Polenz: Kad bi bh. reprezentacija igrala kao što političari vladaju, uvijek bi gubila

“Kad sam prije imao priliku u Bundestagu ugostiti delegacije iz Bosne i Hercegovine, koje su se sastojale od sva tri naroda koja žive u toj zemlji, veselili smo se kad su jednom mašinom (prijevoznim sredstvom) došli u Njemačku”, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Ruprecht Polenz, nekadašnji predsjedavajući Odbora za vanjsku politiku Parlamenta Njemačke (2005-2013) i bivši generalni sekretar Kršćansko-demokratske stranke (CDU).

Iskusni političar CDU-a, koji je trenutno zvanični predstavnik Vlade Njemačke u dijalogu s Namibijom koji se tiče genocida nad narodima Herero i Nama, kaže da je Rusija možda politički aktivnija na Balkanu nego što je to bio slučaj u prošlosti i da ta zemlja želi oslabiti Evropsku uniju.

Brine ga i spor o imenu između Grčke i Makedonije, zbog kojeg, kako kaže, Makedonija baš i ne napreduje, a smatra da se u Bosni i Hercegovini sve radi trostruko, zbog čega građani te zemlje trpe.

S Polenzom, koji je i predsjednik Njemačkog društva za istočnoevropske studije, razgovarali smo o zemljama zapadnog Balkana, eurointegracijama, muslimanima u Evropi, evropskoj perspektivi Turske…

• Čini se da su odnosi između zemalja zapadnog Balkana, kojima i dalje diktira historija, na niskom nivou. Eksperti smatraju da je Balkan još ‘bure baruta’, koje u svakom trenutku može eksplodirati. Kako Vi gledate na trenutnu situaciju na zapadnom Balkanu?

– Odmah primijetite da je, kao i prije, teško putovati iz jedne balkanske zemlje u drugu. Teško je, naprimjer, iz jednog glavnog grada direktno avionom otputovati u drugi. To je tako jer jednostavno nema direktnih letova. Morate otputovati u Beč, pa tek onda odatle u gradove balkanskih zemalja. To, između ostalog, pokazuje da međusobni odnosi nisu dovoljno razvijeni i zato zemlje regije ekonomski zaostaju. Unapređenje regionalne saradnje i razmjena bili bi prvi korak da zemlje regije budu ekonomski uspješnije. Naravno, kao što ste rekli, historijski razlozi također utječu na saradnju. Čak ni proces eurointegracija nije nešto posebno unaprijedio tu saradnju. Kad je 2004. usvojen Pakt stabilnosti za Balkan, ideja je bila da se odnosi između zemalja regije poboljšaju. To se, nažalost, nije dogodilo. Je li Balkan i dalje ‘bure baruta’? Ti strahovi još postoje. To na neki način potvrđuje i činjenica da su njemački vojnici, naprimjer, još stacionirani na Kosovu.

• Eksperti upozoravaju da ekonomsko-socijalno stanje u zemljama regije postaje sve gore i da, ako se trend iseljavanja mladih ljudi ne zaustavi, one moraju strepjeti za budućnost. Kako zaustaviti ovaj trend?

– Njemačka može bilateralno pomoći tako što će se više nego u prošlosti otvoriti prema kontrolisanoj radnoj migraciji. To znači da bi radne snage s Kosova i iz drugih balkanskih zemalja trebale dobiti šansu da legalno dođu u Njemačku ako mogu potvrditi da su ovdje našli radno mjesto. Tu trebaju pomoći i odgovarajuće agencije. Kad bi to uspjelo, onda bi se situacija na tom polju smirila. Kada, naprimjer, pomislite na visoku stopu nezaposlenosti na Kosovu, onda je jasno da je ovo potrebno. Naravno da bi ovdje pomoglo kad bi se, osim Njemačke, i druge evropske zemlje uključile u taj proces.

• Proces proširenja Evropske unije usporio je, a postoje snage u EU-u koje smatraju da zemlje zapadnog Balkana nikad neće dostići standarde EU-a. Ima i onih koji smatraju da sve preostale zemlje zapadnog Balkana zajedno trebaju biti primljene u Uniju. Kada će preostale zemlje zapadnog Balkana biti primljene u EU?

– Mora biti jasno da reformski proces koji prati pristupanje EU-u pomaže zemljama, nevezano za to kad će se pristup dogoditi. Riječ je o tome da se zemlje razviju u pravne države i demokratije i da samim tim preuzimaju evropski pravni okvir. Taj interes trebale bi imati sve zemlje Balkana, nevezano za to hoće li se pristup EU-u dogoditi sutra ili prekosutra. Meni je jasno da ljudi drugačije razmišljaju te da od pristupa Uniji očekuju ekonomske prednosti. To se pogotovo odnosi na prednosti u putovanju. Ali, takvo je razmišljanje kratkoročno. Glavna prednost procesa jest da do pristupa možete modernizovati svoju zemlju do te mjere da postanete član Unije.

• Koja je zemlja zapadnog Balkana, po vašem mišljenju, ‘najproblematičnije dijete’ EU-a?

– To je teško reći. Smatram da je u Bosni i Hercegovini jako teška situacija, jer se dosad problemi vezani za unutrašnju podjelu zemlje nisu mogli riješiti. Kad sam prije kao parlamentarac, pogotovo kao predsjedavajući Odbora za vanjsku politiku u Bundestagu, imao priliku ugostiti delegacije iz Bosne i Hercegovine koje su se sastojale od sva tri naroda koja žive u toj zemlji, veselili smo se kad su jednom mašinom (prijevoznim sredstvom) došli u Njemačku. U principu Bosna i Hercegovina sve radi trostruko. To se odnosi i na potpuno precijenjenu i preskupu upravu. Budući da Bosna i Hercegovina i danas od EU-a dobija pozamašna novčana sredstva, jednom sam se našalio i kazao: “Treba otići tamo i reći: ‘Iznos koji ćete odsad dobijati fiksni je, pa ako i u budućnosti budete sve radili trostruko, onda će i vaši državni službenici zarađivati jednu trećinu manje.'” Govorio sam im da moraju konačno sjesti i stvoriti efektivnu upravu i da za primjer trebaju uzeti nogometnu reprezentaciju te zemlje. Kazao sam: “Kad bi vaša reprezentacija igrala kao što vi vladate, ne bi pobijedila ni u jednoj utakmici.”

Mene brine i spor o imenu između Grčke i Makedonije, zbog kojeg Makedonija baš i ne napreduje, tako da u svakoj zemlji Balkana možete naći neki problem. Nažalost, ili, ako tako želite, hvala Bogu, mogućnost rješavanja problema leži u rukama samih zemalja.

• Mnogi su skeptični u vezi s time li je EU dovoljno dosljedna kad je riječ o zemljama regije i njihovim političarima i smatraju da ‘meka diplomatija’ ne daje rezultate. Kako biste komentarisali ove navode?

– Ovo je teško pitanje. S jedne strane, mora se reći da zemlje Balkana nisu u protektoratu. Nisu pod upravom EU-a, nego odlučuju same o sebi. Jedino što bi Evropa mogla uraditi jest da pružanje neke vrste pomoći veže za određene uvjete. Ako oni ne budu ispunjeni, onda postoji strah da bi opet mogli nastati uvjeti iz 90-ih, a to niko ne želi.

• Postoje strahovi da se Zapad nalazi u sukobu s Rusijom i Turskom za prevlast na Balkanu. Jesu li oni opravdani?

– Vidimo da je Rusija možda politički aktivnija na Balkanu nego što je to bio slučaj u prošlosti i da ta zemlja slijedi vlastiti interes. To i ne bi bio problem kad Moskva ne bi razmišljala o tome da na taj način oslabi Evropsku uniju. U normalnim uvjetima kazali bismo: “Ako će Rusija doprinijeti da se zemlje Balkana ekonomski pozitivno razviju, onda nam je drago što je tu, jer i mi to želimo”, ali rusko razmišljanje karakterisano je zonama utjecaja. Po tom ste principu ili pod ruskim ili pod evropskim utjecajem. Naravno da i kao član EU-a možete imati odlične odnose s Rusijom. To je i posljednjih godina bio slučaj, ali nije više tako nakon ruskog djelovanja u Ukrajini.

• Vi ste uvijek bili za to da Turska postane član EU-a. Vjerujete li da je to još moguće?

– Turska 2023. slavi stogodišnjicu Republike. S pogledom na tih 100 godina morat ćemo ocijeniti i sadašnju situaciju u toj zemlji, koja se sigurno od 2008/09. pogoršala s našeg stanovišta. Turska se u ovim godinama udaljila od Evrope, pravne države i demokratije. Pitanje je hoće li Turska zadržati taj kurs ili će ga promijeniti. Ipak je ona već 1923. krenula ka Evropi i sebe, nekad više, nekad manje, smatrala evropskom zemljom. EU treba pokazati da mi želimo evropski orijentiranu Tursku i da smo spremni pomoći toj zemlji na tom putu ako ona to želi. Mora se, ipak, jasno reći da u sljedećem periodu ne možemo razmišljati o pristupu Turske Uniji.

• Okrenimo se malo Njemačkoj. Alternativa za Njemačku (AfD) prvi je put, kao treća najjača stranka, ušla u Bundestag. Šta to znači za budućnost njemačke politike? Hoće li AfD, kao što je već slučaj u nekim pokrajinskim parlamentima, zadavati glavobolje parlamentarcima?

– Taj rezultat sigurno znači promjene za njemačku politiku. Kada posmatramo pobjedu AfD-a u evropskom kontekstu i kada pogledamo druge evropske zemlje, kao što je, primjerice, Holandija s Wildersom, Francuska s Nacionalnom frontom i Le Pen ili Belgiju s strankom Vlaams Belang, onda je jasno da Njemačku sada možemo svrstati u red tih zemalja gdje su se takve opcije probile. Ovaj razvoj vodi ka renacionalizaciji razmišljanja i zatvara put za užu saradnju političara. On vodi i ka isključivanju manjina i onih koji drugačije misle. Ja, ipak, smatram da ćemo s vladajućom koalicijom (CDU/CSU, FPD i Zeleni) imati dobre temelje za budućnost, a da ćemo s SPD-om imati jaku opoziciju. U vremenima velike koalicije je opozicija bila preslaba i to je pomoglo ekstremnim pozicijama da napreduju.

• Šta su, po Vašem mišljenju, glavni razlozi takvog rezultata AfD-a na izborima u Njemačkoj? Kako bi se taj rezultat mogao odraziti na druge ekstremno desničarske stranke u Evropi?

– Najveći je problem rastuća nesigurnost koju donosi promjena globalizacijskih procesa za naše društvo i ekonomiju. Također, digitalizacijom se mijenjaju i naše industrijske i trgovinske strukture. To znači da se veliki broj ljudi pita: “Hoću li i u budućnosti imati radno mjesto?” Iz globalizacije proizlazi pitanje: ako sada konkurišemo sa zemljama koje se nalaze daleko od nas i ako migranti i izbjeglice dolaze u Njemačku, kako onda još možemo biti sigurni? Na ova komplikovana pitanja populisti imaju jako jednostavne odgovore. Oni kažu da je svijet zloban i da trebamo zatvoriti “vrata i prozore”. Tako ćemo, smatraju oni, isključiti taj “zlobni svijet” i ostati sigurni. To je odgovor na ta pitanja koji odgovara mnogim ljudima. Tako AfD, naprimjer, traži da se muslimanima ne dozvoli ulazak u zemlju. Ali, mi već ovdje imamo četiri miliona muslimana, s kojima imamo dobar suživot. AfD će s takvom politikom doći u nevolju. Ovo je veliki izazov za naše društvo i, na kraju krajeva, moramo i za gubitnike globalizacije, a njih će biti, stvoriti životnu perspektivu. Na ovome zajedno moraju raditi sva društva u Njemačkoj.

• Vi ste predsjedavajući Kršćansko-muslimanske inicijative u Njemačkoj. Kako vidite muslimane u Njemačkoj i Evropi? Moraju li strahovati za svoju budućnost na tom kontinentu? Kako biste komentarisali izjave kao što je ona da Njemačka ima “kršćansko-jevrejski vjerski otisak, a ne islamski”?

– Prvo moram reći da je muslimanima bolje u Evropi nego u zemljama gdje su muslimani većina. Zato oni i bježe iz zemalja kao što su Sirija, Irak i drugih zemalja u Evropu. Muslimani koji žive u Njemačkoj znaju da ovdje mogu živjeti kako žele, što nije slučaj u nekim drugim zemljama kao što su, naprimjer, Saudijska Arabija ili Irak. Strah od terorizma, koji se poziva na islam (DAESH – oružana grupa Islamska država Irak i Levant, tj. ISIL), vodi ka tome da nepovjerenje prema muslimanima u Evropi raste. Strategija DAESH-a je da dadne poticaj tom nepovjerenju kako bi dodatno razdvojio muslimanski narod od drugih, većinskih naroda u evropskim zemljama. Moramo pametnom politikom osujetiti te planove. Moramo, zajedno s našim susjedima – muslimanima, organizovati otpor protiv tog oblika terorizma.

Izvor: Al Jazeera