Politika jednog djeteta pogubna za Kinu

Yang se udala prije četiri godine, ali ne razmišlja da rodi dijete (Al Jazeera)

Piše: Ali Abu Mrihal

PEKING – Yang Shi već dvadeset godina živi kao jedinica. Odgajala ju je baka u malom selu na jugu zemlje. Njeni roditelji, koji su zaposleni, nisu imali pravo na drugo dijete zbog politike jednog djeteta koju su vlasti uvele u državi prije više od trideset godina.

Yang je odrasla uz osjećaj samoće. Zbog obaveza koje nameće rad u industriji, uskraćeno joj je odrastanje uz roditeljsku brigu, dok je zbog politike jednog djeteta ostala bez brata ili sestre koji bi joj pomogli da prevaziđe osjećaj straha i izolacije.

Za Al Jazeeru kaže: „Nikada neću saznati kakav je osjećaj imati brata ili sestru. Uvijek sam pomalo zavidjela prijateljima koji imaju brata i sestru, pa čak i ako nisu upisani u službene evidencije“.

„Kada sam imala petnaest godina, pomišljala sam da se ubijem. Od takvih namjera sam odustala samo zbog straha za svoju baku“, dodaje ona.

Yang se udala prije četiri godine, ali ne razmišlja da rodi dijete. Strahuje da bi i njeno dijete moglo imati istu sudbinu, jer ona i njen suprug rade, a roditelji ulaze u pozne godine i ne mogu se brinuti o djetetu poput njene bake.

Osjećaj manje vrijednosti

Socijalna istraživačica Long Yee kaže da, iako vlasti dozvoljavaju rađanje drugog djeteta, posljedice politike jednog djeteta još su prisutne u kineskom društvu. Dodaje da je odsustvo roditelja od kuće zbog industrijskog načina života ostavilo veliku emocionalnu prazninu, čime se generira osjećaj usamljenosti kod cijele jedne generacije. Mnogi od njih se nerado uključuju u zajednicu i radije ostaju u izolaciji, u nastojanju da izbjegnu diskriminaciju i pobjegnu od tragične realnosti.

Long objašnjava da je politika jednog djeteta, koja je usvojena u Kini sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ostavila skoro 61 milion djece, što je oko 22 posto od ukupnog broja djece u državi, bez roditeljske brige. 

Izbjegavanje stupanja u brak i rađanja djece u Kini vezuje se za teške ekonomske uvjete i strah od unaprijed zapečaćene sudbine, što je glavna briga mnogih Kineza. Ovakva razmišljanja i usmjerenja predstavljaju veliku prijetnju za strukturu kineskog društva, koje ima ozbiljnu rodnu neuravnoteženost i nezapamćenu stopu starijeg stanovništva. 

Vladin poticaj

Prema kineskim izvještajima, očekuje se da će broj starijih osoba u zajednici porasti na četiri stotine miliona do 2030. godine. Kinesko Ministarstvo za ljudske resurse upozorava na smanjenje radne snage za više od 23 posto, što će do 2030. iznositi skoro 700 miliona stanovnika, kao rezultat politike jednog djeteta, tvrde posmatrači.

Zbog zabrinutosti koju su izazvali ovakvi podaci, kineske vlasti razmatraju mogućnost pružanja finansijske pomoći i beneficija kako bi se porodice ohrabrile na rađanje drugog djeteta, kao i niže poreze za porodice s dvoje djece.

Peking nastoji primjenom nove politike, kojom se dozvoljava rađanje dvoje djece od 2015. godine, riješiti problem starenja stanovništva i povećati svoju radnu snagu.  

No ekonomska opterećenja i ograničenja i dalje su prepreka za primjenu ove politike. Kineski aktivisti smatraju da su pokušaji vlade da ispravi posljedice politike jednog djeteta isto kao da pokušavate vratiti kazaljke sata unazad. 

Jedan od njih je šaljivo napisao: „Riješite nas industrijskog života. Vratite nas poljoprivredi i obećavamo da ćemo rađati više djece, ali vas molimo da to ne kažete Mao Ce-tungu.“

Izvor: Al Jazeera