Pokušaj da hodaš u mojim cipelama
Da li je loših vesti sve više ili se zapravo o svemu tek progovara? Da li ih je sve više ili su žene rešile da iskorače i prijave nasilnika, ukažu na problem, reaguju, pomognu sebi i deci? Možemo žrtve da pretvorimo u statistiku i elaboriramo o tome koliko se procentualno porodično nasilje uvećalo od sredine XX veka do danas, poredimo se sa Evropskim državama, kalkulišemo o razlozima, brojimo koliko je sigurnih kuća otvoreno, ko je preživeo, ko je procesuiran i na koliko. Možemo da postavljamo pitanja šta rade službe, država, ocenjujemo ko je odgovoran, skidamo odgovornost sa sebe kao jedinke, kao građanina/građanke društva i tako u nedogled, ali moramo da znamo da u ovom trenutku neka majka štiti svoju decu od naleta šaka svog partnera, nekoj ženi je pod grlom oštica noža, neka devojka stavlja treći sloj pudera da prekrije modrice, neko drhti, plaši se, plače. Neka žena, neka majka, neko dete.
Možda ste pomislili da se to ne može dogoditi vama. To se ne može dogoditi meni. Može! O tome svedočimo svakog dana. Ekonomsko, fizičko, psihičko, seksualno, emocionalno, digitalno nasilje. Nasilje nad ženama, decom, muškarcima, pripadnicima verskih, nacionalnih, seksualnih manjina. Nasilje nad osobama sa invaliditetom. Svi smo nekada u nekom momentu bili žrtve nasilja, u školi, na ulici, na internetu.
Statistički podaci
U cilju prevencije svakog oblika nasilja, u Beogradu je osnovano Udruženje žrtava nasilja HAJR čija je predsednica Hajrija Ramadani inicirala skup nazvan ”Pokušaj da hodaš u mojim cipelama” na kojem su govorili predstavnici institucija Republike Srbije, ali i psiholozi i mnogobrojni umetnici.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Predstavnici ministarstava su izneli niz statističkih podataka uz osvrt na promenu zakona i bolju saradnju institucija i građana. Major policije Predrag Dragović istakao je da Ministarstvo unutrašnjih poslova ima nultu toleranciju na nasilje, ali da je ipak u ovoj godini život izgubilo 46 lica, od čega 27 žena. Kako jedan život lako pređe u statistiku i procente. Neko vas voli. Svoje ruke svija oko vaših ramena. Za nekog dišete, pevate, smejete se. Nekome značite, a neko vam u jednom trenu oduzme dostojanstvo ili život. Šta je to u ljudskom biću što ga vodi nasilju? Zašto su ljudi nasilni? Odakle potreba za agresijom? Neka su od pitanja na koja je pokušao da odgovori psihijatar Jovan Marić.
”Za sledećih trideset godina, kažu futurolozi, glavni uzrok smrti biće nasilna smrt. Ubistvo i samoubistvo u 2050. godini biće glavni uzrok smrti. U svakome od nas postoje centri za agresiju. U svakome od nas čuči zrnce nasilja. Načini za suzbijanje počinju u detinjstvu. Deca često gledaju agresiju drugih i po metodi imitacije čine isto. Zato su važni spoljašnji i unutrašnji kontrolori. Spoljašnji su lica sa autoritetom: vaspitačice, učiteljice, profesori, policajci… i unutrašnji koje ja nazivam ”unutrašnji policajac” koji se izgrađuje usađivanjem moralnih vrednosti procesom vaspitanja.”
”Duhovnost kao lek” bio je naziv kratke besede jeromonaha Nikite koji je istakao važnost duhovne, ali i svake druge pomoći i žrtvama i nasilnicima. Zašto pomagati nasilnicima zapitali su se neki od prisutnih, a duhovnik je odgovorio: ”I oni koji su agresori i njima treba da se pomogne, da se agresija izbije, da i oni budu deo društva. Iz zatvora se vraćaju gori umesto bolji… Čovek treba da se otvori za svoju veru, za Boga. Duhovna energija izbacuje negativnost. Ako je porodica uništena uništeno je celo društvo.”
Razbijati stereotipe
Posle formalnog dela usledio je program u kojem su književnici svojim delima progovorili o nasilju, neravnopravnosti polova, prisilnim abortusima ženske dece i surovim običajima koji su se zadržali u mnogim krajevima Balkana. Blagoje Baković, Srđan Opačić, Đurica Edelinski, Milan Milutinović, Laurentia Stolić, Božica Velousis i drugi pokušali su umetničkim vapajem da otrgnu od zaborava mnoge žrtve u pesmama i pričama koje su im posvetili. Umetnici su pokušali da hodaju u njenim ili njegovim cipelama i da britkom rečju opomenu društvo.
Nasilje se ne dešava nekome tamo i zato o nasilju ne sme da se ćuti. Moramo da progovorimo, edukujemo, razbijamo stereotipe i predrasude i stvorimo takav ambijent da žrtve nikada neće biti šikanirane, naknadno po stotinu puta silovane, pretučene, maltretirane od strane društva i medija i da će svaki nasilnik ili nasilnica biti kažnjeni. A sve to omogućava država, pravosudni organi, profesionalni mediji, a iza svih njih stojimo mi, stoji čovek. Jesmo li to ili za čovečnost mora da se piše poseban priručnik?
Izvor: Al Jazeera