Pomirenje Hamasa i Fataha vođeno pragmatizmom

Veliko pomirenje Fataha i Hamasa, dvije glavne političke struje u Palestini, zasigurno je povijesni događaj. Čelništvo Palestinske samouprave i Gaze dogovorili su se oko važnih koraka kako bi se ponovno uspostavilo jedinstvo palestinskog političkog i državotvornog pokreta.

Takvo jedinstvo je važno zbog održavanja kolektivnog palestinskog stava spram izraelske vlade i održavanja ideje dviju država – Izraela i Palestine – na životu.

Nemali doprinos tome dalo je novo vodstvo Hamasa, koje je pokrenulo korijenite promjene unutar organizacije. Iako je Hamas i dalje islamistički pokret koje ima oružano tijelo, on je izmijenio svoje osnovne dokumente, izbacio ciljeve za potpunim uništenjem izraelske države.

Dapače, Hamas je priznao pravo postojanju Izraelu u granicama iz 1967. Tim potezom se Hamas približio Fatahu i izgradio put mogućoj pomirbi dviju glavnih frakcija palestinske političke scene. Fatah, stranka koja vodi vladu, po prvi puta je poslao svoje predstavnike u Gazu nakon 2007. Rami Hamdalah, palestinski premijer, dočekan je s veseljem u Gazi, gdje se sastala vlada nacionalnog jedinstva nakon što je Hamas uklonio svoju samoupravu.

Nekoliko je glavnih povoda ovom približavanju i ujedinjavanju. Prije svega, mogućnost približavanja je posljedica promjena generacija u vrhu Fataha i Hamasa.

U Hamasu je do toga došlo već ove godine. Haled Mešaal, dugogodišnji vođa Hamasa s kuvajtskom potporom, napustio je čelno mjesto pokreta te ga je zamijenio Ismail Hanije, koji je odmah krenuo s reformama uz potporu gazanske skupine vođene Muhamedom Abu Marzukom.

U Fatahu se promjene tek naziru, ali nisu daleko. Palestinski predsjednik Mahmud Abas je star i bolestan. S njim odlazi generacija revolucionarnih boraca oko Jasera Arafata, odnosno dolazi do velike smjene boraca za palestinsku državnost otkako je nastala sama Palestinska oslobodilačka organizacija.

Među viđenijim članovima nove generacije je Mohamed Dahlan, dugogodišnji član Fatahovog kadra, bivši šef sigurnosti i poduzetnik koji je akumulirao značajno i navodno nelegalno bogatstvo procijenjeno na desetke milijuna dolara. Nakon što je Hamas preuzeo Pojas Gaze, Dahlan je pobjegao na Zapadnu obalu, ali i tamo se zakačio s Abasom te je napustio područje 2011. Od tada živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odakle pokušava obnoviti svoju političku karijeru.

Uloga Egipta

Vrlo važnu ulogu u procesu pomirenja imao je Egipat. Osim što egipatska politička elita želi vratiti Kairu ulogu na Bliskom istoku kakva je postojala do rušenja Hosnija Mubaraka, ona ujedno ima velik utjecaj na razvoj i život u Pojasu Gaze.

Egipat treba sigurnosnog partnera u Gazi na koga se može osloniti kako bi Kairo bio učinkovitiji u borbi protiv islamističkih militanata. Oni koriste teritorij za krijumčarenje boraca i oružja i tako pokreću napade na egipatske snage sigurnosti.

Kairo nikad nije vjerovao Hamasu jer je zbacio s vlasti Hamasove prijatelje u egipatskom Muslimanskom bratstvu. Egipatska država je potom proglasila Bratstvo terorističkom organizacijom. Hamas je, s druge strane, u potrazi za olakšavanjem blokade Gaze i ponovnim otvaranjem graničnog prijelaza Rafah.

Ovaj prijelaz je životno važan za dva milijuna Arapa koji žive u Gazi i koji mogu putovati u Egipat samo za liječenje ili za studiranje u inozemstvu. Zatvaranje prijelaza Rafah je daleko više utjecao na život u Gazi nego svi drugi blokirani prijelazi prema Izraelu.

Otkako je započela teroristička kampanja na sjevernom Sinaju 2013. egipatske su vlasti dodatno pojačale kontrolu granica s Gazom i uništile na stotine tunela koje su Palestinci koristili za krijumčarenje dobara i oružja u i iz Gaze.

Zapravo, krijumčarenje je bio stožerni način preživljavanja gazanskoga gospodarstva. Ne samo Egipat, već i Palestinska samouprava na čelu s Mahmudom Abasom je pojačala pritisak na Gazu, obustavila plaćanje plaća dužnosnicima u javnom sektoru kao i isporuku električne energije, sve kako bi natjerala Hamas na povlačenje s čelnog mjesta i spriječila daljnje produbljivanje jaza između Fataha i Hamasa.

Posljedično su građani Gaze imali struju nekoliko sati na dan, imali su probleme u vodoopskrbi i odvozu otpada, a pravilno i sanitetsko vođenje bolnica postalo je nemoguće.

Ali dramatični preokreti očito su mogući i izviru iz unutarnje dinamike palestinske politike, osobito nakon što se Hamas našao u teškoj situaciji vezanoj za treći glavni čimbenik palestinskog ujedinjenja.

Taj je vezan uz pokušaj slamanja političkog islamizma na Bliskom istoku, u procesu slamanja Muslimanskog bratstva i politike Katara. S obje strane je Hamas bio tradicionalno blizak, uz relativno dobre odnose s Iranom.

Fatah se, međutim, držao tradicionalnog nacionalnog određenja i arapskog socijalizma bez pretjeranog uvođenja vjerskih sastavnica u svoju politiku. Činjenica da se do pomirbe došlo upravo u Kairu iznenađujuća je, ne samo što je Hamas tek za dlaku izbjegao mogućnost dolaska na listu terorističke organizacije u Egiptu prije dvije godine.

Petrodolarska podrška Emirata

Prije toga se Hamas optuživao za pomoć terorističkim skupinama u borbi protiv egipatske vojske i policije na sjevernom Sinaju, blizu Pojasa Gaze gdje Hamas drži političku i vojnu kontrolu otkako je izbacio svog političkog protivnika Fataha 2007. godine.

U Emiratima, gdje je živio Dahlan, kao i u Egiptu, iznimno su ljuti na katarsku potporu Hamasu i Muslimanskom Bratstvu, te traže snažniju vanjsku politiku kako bi izolirali mali emirat u Perzijskom zaljevu i umanjili katarski utjecaj na islamiste u cijeloj regiji.

Ujedno, Emirati pomažu Dahlanu kao potencijalnom nasljedniku Abasa. Upravo je putem emiratskih petrodolara uspješno došlo do dogovora između Hamasa i Fataha. Hamas se složio s povratkom vlade nacionalnog jedinstva u Gazu.

Kako bi spriječili povratak Gaze u područje odlučivanja Katara ili Irana, vlastodršci u Abu Dhabiju su počeli isplaćivati nekih 15 milijuna dolara mjesečno kako bi pomogli Gazi odnosno kako bi držali Hamas na svojoj strani.

Isplatilo se; sredinom rujna ove godine, Hamas je najavio prestanak mandata svoje uprave kako bi se napravio put vladi nacionalnog jedinstva. Egipat, koji nikad nije priznao Hamas kao legitiman pokret, dugo je vremena priželjkivao ovakvo rješenje palestinske situacije, jer Kairo ima povjerenja u sigurnosne poglavare Palestinske samouprave i njihovu sposobnost zaštite granica Gaze.

Stoga se može zaključiti kako pomirenje Fataha i Hamasa nije toliko vođeno promjenama u ideologiji i pristupu palestinskoj politici, koliko pragmatizmom i nezavidnom položaju Hamasa spram Ramale, Kaira i širih regionalnih političkih saveza. Do dosljednog provođenja dogovora o vladi nacionalnog jedinstva ipak treba proći još neko vrijeme, a ujedno se planira i razoružanje Hamasove paravojske.

Abas je u razgovoru s medijima bio jasan da neće dopustiti iskustvo Hezbolaha u Libanonu, odnosno da neće dozvoliti postojanje civilne vlade (Palestinske samouprave) dok politički pokret (Hamas) zadržava naoružanu silu.

Isto pravilo vrijedi za Pojas Gaze kao i za Zapadnu obalu: svaka osoba koja nedozvoljeno nosi oružje bit će uhićena. Nikakvo nezakonito oružje ne smije biti dozvoljeno.

Zamjenik čelnika Hamasovog političkog ureda Musa Abu Marzuk već je najavio da oružje korišteno za otpor ne može biti predmetom rasprave, jer ono pripada cijelom palestinskom narodu i jamstvo je protiv izraelske agresije.

Očito će u tim raspravama i pomirenjima morati doći do dodatnog kompromisa između dviju strana. Sve može sada biti predmetom rasprava i rješenja ovise o prevladavajućim okolnostima i volji dviju stranaka.

Na tom putu će ih pokušati opet razjediniti Izrael, jer taj režim nikako ne želi ujedinjeni palestinski politički front koji može imati potporu i Washingtona i Moskve.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera