Politika je i dalje muški posao u kojem žene statiraju

U Hrvatskoj će se u nedjelju održati deseti po redu parlamentarni izbori od 1990. naovamo. U tih trideset godina mnogi su prodefilirali kroz Hrvatski sabor, ali ne i mnoge. Žene su u hrvatskom parlamentu uvijek bile u debeloj manjini, iako su u ukupnom udjelu stanovništva čak neznatno brojnije od muškaraca.

Hrvatska se naizgled po pitanju participacije žena u visokoj politici nema čega sramiti. Imala je jednu premijerku, Jadranku Kosor, a i predsjednicu Republike, Kolindu Grabar Kitarović. Na onim najvažnijim ministarskim ili potpredsjedničkim mjestima u Vladi znalo je biti žena, i to utjecajnih poput bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić ili Martine Dalić koja je čak u dva navrata bila ministrica financija. No, daleko je to od nekih europskih, naročito skandinavskih primjera, a mnogo bliže onim balkanskima gdje je politika skoro pa isključivo „muška stvar“.

Što je pozicija viša, jaz je veći

Nevjerojatno zvuči podatak da je u prošlom sazivu Hrvatskog sabora udio žena bio najniži u proteklih 20 godina. Od 151 zastupničkog mandata, 122 su držali muškarci, a tek 20 žene. Još je nevjerojatnije da Hrvatska ima čak dva zakona koja propisuju poštivanje rodne (ženske) kvote od 40 posto na svim kandidacijskim listama u svim izbornim jedinicama. Tko ne ispoštuje kvotu, trebao bi platiti kaznu što je, čini se, mnogim političkim strankama prihvatljivija opcija od poštivanja ženske kvote. A ako se ta kvota i poštuje, u većini slučajeva to je tek radi zadovoljavanja forme pri čemu se kandidatkinje „guraju“ na niža mjesta. Zašto je tome tako upitali smo, među ostalima, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj Višnju Ljubičić.

„Nažalost, stanje u politici je samo jedan od pokazatelja koliko se Hrvatska još nalazi daleko od postizanja ravnopravnosti spolova, odnosno normativa određenih Zakonom o ravnopravnosti spolova. Participacija žena u najvišem tijelu predstavničke vlasti u zemlji odraz je položaja žena u hrvatskom društvu. Hrvatski sabor samo je jedan od poligona na kojem prestižne pozicije žene dosežu u daleko manjem omjeru od muškaraca. Takvo stanje prisutno je kada govorimo o gotovo svim vrstama upravljačkih pozicija, ne samo u politici i vlasti. Što je pozicija u hijerarhiji viša, to je rodni jaz izraženiji“, kaže pravobraniteljica Ljubičić.

Šute i o onome što ih se izravno tiče

Na potpitanje gdje nastaje raskorak između načelnog ispunjavanja tzv. ženskih kvota na izbornim listama do podzastupljenosti žena u predstavničkim tijelima, Ljubičić kaže da je glavni problem taj što rodna kvota ne utječe na određivanje položaja kandidatkinja i kandidata na listi.

„Na svim nacionalnim političkim izborima do sada ženama su se u velikoj mjeri dodjeljivale lošije pozicije na listama, stavljajući ih u nerazmjernom udjelu u donje dijelove lista, gdje nemaju puno realne šanse biti izabrane. Preferencijsko glasovanje ne predstavlja dostatnu protutežu takvoj praksi, s obzirom da položaj na listi i dalje u većini slučajeva igra presudnu ulogu. Naime, kandidat/kinja mora skupiti najmanje 10 posto svih glasova koje lista dobije da bude izabran/a na temelju preferencijskih glasova, a pored toga velik dio biračkog tijela uopće ne koristi mogućnost preferencijskog glasovanja“, ističe.

I bivša premijerka Jadranka Kosor, prva žena na najvažnijoj političkoj funkciji u državi, smatra da su razlozi podzastupljenosti žena u politici to što je hrvatsko društvo „jako konzervativno“ te što se bavljenje politikom smatra „isključivo muškim poslom“.

„Mislim da to misli i značajan broj žena pa i onih koje su u politici. Oko specifičnih i osjetljivih tema koje spadaju u tzv. ženska pitanja, a tiču se ženskih ljudskih prava, kao što je pitanje nasilja nad ženama ili pitanje pobačaja, velika većina žena šuti, pogotovo u velikim konzervativnim strankama poput HDZ-a, i ne želi se izjašnjavati. Osim toga, žene se ne solidariziraju jedna s drugom i mislim da velik broj žena na izborima uopće ne glasa za žene“, kaže Kosor

Kao primjer izostanka ženske solidarnosti Kosor ističe notorni slučaj Mare Tomašević, supruge župana Požeško-slavonske županije Alojza Tomaševića, koja je o njegovom nasilju nad njom, zbog čega je kasnije uvjetno osuđen, pisala tadašnjoj hrvatskoj predsjednici.

 „I što je bilo za očekivati nego da predsjednica udari na sva zvona o tome. No, upravo suprotno, Grabar Kitarović joj nije niti odgovorila nego se, naprotiv, slikala s njezinim mužem i pjevala s njim. A bivša ministrica obitelji i socijalne politike Nada Murganić taj je slučaj opravdavala kazavši: „Tako je to u obitelji“. I ona je sada opet na izbornoj listi HDZ-a“, ističe bivša hrvatska premijerka.

Nekima dovoljno da kuhaju kave i peku kolače

Kada je Sanja Sarnavka, dugogodišnja aktivistkinja za ženska prava i predsjednica uprave Zaklade Solidarna čula zbog koje teme ju zovemo, njezina prva reakcija bila je: „Katastrofa!“ Mislila je, naravno, na položaj žena u politici.

„Sramota je Hrvatske što je 2020. godine, uz to što imamo saborski odbor i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, čak i Ured za ravnopravnost spolova koji je nevidljiv u javnosti, i dalje sve jako loše. U Saboru je najveći broj žena bio kada su feminističke organizacije bile aktivne. Uoči izbora 1995. ustanovili smo da imamo sedam posto žena u parlamentu pa smo išli s velikom kampanjom govoreći kako u Hrvatskoj ima 51 posto žena, više nego muškaraca, a da su posve nevidljive u politici. Nakon tih izbora udio žena skočio je na čak 30 posto. Mislili smo tada da smo riješili to pitanje. No u Hrvatskoj se ništa ne rješava, jer se stalno vraćamo unatrag pa su neki muški i uoči ovih izbora opet krenuli s temom o zabrani pobačaja i išli čak dotle da bi ga zabranili čak i silovanim ženama. A političarke poput Brune Esih (predsjednica ultradesne stranke Neovisni za Hrvatsku, nap.a.) pritom im povlađuju. Iako ih ima puno, žene se u političkim strankama nisu uspjele izboriti za svoj glas ili se zadovoljavaju time da kuhaju kave i peku kolače za stranačke skupove. A kada nešto i govore, preuzimaju muški diskurs“, kaže Sarnavka.

Sarnavka smatra da promjena neće doći od velikih, tradicionalnih stranaka već onih izniklih iz civilnog društva. Primjer je zeleno-lijeva koalicija Možemo! koja okuplja nekoliko stranaka i aktivističkih grupa, a po prvi puta zajedno izlazi na parlamentarne izbore. Njihovi članovi ističu kako na listama imaju jednak broj kandidata i kandidatkinja, a na prvim mjestima njihovih lista je više žena nego muškaraca, što je presedan u hrvatskoj politici.

U odnosu na izbore 2016. godine situacija je ipak nešto bolja. Tada je na izbornim listama ukupno bilo 40 posto žena, a sada ih je 42 posto. No, pravobraniteljica Ljubičić kaže kako ni to ženama ne garantira povoljan rezultat.

„Spolna kvota nije poštivana na 20 posto lista, što je postotak znatno bolji od izbora 2016., kada je bilo 31 posto takvih lista. S obzirom da se na tim izborima nisu primjenjivale prekršajne sankcije, bilo je za očekivati da bi postotak takvih lista mogao biti nešto manji na ovim izborima, međutim on je isti kao i 2015. kada je u Hrvatski sabor izabrano 15 posto žena. Nadamo se da tako mali udio žena neće biti izabran i na ovim izborima jer bi to uistinu predstavljalo loš rezultat koji je daleko od zakonskih normi“, ističe pravobraniteljica.  

Lakše platiti kaznu nego ispuniti žensku kvotu

Za stranke i koalicije koje ne ispoštuju kvotu od 40 posto žena na svojim listama u svakoj od jedanaest izbornih jedinica, propisana je novčana kazna od 50.000 kuna [6.570 eura].

„Na čelu velike većine stranaka su muškarci i potpuno mi je neprihvatljivo i tragikomično da je nekima lakše platiti kaznu. Evo, HDZ će morati platiti više od pola milijuna kuna zato što na listama nema dovoljan broj žena. A i one koje su tamo, zapravo su na tužno niskim mjestima i rijetko koja će uspjeti preferencijalnim glasovima ući u Sabor. Da je Zajednica žena HDZ-a, koju sam ja osnovala još 1999. godine, inzistirala i suprotstavila se tome, možda bi se situacija promijenila. Napokon, postoje i objektivne okolnosti, jer mislim da je mladim ženama koje imaju obitelj i djecu iznimno teško baviti se politikom koja traži angažman 24 sata dnevno“, kaže bivša premijerka Kosor.

Kosor: Grabar Kitarović narušila sliku žena u politici

Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor osvrnula se i na bivšu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

„Ona je svojim ponašanjem često puta unazadila javnu percepciju o potrebi participacije većeg broja žena u politici. Fotografirajući se kao manekenka za jedan časopis ili pjevajući na rođendanu zagrebačkom gradonačelniku Milan Bandiću, ona je dodatno narušavala tu percepciju, umjesto da je pojača“, kaže Kosor.

HDZ na predstojećim izborima niti u jednoj od 11 izbornih jedinica nije istaknuo listu s najmanje 40 posto žena. Zbog toga bi ta stranka trebala platiti ukupnu kaznu od 550.000 kuna [65.800 eura]. Restart koalicija, koju prevodi SDP, ima na listama 41,43 posto žena. No, SDP je najavljivao tzv. zip-model (jednak broj ravnopravno poredanih žena i muškaraca), ali valjda zbog koalicijskih partnera nije to proveo u djelo. Budući da je na ovim prostorima neke promjene lakše provesti kažnjavanjem nego prosvjećivanjem, pravobraniteljicu Ljubičić upitali smo koji je alat najbolji za – ružno je reći, ali istinito – utjerivanje ženskih kvota.

„Odbacivanje kandidacijskih lista na kojima nije ispoštovana spolna kvota puno je prihvaćenije zakonsko rješenje u izbornim zakonodavstvima drugih zemalja nego što su to novčane kazne. Praksa drugih zemalja pokazala je da novčane kazne često ne rezultiraju željenim učinkom, budući da se najveći broj zastupnika/ca na izborima bira iz najvećih i financijski najmoćnijih stranaka, koje radije plaćaju kazne nego da poštuju zakonske odredbe. Zip-model je dobar mehanizam kojim se može doskočiti lošoj praksi davanja ženama loših pozicija na listama. Na primjer, u Belgiji prva dva kandidata na listi ne smiju biti istog spola, dok u Portugalu lista ne smije imati više od dva uzastopna kandidata istog spola“, kaže pravobraniteljica Ljubičić.

Bivša premijerka Kosor kaže kako je i na toj dužnosti mnogo puta doživljavala ponižavanja zato što je žena, k tomu i razvedena. Ona očekuje da žene u politici budu glasnije i prepoznatljivije.

„U Saboru je bilo zastupnica za koje se ne možete sjetiti da su ikada pokrenule raspravu o nekoj relevantnoj temi. Sve žene, a osobito one iz vladajuće kvote, suodgovorne su zbog činjenice da Sabor i Vlada nisu, unatoč naredbi Ustavnog suda, u roku od dvije godine donijeli Zakon o pobačaju. Postavlja se pitanje koja je korist od tih žena zastupnica u Saboru, ako ne utječu da se bar donesu zakoni koji se njih tiču“, kaže Kosor.

Izvor: Al Jazeera