Politika ‘zamrznutog konflikta’ dovela do konflikta

'Kad govorimo o raspadu bivše Jugoslavije, to je opšte mjesto: na Kosovu je sve počelo. Daj Bože da tu i završi', piše autor (EPA)

Jutrošnji događaji na sjeveru Kosova, nažalost, nisu iznenađenje.

Ne zato što je Aleksandar Vučić u svom fidelkastrovskom govoru u Skupštini Srbije to najavio (“Pitanje je trenutka kada će Albanci da napadnu Srbe”) nego zato što svako neriješeno političko-teritorijalno pitanje na Balkanu prijeti da se pretvori u tragediju koja ne donosi nikakvo razrješenje i odgovore nego samo još novih teških pitanja. I, naravno: mrtvih. Još mrtvih.

Kada govorimo o raspadu bivše Jugoslavije, to je opšte mjesto: na Kosovu je sve počelo. Daj Bože da tu i završi. No, kraj stanja u kojem su incidenti i novo prolivanje krvi mogući ne nazire se. Naprotiv: umjesto da se tačke mogućeg incidenta eliminišu tako što će biti pretvorene u tačke ako ne suživota, a ono sporazuma, one se umnožavaju.

Dok se, istovremeno, mjesta suživota neprekidno proizvode u tačke mogućeg incidenta.

Kosovska policija, po nalogu Osnovnog suda u Prištini, jutros je hapsila na sjeveru Kosova. Priština tvrdi da je hapsila građane – među njima i pripadnike policije – koji su se ozbiljno ogriješili o zakon: kriminalce, dakle. Beograd tvrdi da su Albanci hapsili – Srbe. Iz Prištine na to odgovaraju da su među uhapšenima i Albanci.

Aleksandar Vučić u rečenoj akciji nije vidio regularno postupanje kosovske policije nego akciju kosovskih vlasti koja ugrožava mir. Zato je Beograd naredio stavljanje svih jedinica vojske u stanje pune borbene gotovosti.

Uz to, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije stavilo je u stanje pune pripravnosti specijalne i posebne jedinice policije.

Mrtvih, za sada, srećom, još nema. Ali su četiri pripadnika kosovske policije ranjena.

Logičan slijed događaja

Al Jazeera je već izvijestila da su “u Zubinom Potoku mještani na magistralnom putu zapalili gume kako bi spriječili kosovske policajce da odvedu uhapšene”, da se “na sjeveru Kosova i dalje čuju sirene”, te da je “atmosfera napeta” dok se “građani okupljaju u centru grada”.

Ako nekome nije bilo jasno (ili se, prije će biti, pretvara da mu jasno nije) zašto Evropska unija tako uporno (nažalost: i bezuspješno) pokušava privoljeti Srbiju i Kosovo na neku vrstu sporazuma koji bi ukinuo svaku dalju mogućnost incidenta i eskalacije, jutrošnji događaji na sjeveru Kosova su više nego uvjerljivo: zato.

Tako, dakle, izgleda takozvani “zamrznuti konflikt”, koji je alternativa sporazumu Beograda i Prištine. Politiku “zamrznutog konflikta” promovišu oni koji se protive sporazumu Beograda i Prištine – srpski nacionalistički krugovi i njihov centar: Srpska pravoslavna crkva.

Oni koji se zalažu za zamrznuti konflikt, sada je to valjda svakome jasno, zapravo se zalažu za konflikt. Koji će, prije prije nego kasnije, biti odmrznut. Politika koja živote svojih građana tretira kao lignje (zamrznuti, pa odmrznuti, a nakon odmrzavanja ne zamrzavati ponovo) neodgovorna je politika. Dakako. To je, ujedno, i politika kontinuiteta. Takve smo se politike nagledali od 1991. naovamo.

Ono što zemljama bivše Jugoslavije sada treba upravo je suprotno: politika diskontinuiteta u odnosu na onu devedesetih godina 20. vijeka. Umjesto politike fokusirane na teritoriju, etnos i juče treba nam politika usmjerena ka Evropskoj uniji, demokratiji i sutrašnjici.

Čarke sa susjedima i provokativne izjave (šifra: Vulin i Dačić, ali i kosovski zvaničnici i Edi Rama) dobro dođu kao pomoćno sredstvo u rješavanju unutrašnjih političkih problema i kao sredstvo za prikrivanje kriminalnih aktivnosti ovdašnjih političko-pljačkaških elita: no, cijena toga je previsoka. K tome, danas je ta cijena niža no što će biti sutra. Jer, gdje siješ mržnju samo mržnja može nići. Gdje se naoružavaš tu će oružje kad-tad opaliti.

Sva ta igra teških riječi i “simboličkog” pomjeranja ljudi u uniformama i građana, taj niz ratnih igara u svakom trenutku može se otrgnuti kontroli. Sva ta politika vanrednog stanja, specijalnih jedinica i podignute borbene gotovosti ne samo da ne može rezultirati ničim dobrim nego se i u svakom trenutku može otrgnuti kontroli.

A ta se igra vodi ne samo na Kosovu nego i u Bosni i Hercegovini, koja se, mimo svoje volje i svake konstruktivne političke logike, gura u status taoca rješenja “kosovskog pitanja”.

Zbog svega toga, jutrošnja zbivanja na Kosovu i reakcija Srbije i nisu incident nego logičan slijed događaja. Status kvo nije održiv. Sa ovakvom političkom dinamikom, vrijeme nije saveznik građana Balkana. Ako vrlo brzo ne bude bolje, biće mnogo lošije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera