Policajac iz Srbije: Palio sam muslimanske kuće 1993. na istoku Bosne

Svjedočeći na haškom procesu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, optuženima za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, bivši policajac iz Srbije potvrdio je u četvrtak da je u martu 1993. lično spalio jednu ili dvije kuće u bošnjačkom selu u istočnoj Bosni.

“Jednu, najviše dve kuće sam spalio u rejonu sela Ljeskovik”, rekao je zaštićeni svjedok RFJ-083, koji je, prema vlastitim riječima, u okolini Skelana tada bio kao pripadnik Posebnih jedinica policije Resora javne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

U izjavi tužilaštvu svjedok je opisao da su kuće paljene u operaciji “čišćenja” sela u Podrinju, koju su predvodile “Crvene beretke” Službe državne bezbednosti Srbije, a kojima je “rukovodio” Simatović, u sudjelovanju s njegovom jedinicom.

Progon, ubistva, deportacije…

Svrha paljenja sela bila je da se “spreči povratak muslimana”, koji su sela napustili uslijed granatiranja iz Srbije i pred napadima “Crvenih beretki”, svjedočio je RFJ-083 u glavnom iskazu u utorak.

Stanišić, tadašnji načelnik SDB-a Srbije, i Simatović, prvi komandant “Crvenih beretki”, optuženi su za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportacije Hrvata i Bošnjaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u periodu 1991–1995.

Simatovićev branilac Vladimir Petrović u četvrtak je, tokom unakrsnog ispitivanja, pitao svjedoka ko je naredio da se kuće pale.

“Do toga je došlo spontano, svi su to radili. Ko je naredio ja ne znam, ali je to rađeno”, odgovorio je RFJ-083.

Izjavio je da su Posebne jedinice policije, čiji je pripadnik bio, prateći “Crvene beretke”, učestvovale u spaljivanju sela Ljeskovik, Osmače i Karačići kod Skelana.

‘Nisam ispalio ni metak’

Tokom boravka u Bosni i Hercegovini policajci iz Srbije su, kako je rekao svjedok, slušali upute i naređenja “Crvenih beretki”.

Na sugestiju Simatovićevog branioca svjedok je, međutim, potvrdio da je muslimansko stanovništvo, zajedno s vojskom, napustilo ta sela prije nego što su “Crvene beretke” u njih ušle.

“Znači, bežali su od rata, razaranja, nasilja, smrti…”, sugerisao je advokat Petrović, a svjedok je to prihvatio kao tačno.

RFJ-083 je rekao da za 12 dana, koliko je bio u Bosni i Hercegovini, nije vidio “ni neprijatelje ni muslimansko stanovništvo niti sam ispalio ijedan metak” zato što su on i njegove kolege pružale “pozadinsku podršku” “Crvenim beretkama” i nisu učestvovali u njihovim akcijama.

Osvrćući se na svjedokov iskaz da “‘Crvene beretke’ nisu poštedele nijedno selo na koje su naišle”, Simatovićev branilac sugerisao je da je nemoguće da je to učinilo “10-15 ‘Crvenih beretki'”, kojima je, prema iskazu svjedoka RFJ-083, bio pridodan njegov vod Posebnih jedinica policije.

Simatović bio vođa ‘Crvenih beretki’

Svjedok je, međutim, uzvratio da je na širem području tokom te operacije bilo još pripadnika “Crvenih beretki”, kojima su bili pridodani drugi dijelovi jedinice od 200 pripadnika Posebnih jedinica policije pridošlih iz Srbije.

Svjedok RFJ-083 potvrdio je, odgovarajući na pitanja branioca, da je Simatovića prvi put vidio ove sedmice u haškoj sudnici.

Rekao je da je za njegovo ime čuo prvi put 1992, ali da je saznao šta on radi tek kad se vratio iz akcije u Bosni i Hercegovini u proljeće 1993.

Advokat Petrović na to je citirao pisanu izjavu u kojoj je svjedok haškim tužiocima prije dvije godine rekao da je “i pre nego što je otišao u Bosnu i Hercegovinu bilo opštepoznato da je Frenki Simatović vođa ‘Crvenih beretki'”.

Na pitanje zašto to nije ispravio ako je netačno RFJ-083 je odgovorio da je “moguće da je o Simatoviću imao saznanja i pre odlaska u Bosnu i Hercegovinu, mnogo je vremena prošlo”.

Zbog revolta napustio policiju

Kao dokaz za tvrdnju da su “Crvene beretke” tada bile jedinica MUP-a Republike Srpske Simatovićev branilac predočio je naređenje kojim ministar unutrašnjih poslova RS-a Mićo Stanišić postavlja Radojicu Božovića za komandanta policijskog odreda.

Svjedok, koji je ranije rekao da su mu “Crvene beretke” prenijele da im je komandant “izvesni Božović”, prihvatio je kako je, po dokumentu, Božović dobijao naređenja od MUP-a RS-a.

Upitan kako to da su se pripadnici Posebnih jedinica policije iz Srbije potčinili njima nepoznatim “Crvenim beretkama” u istočnoj Bosni iako su imali svoj štab u obližnjoj Bajinoj Bašti, kojim je komandovao policijski general Obrad Stevanović, RFJ-083 je odgovorio:

“To morate da pitate Stevanovića kako se to dogodilo da se jedna regularna jedinica potčini takvoj jedinici. Zbog toga sam iz revolta i napustio policiju.”

Na pitanje jesu li tokom boravka u Bosni i Hercegovini slušali komandu Stevanovića ili “Crvenih beretki” svjedok je rekao: “Isključivo ‘Crvenih beretki.'”

Udruženi zločinački podhvat

Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću bit će nastavljeno 15. maja.

Zločini za koje su optuženi Stanišić (67) i Simatović (67) počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom provođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Bošnjaka s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja srpske dominacije.

Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po mišljenju tužilaca, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Proces Stanišiću i Simatoviću posljednji je u kojem će sudije utvrđivati jesu li bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije nije bio osuđen za ta zlodjela.

Žalbeno vijeće naložilo novo suđenje

Poslije prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspjelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo je 29. maja 2013. Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.

Žalbeno vijeće Tribunala usvojilo je 15. decembra 2015. ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo.

Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen pred Rezidualnim mehanizmom, pravnim nasljednikom Tribunala.

Ponovljeno suđenje počelo je 13. juna 2017.

Izvor: Agencije