Politički triler u Crnoj Gori

Od heroja dana, Brajušković je za svega 48 sati postao izrod crnogorske policije i zatvorske službe, reketaš i nasilnik (EPA)

Piše: Draško Đuranović

Afera Crne trojke otvorena je dramatično prošle sedmice u dnevnom listu Vijesti ispoviješću Brajuška Brajuškovića, bivšeg pripadnika Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ), koji je javno priznao da je prije nekih 13-14 godina bio član tajnih batinaških grupa koje su djelovale, kako je ustvrdio, pod okriljem crnogorske policije i po naredbama tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.

U danima poslije, uslijedili su brojni obrti, upleteni su mnogi ljudi, i sve je počelo da poprima obrise političkog trilera – ali ne vrhunskog, već onog holivudske “C produkcije”, u kojem su preokreti karikaturalni, likovi žovijalni, a njihove priče pune logičkih rupa.

Danas, kada su glavnu riječ preuzeli dnevni listovi skloni senzacijama i lakoj zaradi zbog povećanog tiraža, sve liči na prizemnu političko-obavještajno-medijsku farsu u kojoj istina uopšte nije bitna i u kojoj su obični građani sluđeni obiljem potpuno neprovjerenih priča.

Specijalci, batinaši

Glavni lik ove nove crnogorske afere je dvometraš Brajuško Brajušković, penzionisani radnik Zavoda za izdržavanje kaznenih sankcija (ZIKS), nekadašnji pripadnik crnogorskog SAJ-a. Na pune dvije strane dnevnog lista Vijesti od 21. avgusta Brajušković je ekskluzivno priznao da je od 1999. do 2001. bio član takozvanih crnih trojki, neformalnih policijskih grupa koje su premlaćivale “novinare i opozicione lidere, i sve one koje je režim označavao neprijateljima države”. Pri tom, Brajušković je priznao da nije bio tek pion u toj igri nego – vođa jedne od trojki.

Prema navodima Brajuškovića, “crne trojke” su djelovale pod direktnom kontrolom Veselina Veljovića, tadašnjeg direktora Uprave policije, inače bivšeg komadanta Specijalnih jedinica crnogorskog MUP-a. Veljović je sada na dužnosti savjetnika za bezbjednost crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića. Kao drugu ključnu ličnost koja je naređivala batinanja Brajušković je označio Miljana Perovića, sadašnjeg direktora ZIKS-a, nekadašnjeg komandira SAJ-a.

Oni su, kaže Brajušković, svojevremeno naredili da se u noćnom napadu premlati Duško Sekulić, vođa Šešeljevih radikala i planirali niz drugih napada, uključujući premlaćivanje Radomira Bećirovića, novinara beogradske Politike, nekada vrlo agilnog borca za politiku srpskog lidera Slobodana Miloševića. Brajušković spominje da su i drugi napadi na novinare ili opozicionare, poput onoga na vlasnika lista Dan Duška Jovanovića, bili osmišljeni u vrhu policije te da su svim tim bezprizornim akcijama koordinirali – Veljović i Perović!

Naslage istinitih i montiranih priča su svakim danom sve veće i teško je razlikovati šta je tačno, a šta izmišljotina, gdje je sakrivena istina, a gdje počinje medijsko spinovanje.

U prvi mah priča djeluje zlokobno: tajne “crne trojke” koje prebijaju političke protivnike po ulazima, šefovi policije koji naređuju egzekucije, moćnici koji policijsku značku koriste za ličnu korist i privilegije. Samo je još falilo da se, kao u latinoameričkim diktaturama, pronađe stadion na kojem su politički protivnici zatvarani i mučeni.

No, nakon prvog, reklo bi se i pitkog toka priče, ispovijest Brajuška Brajuškovića u Vijestima kreće drugim, čudnijim putem.

Upitan zbog čega je ćutao sve ove godine i zašto je sada odlučio da govori, Brajušković je imao zanimljiv odgovor: sve to, kaže, radi da bi se osvetio ljudima koji su njegovog sina, nekadašnjeg radnika ZIKS-a, ostavili bez posla.

“Nijesam mogao više da trpim teror Veljovića koji me je proglasio antidržavnim elementom, a mene i sina uklonio iz ZIKS-a”, kazao je Brajušković. Sinovljev otkaz, rekao je, bio je osnovni motiv njegovog radikalnog javnog istupa.

I ne samo to, bivši pripadnik SAJ-a, koji je u prvom dijelu intervjua priznao da je bio vođa “crnih trojki”, u drugom dijelu je ustvrdio da nikada nikoga nije ni prstom taknuo i da se, ustvari, sve vrijeme borio protiv prebijanja ljudi!

“Nikada nikoga moja ruka nije dotakla po mračnim ulazima, nijesam učestvovao u prebijanju Duška Jovanovića, glavnog urednika lista Dan”, povjerio se Brajušković i čak se zakleo “u život porodice” da je ustvari spašavao i radikala Sekulića i srpskog patriotskog novinara Bećirovića.

“Spreman sam da za sve ove tvrdnje idem na poligraf“, odlučan je Brajušković.

Sunovrat “heroja dana”

Kakav obrt! Od vođe batinaša sa početka intervjua, Brajušković se do kraja teksta preobratio u lidera humanitaraca u Crnoj Gori, neka gorštačka verzija majke Tereze!

Naravno, nije se dugo čekalo na odgovor prozvanih Veselina Veljovića i Miljana Perovića. U zajedničkom saopštenju, istog dana kada se pojavila Brajuškovićeva priča, Veljović i Perović su sve odbacili, priču o postojanju “crnih trojki” nazvali su “sramotnom izmišljotinom”, a Brajuškovićeve navode “gnusnim političkim spletkarenjem”, napominjući, ne bez sarkazma, da je Brajušković u SAJ-u imao dužnost – vodiča pasa.

Prema njihovim riječima, oni sa bivšim kerovođom SAJ-a, po prirodi posla, nisu ni mogli imati direktnu hijerarhijsku komunikaciju, niti su mu mogli izdavali direktna naređenja.

“Nadam se da će Brajušković, inače patološki lažov, odgovarati za sve što je rekao, a naročito za radnje koje je, dok je radio u ZIKS-u, bio osumnjičen”, zagonetno je naglasio Veljović, pozivajući državno tužilaštvo da što prije sprovede istragu i oslobodi ih “monstruoznih optužbi”.

Uskoro je počelo da se valja novo klupko afere, vrlo nepovoljno i optužujuće za Brajuškovića. Tako su počeli da isplivavaju neki, do sada skriveni, svjedoci njegovih djela iz vremena kada je radio u zatvoru u Spužu. Bivši Brajuškovićev kolega, Goran Perović, sadašnji radnik u ZIKS-u, direktno ga je optužio za reketiranje porodica zatvorenika, tvrdeći da je za novac u zatvor unosio mobilne telefone i drogu!

Za crnogorsku javnost i crnogorsko društvo bilo bi od krucijalnog značaja da se ne ostane u međuprostoru – ako Brajušković govori istinu, neki ljudi moraju u zatvor; ako je sve montirana, izmišljena priča, Brajušković mora iza brave zbog davanja lažnog iskaza.

Osim toga, Perović tvrdi da mu je Brajušković nudio da učestvuje u premlaćivanju radikala Sekulića. Sa sličnom pričom se javio Igor Rakočević, takođe radnik ZIKS-a, koji je u dokumentovanoj izjavi tužilaštvu i policiji ustvrdio da je Brajušković svojevremeno izmamio 15.000 eura od porodice zatvorenika (označenog inicijalima I.F.) za “olakšavanje života u zatvoru”!

Umjesto jedne istine, sada su se pojavile dvije i to oprečne. Od heroja dana, Brajušković je za svega 48 sati postao izrod crnogorske policije i zatvorske službe, reketaš i nasilnik.

Otvorenu policijsku Pandorinu kutiju jedva su dočekali crnogorski mediji željni senzacije. I ovom prilikom se vidjela podvojenost medijske scene u Crnoj gori.

Opozicioni dnevni listovi Vijesti i Dan utrkuju se ovih dana da pronađu svjedoke koji će potkrijepiti Brajuškovićevu verziju događaja. Ređaju se svjedoci. Već spominjani radikal Duško Sekulić ustvrdio je u Danu da mu je, premda nije premlaćen, prijetila velika opasnost, te da ga je Brajušković zaštitio od napada tako što ga je na vrijeme upozorio. Sekulić se spasio bijegom u Beograd, gdje je, u doba zajedničke države Srbije i Crne Gore, obavljao dužnost pomoćnika ministra komunikacija iako nije bio ni poslanik u crnogorskom Parlamentu. Novinar Politike Radomir Bećirović je u Vijestima otkrio da ga je Brajušković štitio i da se on čak jedan dan krio u Brajuškovićevoj kući u Danilovgradu. Kako je vođa “crnih trojki” uspio da sakrije potencijalnu žrtvu napada – nije poznato.

Na drugoj strani, državni mediji, prevashodno dnevni list Pobjeda i Javni servis RTCG, počeli su sa objavljivanjem dokumenata i prezentacijom izjava koje su dodatno optuživale Brajuškovića. Pobjeda je objavila faksimil Brajuškovićeve molbe za dodjelu penzije čime se negira njegova priča o nasilnom otpuštanju sa posla. Javni servis RTCG je u udarnom terminu Dnevnika u 19 i 30 emitovala optužujuću priču Gorana Perovića, već spomenutog Brajuškovićevog kolege, koji je izričito tvrdio da je Brajušković “lažov” i da “sve ove planirane optužbe radi – za keš”.

Traganje za istinom

I Veselin Veljović se oglasio tvrdnjom da mu je jasno za koga radi i ko instruira Brajuškovića, ali je i najavio da će sve reći tek u iskazu državnom tužiocu, kada ga pozove na razgovor.

Naslage istinitih i montiranih priča su svakim danom sve veće i teško je razlikovati šta je tačno, a šta izmišljotina, gdje je sakrivena istina, a gdje počinje medijsko spinovanje.

Zanimljivo je da, nakon sedam dana intezivne javne buke, nema ni mnogo novih podataka koji bi skinuli veo sa tajne da li su postojale “crne trojke” pod okriljem policije. Osim Brajuškovića, koji je javno priznao da je bio vođa jedne “crne trojke” ali se javno hvalisao da nikoga ni prstom nije pipnuo, novinarska, baš kao ni tužilačka istraga, još nije došla do podataka ko su bila ostala dvojica iz famozne “Brajuškovićeve crne trojke”, da li su ti ljudi živi, da li mogu potvrditi ili demantovati priču… Nepoznat je i sistem regrutovanja, ako su zaista postojale takve tajne formacije u redovima policije, odnosno ko ih je birao i ko je sve znao što oni rade. Neznano je i ko su bile mete.

Tokom posljednih deset godina bilo je brojnih fizičkih napada na javne ličnosti iz oblasti politike, nasilja nad novinarima. Mnoga od njih su nerasvijetljena, počevši od pljačke i prebijanja pokojnog vlasnika lista Dan Duška Jovanovića, prebijanja novinara Tufika Softića 2007. godine, napada književnika Momira Vojvodića i Jevrema Brkovića na novinara lista Vijesti Stojovića, direktora Vijesti Ivanovića…

Samo je jedno u ovom času izvjesno: premnogo je u crnogorskom MUP-u loših ljudi koji su, umjesto da štite građane, policijsku značku koristili za lično bogaćenje i privilegije.

Riječ je o ljudima različitih profesija, ali i oprečnih političkih profilacija, pa nije lako dokučiti da li je baš moguće da je sve njih napala tajna policijska ekipa ili je riječ o različitim motivima i počiniocima.

Iako je u početku izgledalo da će svjedočenje vođe policijskih batinaških “crnih trojki” razbistriti dio nerasvijetljenih noćnih prebijanja, sada sve liči na igru izbjegavanja istine. Brajušković, koji je prvobitno priznao da je bio vođa batinaša, kune se da je ustvari štitio one ljude čije je prebijanje lično naredio Veljović. Istovremeno,Veljović, koji je bio pretpostavljeni Brajuškoviću u specijalnim jedinicama, naprasno otkriva da je bivši pripadnik SAJ-a i čuvar u zatvoru, ustvari teški kriminalac i da je reketirao zatvorenike unoseći im drogu i mobilne telefone, ali ne otkriva zbog čega je, ako je sve to istina, ćutao o Brajuškovićevim nedjelima.

Vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca Veselin Vučković odmah je, po izbijanju afere, otvorio istragu. Saslušani su Brajušković, Sekulić, Bećirović, Rakočević i više lica koja su tokom posljednih pet dana davali izjave o dešavanjima unutar policije tokom posljednje decenije, a čaka se svjedočenje Veljovića i Perovića. Pitanje je, međutim, da li osim iskaza postoje validna dokumenta, da li uopšte postoji način da se utvrdi što se to dešavalo u prošlosti. Za crnogorsku javnost i crnogorsko društvo bilo bi od krucijalnog značaja da se ne ostane u međuprostoru – ako Brajušković govori istinu, neki ljudi moraju u zatvor; ako je sve montirana, izmišljena priča, Brajušković mora iza brave zbog davanja lažnog iskaza.

Ipak, znajući prilike u Crnoj Gori, valja se pribojavati da njeni građani neće saznati punu istinu. Samo je jedno u ovom času izvjesno: premnogo je u crnogorskom MUP-u loših ljudi koji su, umjesto da štite građane, policijsku značku koristili za lično bogaćenje i privilegije. Zato bi, bez obzira na rasplet afere, valjalo provjetriti vrata MUP-a.

Samo još da vidimo – ko će to moći, htjeti ili smjeti da uradi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera