Oglasi

Pojedinačne tužbe protiv Srbije za logore

Bivši zatočenici srpskih logora kreću u sudsku borbu protiv Srbije za nadoknadu štete za sve proživljeno.
Prema službenim podacima, najmanje 300 logoraša je izgubilo život od posljedica zlostavljanjaEPA

Krvave borbe u Vukovaru i istočnoj Slavoniji u ljeto i jesen 1991. godine bile su u punom jeku kada je počela organizacija prihvatnih centara i logora za prognane građane. Logor Velepromet, u Vukovaru, organiziran je još u rujnu 1991. godine i u njega su zatvarani Vukovarci koji su bježali iz svojih kuća i stanova. Kako su srpske paravojne postrojbe zauzimala okolna sela oko Vukovara i u tim selima formirani su svojevrsni logori.

Nakon sloma obrane Vukovara 18. studenoga 1991. godine nekoliko tisuća branitelja i civila, među kojima je bilo i žena i staraca, završilo je po logorima na području Srbije. Građani Hrvatske završili su u Stajićevu, Begejcima, Nišu, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Novom Sadu, Aleksincu, Kraljevu…

Danas, 27 godina poslije, bivši logoraši krenuli su u borbu kroz koju od Srbije traže novčanu nadoknadu za sve što su doživjeli i proživjeli po logorima u Srbiji.

Prva tužba

Prvi u nizu je bivši zatočenik logora u Sremskoj Mitrovici Dragutin Guzovski koji je angažirao odvjetnika iz Novog Sada Marka Pekića koji je u njegovo ime podnio tužbu protiv Republike Srbije zbog nezakonitog i neosnovanog lišavanja slobode, deportacije u logor, nehumanog i neljudskog ponašanja, premlaćivanja i tortura te nepoštivanja odredaba Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.

"Više od 26 godina čekao sam da se riješi pitanje odštete na državnoj razini, ali unatoč nekim pokušajima ništa nije napravljeno. Stoga sam odlučio sam krenuti u tu borbu i da mi se nadoknadi sve što sam proživio u logoru od 18. studenoga 1991. godine do 22. svibnja 1992. godine kada sam razmijenjen kod Lipovca. Inače, moja tužba je prva tužba hrvatskog državljanina protiv Republike Srbije za zatočenje i mučenje", kaže Guzovski.

Pojašnjava i kako je s odvjetnikom stupio u kontakt putem interneta te da mu dao punomoć. U međuvremenu dobio je i izvješće iz Ministarstva pravde Republike Srbije da je njegova tužba u postupku i da je zakazano pripremno ročište na sudu. Tvrdi kako su ga izvijestili i da je Državno pravobranilaštvo Srbije pripremilo nagodbu koju će mu ponuditi kako bi se izbjegao sud ali i gomilanje sudskih troškova.

"Sudskim putem od Srbije tražim 6.480.000 dinara što je oko 51.000 eura. Sve su predradnje obavljene i održavanje pripremnog ročišta očekujem narednih tjedana. Tri puta sam ranjen u Vukovaru, a geler pokraj kralježnice i danas mi je u tijelu. I mene, ali i ostale zatočenike, tukli su policajci, vojnici ali i civili. Tukli su nas lopatama, motkama, bejzbol palicama, udarali šakama, nogama… Vodili su me na svakodnevna ispitivanja gdje su me ponovno tukli. Početkom 1992. godine prebačen sam u samicu u kojoj sam proveo 126 dana. Od batina sam otupio, više nisam osjećao ni glad ni žeđ. Dolaskom regularne vojske situacija je bila nešto bolja, no i dalje su me tukli za vrijeme ispitivanja. U logoru sam smršavio 46 kilograma. U svom tom batinanju slomljena mi je prsna kost, sedam rebara i zglobna čašica na desnom ramenu", prepričao je Guzovski prisjećajući se dijela toga što je proživio u logoru za što sada traži novčanu nadoknadu od Republike Srbije.

Zadovoljenje pravde

Dodaje i kako svaki zatočenik ima svoju tešku priču kao i da su svi bili svjedoci iživljavanja na njima tijekom zatočeništva.

"Upravo zato svi moramo insistirati na zadovoljenju pravde. Netko za ta zlodjela mora odgovarati. Vjerujem da ću pobijediti. Naime, u vrijeme kada su hrvatski branitelji i civili bili zatočeni u logorima Srbija i Crna Gora bile su u zajedničkoj državi. Crna Gora priznala je odgovornost za koncentracijski logor u Morinju i isplatila odštete logorašima iz Dubrovačko-neretvanske županije. Mislim kako će i Srbija morati isto postupiti, odnosno priznati postojanje logora i obeštetiti logoraše", ističe Guzovski.

Poziva i ostale bivše logoraše koji su bili zatočeni u nekom od logora u Srbiji da također pokrenu privatne tužbe na srbijanskim sudovima protiv Republike Srbije. Kako bi tužba bila pravovaljana neophodno je podnijeti i određenu dokumentaciju koja treba sadržavati liječničku dokumentaciju u kojoj su navedene posljedice ozljeda koje su nastale tijekom zatočenja.

Po riječima Guzovskog jedan od najvažnijih dokumenata je izjava u kojoj će precizno biti navedeno u kojoj je vojnoj postrojbi ili skloništu logoraš bio, datum i mjesto zarobljavanja, najvažniji događaji iz razdoblja zatočeništva, nazivi logora u kojima je bio, što više detalja s ispitivanja, podaci o razmjeni i logoraški broj. Nužno je navesti i osobne podatke, popis svjedoka sa sadašnjim adresama i kontakt-telefonima, uvjerenje o zatočeništvu (potvrda Međunarodnoga Crvenoga križa, ili potvrda Vlade Republike Hrvatske - Ureda za žrtve rata), rješenje o mobilizaciji u Oružane snage Republike Hrvatske, potvrda o pripadnosti Hrvatskoj vojsci, potvrda o oduzetim stvarima te rješenje o invalidnosti.

U isto vrijeme radi se i na definiranju mogućnosti da tužbe protiv Srbije pokrenu i članovi obitelji ubijenih i umrlih logoraša.

"Proveo sam mjesece u logoru gdje sam proživio svašta i gdje mi je zdravlje nepovratno urušeno. Međutim, moje ime se i dalje nalazi na popisu hrvatskih branitelja koje Srbija traži kako bi im sudila na temelju iskaza danih u logoru. Samim tim sam i ja, kao i još neki branitelji s toga popisa, na Interpolovoj tjeralici. Poslije svega mi niti danas ne smijemo izići iz Hrvatske jer možemo biti uhićeni u svakoj zemlji koja je članica Interpola. U isto vrijeme Srbija ne priznaje postojanje logora na svojoj teritoriji niti činjenicu da je tamo bilo zatočeno na tisuće ljudi", kaže Guzovski govoreći o motivima zašto je pokrenuo privatnu tužbu protiv Republike Srbije.

'Treba probati'

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak podsjetio je kako je skupina bivših logoraša prije desetak godina podignula zajedničku tužbu protiv Srbije za postojanje logora i mučenja hrvatskih državljana u njima. Tužba je bila podignuta uz pomoć Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. Tada su logoraši izradili i spisak po kojemu je svaki dan proveden u logoru nosio određeni iznos koji bivši logoraši potražuju. Na isti način bio je napravljen i popis ozljeda koje su zadobili tijekom zatočeništva.    

"Od te tužbe nikada ništa nije bilo. Stalno smo nailazili na neke opstrukcije. Uvijek nam je nedostajao neki dokument, potpis, papir i tako su istekli rokovi. O tome smo razgovarali i sa hrvatskim ministrima pravosuđa ali osim moralne potpore ništa nismo dobili. Institucije naše države nezainteresirane su da se to pitanje riješi. Nažalost, to je istina", rekao je Rehak.

Komentirajući tužbu koju je pokrenuo Guzovski kaže kako ne zna hoće li pojedinačne tužbe dati rezultat.

"Srbija ne priznaje odgovornost za agresiju na Hrvatsku pa samim tim ni postojanje logora. Međutim, treba probati i učiniti sve što je moguće. Volio bih da pravda napokon bude zadovoljena jer to bivši logoraši zaslužuju. Mi smo bili zatočeni po logorima u Srbiji gdje smo proživljavali najrazličitija  zatočeništva. I danas imamo zdravstvene posljedice radi boravka po tim logorima", kaže Rehak.

Prema podacima udruge kroz srpske logore prošlo je oko 30.000 hrvatskih državljana, a za 300-ak logoraša oni su bili logori smrti, jer su izgubili živote od posljedica zlostavljanja. Od ukupnog broja logoraša, njih najmanje 3.000 je prošlo kroz logore u Srbiji te bi svi oni, ako bi tužba od Guzovskog bila pozitivno riješena, imali pravo na nadoknadu štete od Republike Srbije.

"Mislim da od toga neće biti ništa. Voljela bih kada bi uspjeli ali sve do sada što radi Srbije i kako se odnosi prema Domovinskom ratu i stradalnicima ne ulijeva povjerenje da će nešto biti napravljeno. U svakom slučaju i sama ću pratiti sve što se događa po tom pitanju, a onda možda i sama podnijeti tužbu. Kako god netko za sve što se događalo u logorima mora odgovarati. Oni su ipak bili na teritoriji Srbije i u njima su bili zatočeni, protiv svoje volje, hrvatski državljani", rekla je Ružica Barbarić iz Vukovara koja je i sama bivši logoraš.

A dok se tužbe bivših logoraša ne riješe, oni svakodnevno umiru od posljedica maltretiranja po logorima. Najveći njihov ubojica danas su razni karcinomi i kardiovaskularne bolesti. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.