‘Politico’: Koju grešku je napravio Emmanuel Macron?

Istraživanja pokazuju da je Macronova popularnost u dva mjeseca skočila s 23 na 35 posto (EPA)

Francuski predsednik Emmanuel Macron neće “učiniti planetu ponovo velikom” radeći ovo što trenutno radi, piše Politico i dodaje da je, pokušajem da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo u nameri da se bori protiv klimatskih promena, nenamerno išao naruku američkom predsedniku Donaldu Trumpu i, zapravo, unazadio napore u borbi protiv globalnog otopljavanja.

Godinu dana nakon što je francuski predsednik odgovorio na politiku američkog kolege i njegovo odbacivanje Pariskog klimatskog sporazuma parafrazom njegovog slogana, Francuska se našla u haosu.

Nasilni protesti na ulicama Pariza i širom Francuske su usledili nakon pokušaja Macrona da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo.

Poruka političarima širom svijeta

Protesti koji već mesec dana traju u Francuskoj bi mogli da pošalju poruku političarima širom sveta da bi uvođenje većih poreza na fosilno gorivo mogli da im ugroze karijere, naročito nakon što je sličan neuspeli pokušaj u Australiji doprineo da premijer te zemlje podnese ostavku.

Dilema sa kojom se sada Macron suočava trebalo bi da bude upozorenje svima da “zelena politika” ne može da se odvoji od pitanja kao što su nejednakost i socijalna pravda, ali postoji rizik da ce svet iz situacije u Francuskoj naučiti pogrešne lekcije, i to u trenutku kada se širom Evrope vodi rasprava o tome kako stvoriti ekonomiju bez velike proizvodnje štetnih gasova.

Razlog zašto je Macronova politika propala nije, međutim, zbog toga što je trebalo da oporezuje fosilna goriva, već zato što je loša, regresivna politika, koja je najjače pogodila najsiromašnije.

Ona je u kontrastu sa, na primer, britanskom politikom, koja je pažljivo sprovedena tako da se umanji pritisak na domaćinstva.

Oporezivanje je samo jedan od opcija

Britanski pristup je doveo do velikog smanjenja emisije gasova.

Desetine drugih zemalja su uspešno uvele napredne poreze a da pri tom nisu naišle na veliki otpor u narodu.

Politico, takođe, navodi da bi sprovođenje ekološke politike trebalo da znači pružanje šanse da se izgrade nove industrije i čistije tehnologije, da se stvore novi bolje plaćeni poslovi i bolja budućnost.

Postoje priče o uspehu širom sveta koje to dokazuju; tako, na primer, u SAD-u industrija solarne energije zapošljava više ljudi nego gasni i naftni sektor zajedno.

Macron bi, da je obratio pažnju, primetio da najefikasnija klimatska politika ne podrazumeva oporezivanje siromašnih, već se ona, naprotiv, tiče ulaganja u zelene alternative, dok zakonodavstvo istovremeno treba da spreči najgore zagađivače da nepotrebno koriste zastarele, prljave tehnologije.

Da, oporezivanje goriva ima svoju ulogu, ali to je samo jedan od opcija.

Ulaganja u izvore čiste energije

Kalifornija, na primer, zahteva od autoindustrije da nudi ekološkija vozila.

Španija i Kanada smanjuju korišćenje uglja u industrijama.

Širom sveta javna ulaganja u izvore čiste energije, kao što su, na primer, vetroparkovi, pokazuju da ona može da bude i najjeftinija energija.

Lider koji ozbiljno želi da se pozabavi klimatskim promenama mora, takođe, da ozbiljno zatraži dozvolu od svog glasačkog tela da to i radi.

Da je Macron slušao svoj narod, odabrao bi naprednije, popularnije i, na kraju, efikasnije načine da se bori portiv zagađenja.

Izvor: Agencije