Političke stranke ostavile neplaćene račune

U nekim strankama u Srbiji je česta praksa da se odgovornost za finansije prebacuje na bivše stranačke kolege (Reuters)

Piše: Goran Stanković

Spominjanje vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji je izbacilo u prvi plan podatke o velikim dugovima, koje su neke političke partije nonšalantno ostavile, u prethodne dve i po godine.

Kakvi bi domaćini bili kada bi osvojili vlast, pokazuju informacije da su ostavili dugove prema „Parking servisu“ 670.000 evra, komercijalnim bankama za kredite (DS duguje oko 300.000 evra Razvojnoj banci Vojvodine u stečaju), „Lasti“ za prevoz članova stranke, zakupodavcima za najam prostorija itd.

Građani koji ne vraćaju svoje kredite imaju ozbiljnu glavobolju.   

Nasuprot tome, politička partija je pravno lice koje, uzgred, nema vlastitu imovinu i tako takvi dugovi uglavnom postaju nenaplativa potraživanja. Celu sliku naših političkih partija upotpunjuje i cepkanje nekih stranaka, kao i prelasci članova iz jedne u drugu.

URS (Ujedinjeni regioni Srbije) je stranka koja je skoro 10 godina vodila važne segmente srpske ekonomije i raspolagala velikom količinom novca građana Srbije. Sada je račun stranke u blokadi zbog neplaćenih dugova, a stranka praktično ne postoji.

Čelnici stranka su lako ovladali velikim brojevima, a cifre od kojih se običnim građanima zavrti u glavi, njima ne predstavljaju nešto previše značajno. U prilog ovome govori činjenica da se oni povodom ovih dugova ne oglašavaju često.

Uglavnom slične izjave – nedorečene

Predstavnici stranaka koje su mediji nekako uspeli da kontaktiraju, imaju uglavnom slične izjave. Izjave su im uglavnom neodređene i sa čestim prebacivanjem odgovornosti. Na primer, Liberalno demokratska partija (LDP) koja duguje medijskim kućama skoro 1,19 miliona evra kaže da su za neke neplaćene račune za telefon odgovorni opštinski odbori, a ne stranka?!

U nekim drugim strankama je česta praksa da se ta odgovornost prebacuje na bivše stranačke kolege, sa kojima su čak prekinuti kontakti.

Svaka vlast bi trebalo u kreiranju ekonomske politike samo da stvori dobar ambijent, u kojoj bi svi činioci privrede imali ravnopravan položaj. Međutim u Srbiji se banke, velike kompanije i medijske kuće drže principa „ruka ruku mije“.

Tako imamo pojavu da banke daju višemilonske kredite strankama i sportskim društvima iako znaju da su to pravna lica, koja praktično ne poseduju imovinu. Medijske kuće su imale neki svoj ekonomski rezon kada su dozvoljavale strankama da naprave veliki dug, nadajući se naplati kada stranka eventualno dobije budzetska sredstva.

Loše iskrojeni zakoni

Slična je situacija i sa bankama, ali ovde postoji problem loše iskrojenog zakona o bankama, jer posle građani Srbije plaćaju ovakve finansijske avanture, kroz spašavanje propalih banaka, iz budžeta.

Takođe je bila vrlo diskutabilna odlluka banaka koje imaju državnu potporu tj. kapital, da kredite daju pojedinim strankama. Kasnije bi trebalo da politički kadrovi kao predstavnici vlasti učestvuju u radu upravnih odbora istih ovih banaka.

Oni su zapravo posle zastupnici državnog kapitala. Tako smo dobili bankarsko-drugarski „perpetuum mobile“. Lokalni odbori u manjim gradovima su isto ostavljali neplaćene račune za grejanje i zakup prostorija, koje su iznajmljivale od gradskih ili opštinskih vlasti.

Kako na ovo gledaju građani koji strahuju od sudskih izvršitelja, zbog neizmirenih računa za komunalne usluge, a kojih u Srbiji ima u priličnom broju?

Srpska javnost je sa velikim zakašnjenjem došla do podataka koji se odnose na rad državnih organa i partija koje su bile na vlasti.

Da bi se smanjio broj zloupotreba rada državnih organa i predstavnika vlasti u javnom sektoru, treba raditi na transparentnosti svakog dokumenta. Danas kada nam savremena tehnologija to i omogućava, ne postoji valjan izgovor za neprikazivanje ovih podataka.

Svakako se moraju doneti i novi zakoni koji pokrivaju ove zakonske rupe, i onemogućavaju legalno baškarenje državnim novcem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera