Politička impotencija muslimanske američke zajednice

U jednom je periodu islam bio revolucionarna sila u Americi. Prije više decenija, “musliman“ je bio politički identitet utemeljen u svjetonazoru pobune, čiji su primjeri bili Muhamed Ali i Malcolm X. Biti musliman značilo je usprotiviti se bjelačkoj nadmoći i globalnoj imperiji, bila ona u Alabami ili u Vijetnamu; značilo je stajati u solidarnosti s mukama crnih i smeđih ljudi u cijelom svijetu. Mnogi američki muslimani danas gorljivo polažu prava na naslijeđe braće Muhameda Alija i Malcolma X kao svoje, ali im nedostaju politička hrabrost i moralni integritet koji su odlikovali njihove živote.

Postali smo zajednica bez principijelne političke vizije, impotentna pred licem državnog tlačenja: kontinuiranim nadziranjem od Federalnog istrađnog biroa – FBI i namještaljkama i antimuslimanskim zakonima koji se stalno proširuju. Ne samo da se nismo u stanju organizirati u vezi ovih pitanja, već smo izgubili i zajedničku etičku osnovu koja bi nas mogla ujediniti oko zajedničke političke vizije i akcije.

Donedavno je, uprkos podjelama unutar zajednice, muslimanska američka zajednica izgledala ujedinjena barem u svom protivljenju administraciji Donalda Trumpa; to je izgleda bio najmanji zajednički nazivnik grupnog američkog muslimanskog političkog identiteta. Ali, onda je 8. jula državni sekretar i glavni islamofob Mike Pompeo najavio kreiranje komisije za neotuđiva prava koja će savjetovati Trumpovu administraciju – serijskog kršitelja ljudskih prava – o ljudskim pravima. Jedan od naših najistaknutijih lidera Hamza Yusuf pristao je da postane dio te predstave.

Rehabiltirane reformirane kavgadžije

Ova objava je označila kulminaciju višegodišnje prakse vodećih muslimanskih organizacija i pojedinaca koje promoviraju one u svojim redovima koji se priklanjaju bjelačkoj nadmoći, eroziji građanskih sloboda i globalnoj tiraniji. Uprkos apsurdu Yusufove odluke, mnogi su ga u zajednici i dalje branili. Imam Zaid Shakir, koji je ranije također izrazio podršku za pokret “plavi životi su važni”, također ga je štitio od odgovornosti. On i Yusuf su 2006. godine profilirani u New York Timesu kao reformirane kavgadžije, bivši kritičari američkih politika, koji su sada rehabilitirani u mainstream kao “dobri” muslimani.

Njih dvojica su 2008. godine osnovali Koledž Zaytuna, muslimansku instituciju liberalnih umjetnosti, čiji je cilj obrazovati “studente da postanu moralno, intelektualno i duhovno ostvarene osobe”. Ova organizacija objavljuje žurnal koji finansira Fondacija Templeton, čiji su donatori poznati simpatizeri ultrakonzervativnog Pokreta čajanka. Ista ova fondacija također podržava Fondaciju Quilliam samoproglašenog “kontraekstremiste” Maajida Nawaza.

Bilo je i drugih u muslimanskoj američkoj zajednici koji su se poput Yusufa uključili u upitne interakcije s državnom vlašću. Još jedan istaknuti stručnjak, Sherman Jackson, član je odbora Muslimanskog vijeća starješina sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. On je, 2015. godine, zajedno s drugim članovima, prisustvovao sastanku s egipatskim diktatorom Abdel Fattahom el-Sisijem na vrhuncu njegovog brutalnog gušenja političkog neslaganja, kada su deseci hiljada ljudi zatvoreni, mučeni i prisilno nestali. Ovo Vijeće je 2018. godine također čestitalo egipatskom predsjedniku neospornu pobjedu na namještenim izborima.

Jackson je također savjetnik inicijative Suprotstavljanje nasilnom ekstremizmu – CVE desničarske ekspertske organizacije Centar za strateške i međunarodne studije, zajedno s bivšim britanskim premijerom Tonyjem Blairom, koji je optužen za ratne zločine u Iraku. Hamza Yusuf i Sherman Jackson su glavne zvijezde američke muslimanske subkulture. Pa ipak, kada daju kredibilitet bjelačkoj nadmoći i tiraniji, američki muslimani odbijaju ih smatrati za to odgovornima.

Kultura političke pokornosti

Bilo je istaknutih ličnosti u zajednici koje su podržale odluku Vrhovnog suda da podrži “zabranu ulaska muslimanima” Trumpove administracije i drugih koji su više puta prešli liniju koju je iscrtao Pokret za bojkot, povlačenje investicija i uvođenje sankcija – BDS i dogovarali se s predstavnicima izraelske okupacije. Mnogi muslimani Amerikanci također i dalje podržavaju američku vojsku, čak i kada je raspoređena u muslimanskim zemljama, da provodi imperijalne trikove naše vlade. Da bismo se dopali “bijelom pogledu”, veličali smo osobu poput Khizr Khana, muškarca čiji je jedini povod za slavu taj što je otac muslimanskog vojnika koji je ubijen tokom misije podržavanja američke okupacije Iraka.

Ova kultura političke pokornosti i saradnje nije ograničena na nekoliko odabranih pojedinaca. Istaknute organizacije, kao što su Vijeće za muslimanska javna pitanja – MPAC, Ta'leef Collective, Gradska muslimanska akciona mreža – IMAN i drugi, uključivale su se (ili su to pokušale) s programima CVE koje finansiraju američka vlada i policija. Zajednica tek treba registrirati šaputanja o ovim organizacijama, uprkos dostupnim opširnim studijama i analizama koje iznose detalje o štetu prouzrokovanu inicijativama CVE-a.

Osim ove, vodeće muslimanske organizacije su uključene u niz drugih problematičnih praksi. Islamsko društvo sjeverne Amerike – ISNA, koje i dalje uživa veliku podršku među američkim muslimanima, poznato je po osuđivanju onog što identificira kao “nerede” u Baltimoreu nakon što je policija ubila Freddija Graya i počela partnerstvo s islamofobnim Američkim jevrejskim komitetom – AJC. U 2015. godini, mjesecima nakon izraelske invazije na Gazu, u kojoj je smrtno stradalo više od 2.000 Palestinaca, predsjednik ISNA-e Sayyid Syeed prisustvovao je sastanku iza zatvorenih vrata s bivšim izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom.

Zatvor zbog humanitarnog rada

Drugi primjer je Emgage, organizacija koja tvrdi da osnažuje muslimanske Amerikance kroz svoje inicijative za registraciju birača, političko lobiranje i vođenje kampanja. Ipak je njihov nacionalni predsjednik Khurrum Wahid otišao na putovanje u Izrael koje je finansirao Institut “Shalom Hartman”, u sklopu inicijative čišćenja vjere poznate pod nazivom “Inicijativa za muslimansko vođstvo”, koja direktno krši palestinski poziv na bojkot.

Emgage je učestvovao u sponzoriranju nekoliko događaja s Ligom protiv klevete – ADL, organizacijom koju je čak i Starbucks morao ukloniti iz svog trening programa o diverzitetu, nakon što su aktivisti ukazali na njenu historijsku blisku vezu s policijom i njenom diskriminacijom protiv crnaca i američkih muslimana. Kada se korporativni lanac kafića pridržava većih standarda u vezi muslimanskih pitanja od vodećih muslimanskih organizacija, onda imamo problem.

Postoje još četiri slučajeva problematičnih praksi muslimanskih pojedinaca i organizacija kojim se možemo ovdje pozabaviti. Međutim, čak i ovaj letimični pregled je dovoljan da se pokrene pitanje: Kakav moralni integritet, koja politička hrabrost ostaje u zajednici čiji je svaki stub – intelektualci, duhovne vođe, politički organizatori, škole, džamije, organizacije civilnog društva, gotovo sve – kompromitiran?

Stotine muslimana širom države su u zatvoru nakon suočavanja s pristrasnim preventivnim krivičnim gonjenjem, neki zato što su se bavili humanitarnim radom. Mnogi od njih se mogu smatrati političkim zatvorenicima. Kako možemo tvrditi da polažemo pravo na naslijeđe Malcolma X, koji je okupio hiljade ljudi da zahtijeva puštanje na slobodu brata Johnsona nekoliko sati po njegovom hapšenju, kada danas mi odbijamo čak izgovoriti imena naših političkih zatvorenika u našim džamijama? Šta pokreće američke muslimane da budu u dosluhu s tlačenjem koje sponzorira država? Nekoliko je faktora, uključujući kulturu aspiracijske bijelosti među muslimanima imigrantima i poriv da se steknu legitimnost i status pripadnika unutar hegemonskih političkih okvira.

U službi vlastitog ugnjetavanja

Drugi faktor je novac: institucije često teško uspijevaju prikupiti sredstva, a programi kao što je CVE nude milione dolara poreskih obveznika u grantovima. Baš kao što islamofobna industrija finansira karijere islamofobnih ličnosti i održava na životu islamofobne ekspertske organizacije i lobiste, prisutna je sve veća mala industrija, koja je unosnim učinila za muslimane pojedince i organizacije da sarađuju s vladinim programima koje štete zajednici. Neki brane svoju saradnju koristeći argumente koje su akademici i aktivisti diskreditirali, ali kako je američki političar Upton Sinclair primijetio prije mnogo desetljeća: “Teško je postići da čovjek nešto shvati kada mu plata ovisi o tome da to ne shvati.”

U slučaju učenjaka i imama, odgovor djelimično leži u koloniziranim čitanjima islamske tradicije, koja podstiču na političku šutnju i poslušnost državnoj vlasti. Iako su mnogi muslimanski učenjaci veoma dobro potkovani u aspektima islamske pravne tradicije, primjenjivanje teoretskih maksima na kontekst moderne politike bez razumijevanja njene historije i dinamike često vodi do pozicija koje su u najboljem slučaju naivne, a u najgorem slučaju u službi ugnjetavanja. Stoga teološki pristup učenjaka kao što je Hamza Yusuf ne samo da guši muslimanski otpor širom svijeta, već i propovijeda protiv takozvane samoviktimizacije”, koja često preraste u čudnu odbranu Donalda Trumpa i odbacivanje razgovora koji se tiču institucionalnog ugnjetavanja.

Kada je politički kukavičluk odlučujuća crta naših lidera i institucija, kada je teologija poslušnosti pristup naših učenjaka, i kada korporacije kao što je Starbucks imaju principijelniji stav u vezi naših pitanja od nas, možemo biti sigurni da smo izgubili zajedničke principe koje povezuju zajednicu. Kada su stotine naših najranjivijih članova u zatvoru, u sklopu šireg napada na sve nas, i iz straha i apatije, mi radije brišemo njihovo postojanje, zaboravljamo njihova imena, bez sumnje smo odbacili ljubav koju članovi zajednice osjećaju jedni za druge. Pobrinuli smo se da višedesetljetna kampanja da se neutralizira naša zajednica bude završena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera