Politika istih aršina

Šta je sa ustaljenom praksom u regionu da visoki funkcioneri posjećuju dijelove pojedinih zemalja u kojima žive pripadnici njihovih naroda, piše autor (Anadolija)

Piše: Mladen Mirosavljević

Kako se približavaju jesenji bh. lokalni izbori, tako i politička scena postaje sve uzavrelija, a mnogi nelogični potezi i izjave se pravdaju upravo predizbornom kampanjom na što je, opet, bh. javnost navikla u proteklih dvadesetak godina.

Jer, to je dobitna karta koja je nepogrešivo uticala na birače da se do sada opredjeljuju po etno principu, uvijek padajući na jednu te istu “foru” – prijeteću opasnost od onih drugih i zaštitu sopstvenih nacionalnih interesa.

Zbog toga nisu bile čudne ni bombastično plasirane informacije o tome kako predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjedavajući Savjeta ministara BiH Denis Zvizdić putuju tajno u Novi Pazar da bi  prisustvovali Skupštini Stranke demokratske akcije Sulejmana Ugljanina, a koja obilježava 26. godišnjicu rada i postojanja.

Jedan od razloga puta je i Izetbegovićevo predsjedavanje godišnjim sastankom Koordinacije SDA iz regiona, koje čine SDA BiH, SDA Sandžaka, SDA Hrvatske, SDA Kosova, SDA Makedonije i Bošnjačka stranka Crne Gore. A njegovo prisustvo je najavljeno i na svečanoj sjednici Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koje je najveće političko i predstavničko tijelo Bošnjaka u Sandžaku, a koje je izabrano na neposrednim izborima i koje brine i zastupa njihove nacionalne interese.

Koordinacija SDA iz regiona je osnovana 2010. godine u cilju afirmacije zajedničkih vrijednosti i zaštita ljudskih, političkih i vjerskih prava Bošnjaka u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Pri tome se špekuliše da je posjeta učinjena bez zvaničnog obavještenja državnim organima Srbije, iako je, navodno, praksa da funkcioneri Srbije kada dolaze u Banjaluku o tome obavještavaju i administraciju u Sarajevu.

Negativne reakcije

Ne ulazeći u špekulacije da je u jednu takvu posjetu nemoguće otići tajno, iz raznoraznih razloga, i da su obavještenja na određene adrese najmanji problem u međusobnim odnosima, obuhvaćena zvaničnim i nezvaničnim, protokolima, zanimljivije pitanje od toga je zašto je takva (stranačka) posjeta izazvala takve negativne reakcije i da li je delegacija iz BiH učinila presedan i nešto što je neuobičajeno na području Srbije i BiH.

Odnosno šta je sa već odavno uspostavljenom političkom praksom u regionu da visoki funkcioneri posjećuju dijelove pojedinih zemalja u kojima žive pripadnici pojedinih, odnosno njihovih, naroda? Šta je onda sa praksom, koja se u jednom dijelu BiH smatra najnormalnijom, da političari iz Srbije dolaze na predizborne skupove u Republiku Srpsku, što je činio čak i Boris Tadić kao predsjednik Srbije, ili Ivica Dačić kao ministar inostranih poslova.

Sasvim uobičajena praksa je bila i da entitetski predsjednik Milorad Dodik učestvuje na predizbornim skupovima u Srbiji. Da i ne pominjemo već ustaljenu praksu o održavanju zajedničkih sjednica vlada Srbije i Republike Srpske ili zajedničkim sastancima ključnih političara iz tog entiteta sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem i traženja njegovog mišljenja o najvažnijim političkim pitanjima u BiH.

To se pravda kako Dejtonskim mirovnim sporazumom tako i specijalnim i paralelnim vezama koje postoje između Republike Srpske i Srbije. Slična situacija je i sa odnosom političara iz Hrvatske prema hrvatskom nacionalnom korpusu i saradnji sa strankama, posebno u vrijeme predizborne kampanje. 

Argumenti koji dolaze iz Beograda su da Ugljanin, koji bi trebalo da bude domaćin Izetbegoviću i Zvizdiću, zagovara da Bošnjaci u Sandžaku dobiju status naroda, kao i da taj dio Srbije izdejstvuje široku autonomiju na osnovu nelegalnog referenduma 90-tih godina. On je više puta poručivao da “sandžačko pitanje treba da se internacionalizuje” i predlagao da se EU uključi u njegovo rješavanje.

Zanimljiva je izjava poslanika Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka u srbijanskoj Skupštini i doskorašnjeg muftije Islamske zajednice u Srbiji Muamera Zukorlića, koji u najnovijem intervjuu ističe da se ne može saglasiti “sa šizofrenom politikom koja jedno govori o Srbima u Bosni, a drugo o Bošnjacima u Srbiji. Izvinite, moraćete primeniti isti standard”, kaže Zukorlić, čiji uticaj ne treba podcjenjivati ni sada, ni u vremenu koje dolazi.

Zukorlić je veoma decidan i kada je riječ o pomenutim susretima Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.

“Mislim da je Milorad Dodik veliko zlo za Srbiju i da Beograd mora prestati da ga podržava. Sreću Srbije nije moguće graditi na destrukciji BiH, što Dodik pokušava prijetnjama otcjepljenjem srpskog entiteta. Pritom, takav scenarij ne samo da nije moguć nego bi podrazumevao nastavak nestabilnosti Srbije barem narednih nekoliko decenija. Sve u svemu, ako saradnja s mandatarom Vučićem bude dobro išla, kad god dobijem priliku, ponavljaću da je Dodik zlo, ne samo za Bošnjake već i za Srbe u Srbiji i u BiH“.

Nervoza iz Beograda

Dakle, u situaciji kada svi tvrde, a srbijanski političari posebno naglašavaju, da su im odnosi sa BiH među prioritetnim, postavlja se ključno pitanje: Da li stranačku posjetu delegacije iz Sarajeva Novom Pazaru treba tretirati kao „neprijateljsku“ ili, kao nešto što je ustaljena regionalna praksa i politika istih aršina, te kao šansu da se preko Sandžaka uspostavi jedan od mostova za stabilnije odnose između Srbije i BiH.

Činjenica je da je Beograd veoma nervozan na sve ono što u Sandžaku ne može držati pod kontrolom i da je veliko pitanje da li će se znati suočiti na pravi način sa procesima koji se budu odvijali u Sandžaku, ali je i činjenica da na Bakira Izetbegovića gleda upravo kroz vizuru Milorada Dodika.

A ako nekoga trenutno hoćete da proglasite izdajnikom Srba i srpstva u Republici Srpskoj, dovoljno je da ustvrdite da je blizak politici Bakira Izetbegovića, za kojeg se špekuliše da se sa promjenom politike u Turskoj i on našao na tankom ledu i da je njegovo prošlo, što su teze bez ikakvog realnog uporišta.

Prave razmjere stranačke posjete delegacije iz Sarajeva Novom Pazaru sagledaće se analizom svih donesenih zaključaka i određivanjem budućeg djelovanja najuticajnijih sandžačkih političkih centara moći, a sve ostalo je u sferi špekulativnog, što sigurno ne doprinosi boljoj međudržavnoj saradnji između BiH i Srbije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera