svetskog rata. To nezadovoljstvo i stremljenje promenama koje političke elite zastupaju je često okrenuto prema unutra i više se odnosi na narativ o nacionalnom suverenitetu i protivljenje globalizaciji koje prouzrokuje zastupanje politike izolacije, što ide ruku pod ruku sa krivljenjem izbeglica i imigranata za sve probleme. Ipak, sa ovakvom političkom konstelacijom, vrlo je teško predvideti šta može da se desi”.

Nepredvidiva budućnost

Ono što jeste potpuno predvidivo i sa čim ne postoje historijske paralele su posljedice klimatskih promjena koje će vrlo izvjesno takođet prouzrokovati i ratove, dodaje, i velike brojeve ljudskih žrtava i valove izbjeglica.

“Kao što pismo upućeno budućnosti ispisano na spomeniku prvom otopljenom glečeru na Islandu priznaje, mi znamo šta se dešava i šta protiv toga može da se uradi i samo buduće generacije će znati da li smo to i uradili”.

Historičar Hrvoje Klasić podsjeća da Drugi svjetski rat svojevrsni nastavak Prvog svjetskog rata, nakon kojeg je jedna stran bila okrivljena za sve što se desilo, što je umnogome potpomoglo Adolfu Hitleru i nešto ranije Benitu Mussoliniju, koji su usmjeravali bijes naroda protiv vladajućih elita i koji su pronalazili “krivce” za sve probleme. A pronalaženje “krivaca” je ključno za popularizaciju ekstremno desničarskih pokreta.

Danas su to migranti i finansijske krize, a sličan stav je vladao i uoči Drugog svjetskog rata.

“Kao i onda, nizak je stepen povjerenja u institucije, ne vjeruje se vlastima, što omogućava popularizaciju desničarskih pokreta koji bombastično obećavaju sve i svašta. To se dešavalo prije Drugog svjetskog rata, to nije ni rijetkost danas”, govori historičar ih Hrvatske.

Učenje iz prošlosti

Međutim, male su šanse da se ponovi Drugi svjetski rat, odnosno da se ponove nestabilnosti kakva su se desila tada, ističe Klasić.

“Nismo imali iskustvo Drugog svjetsko rata, šta se može desiti. Danas znamo šta se desilo i to iskustvo će spriječiti da se desi nestabilnost oblika kakva je bila tada. Što ne znači da ne prijeti opasnost od drugih vrsta nestabilnosti, jer za rat više ne trebaju velike vojske i veliko oružje, dovoljno je pogledati da se dosta napada izvodi pomoću računara, odnosno da se izvode hakerski napadi”.

Pored toga, ono što je išlo u prilog napredovanju Hitlera jeste što je Evropa bila razjedinjena, podsjeća historičar iz Hrvatske, te dodaje da su svi veliki politički događaji uvijek kretali iz Evrope i zbog spora određenih zemalja.

Evropa je danas, bar kad su najbitnije zemlje u pitanju, ujedinjena i to će spriječiti ponavljanje historije, smatra Klasić.

Mada se čini i da to iskustvo nije dovoljno, odnosno da su mnogi spremni tok historije izmijeniti prema svojim željama.

Jelena Đureinović govori da je iskustvo Drugog svjetskog rata doprinijelo razvoju međunarodnog humanitarnog prava i institucija sa svrhom da se takav rat i, prije svega, Holokaust i genocid, ne ponove.

“Danas to iskustvo dobija različita značenja, jer se u mnogim zemljama vrši ozbiljna revizija i instrumentalizacija Drugog svetskog rata. One se prostiru od negiranja lokalne kolaboracije i učešća u Holokaustu, preko pompoznog slavljenja pobede u okviru nekog etnifikovanog master narativa do upotrebe diskursa o uloženom ratnom trudu i žrtvama u trenutne političke svrhe i diplomatske obračune, kao što je slučaj sa Brexitom. Gledajući dominantne politike sećanja, nekad ne znamo više ko je pobedio ili izgubio i ko je zločinac a ko heroj, jer se to sve relativizuje. U Srbiji možemo da vidimo primere svih ovih narativa”, kaže stručnjakinja univerziteta u Giessenu.

Izvor: Al Jazeera