Počinioci zločina u Štrpcima još bez kazne

Naoružani muškarci u maskirnim uniformama zaustavili su voz u stanici Štrpci, maloj stanici kod bosanskohercegovačke granice sa Srbijom. Putnici su putovali iz Beograda za Bar. U ovom mjestu voz 671 prije nije stajao, no ovaj put je bilo drugačije.

Vojnici su išli od kupea do kupea i prozivali putnike, znajući gdje su i kako se zovu, te koje su nacionalnosti. Iz voza je izvedeno 18 Bošnjaka, jedan Hrvat i jedan stranac tamnije puti.

Najmlađi od njih bio je 16-godišnji učenik iz Bara Senad Đečević, a najstariji 59-godišnji Adem Alomerović.

Među izvedenima i ubijenima je i vojni penzioner Tomo Buzov, a nepoznata tamnoputa osoba do danas nije identificirana. Navodi se da je riječ o krupnijem muškarcu fizičkih karakteristika kakve imaju osobe sa Bliskog istoka.

Najmlađa žrtva bio je 16-godišnji učenik iz Bara Senad Đečević, a najstariji ubijeni 59-godišnji Adem Alomerović.

Tada je posljednji put ovih 20 muškaraca viđeno živo.

Ova scena viđena je prije 21 godinu, na današnji dan u Štrpcima. Vojnici su bili pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Lukića, ratnog zločinca kojem je Haški tribunal presudio za mnoge ratne zločine na području Višegrada, no ne i za ovaj kojem je danas godišnjica.

Više od dvije decenije nakon otmice do sada su pronađena dva tijela i jedan nekompletirani skelet žrtava u jezeru Perućac u Bosni i Hercegovini. Utvrđeno je da se radi o ubijenima Rasimu Ćoriću, Jusufu Rastoderu i Halilu Zubčeviću.

Samo jedna presuda

Žrtve su većinom bili državljani Srbije i Crne Gore i bili su uglavnom iz Priboja, Prijepolja, Podgorice i Beograda, a među njima je bio i državljana Bosne i Hercegovine.

Za ovaj zločin jedini je kažnjen Nebojša Ranisavljević, pripadnik Lukićeve jedinice, a to je, prema riječima Marijane Toma, zamjenice izvršne direktorice Fonda za humanitarno pravo, najbolja ilustracija višegodišnje nespremnosti institucija da odgovorne privede pravdi, te da se pronađu preostala tijela žrtava.

Toma je za medije iz Srbije nedavno kazala kako su se u toku postupka protiv Ranisavljevića “pojavljivali dokazi o upletenosti drugih osoba u ovaj zločin, od konduktera i pratilaca do pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova”.

Kao nikada prije, kondukteri voza 671 su legitimirali putnike i zapisivali njihova imena na karte, pod izgovorom krivotvorenih karata.

Brojna udruženja građana iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore smatraju kako su u ovaj zločin umiješani ljudi iz Vojske tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, policije i Železnica Srbije.

Početkom ovog mjeseca srbijanski mediji su javili kako je broj osumnjičenih za otmicu i ubistva u Štrpcima prije 21 godinu porastao sa sedam na 10, a među njima se nalaze i pripadnici MUP-a Srbije.

Policajci su učestvovali tako što izvršili identifikaciju putnika i prijavili otmičarima one s muslimanskim imenima i prezimenima. Pripadnici MUP-a nakon otmice nisu omogućili izvršenje uviđaja. Iako je izveden veliki broj putnika, nisu evidentirali imena svjedoka otmice, pa čak ni prijavili otmice kada je voz stigao na odredište.

Kao nikada prije, kondukteri voza 671 su 27. februara 1993. godine legitimirali putnike i zapisivali njihova imena na karte, pod izgovorom krivotvorenih karata. Ipak, kasnije se utvrdilo kako je provjeravana nacionalna struktura putnika.

Spomen-obilježje u Prijepolju

Tokom sudskog postupka protiv Ranisavljevića pred Višim sudom u Bijelom Polju utvrđeno je kako su pripadnici Lukićeve Višegradske brigade zaustavili voz i iz njega izveli 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog stranca, koje su potom u selu Prelovo, u sali lokalne osnovne škole, opljačkali i pretukli.

Potom su ih svezane kamionom odvukli u jedno selo u okolini Višegrada, gdje su ih likvidirali Milan Lukić i Boban Inđić. Žrtvama su naredili da legnu, a potom su pucali u njih. Jedan je pokušao pobjeći, ali je Ranisavljević, koji je čuvao stražu, pucao u njega, ranio ga, a potom ga je Lukić zaklao.

Toma navodi kako je istraga koju vodi Tužilaštvo za ratne zločine iz Srbije najvažnija zbog žrtava i njihovih porodica, ali i zbog utvrđivanja nalogodavaca zločina.

U srijedu je u Sarajevu održana mirovna akcija i stajanje, u organizaciji Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), kako bi se izrazila solidarnost sa žrtvama zločina u Štrpcima.

‘Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci, odustao je od budućnosti.’

Iz Foruma Bošnjaka Crne Gore podsjećaju kako zločin nije ni procesno, ni sudski, ni humanitarno završen.

“Skoro je nevjerovatno da, pored brojnih svjedočenja i dokumentacije, ni nakon dvije decenije od izvršenog zločina nije došlo do procesuiranja otmičara koji su učestvovali u ubijanju nedužnih civila na prostoru koji je kontrolirao tadašnji vojni i državni vrh i vojska kojom su komandovali oficiri beogradsko-podgoričke komande”, navode iz Foruma.

U Prijepolju, pored starog mosta na rijeci Lim, 2009. godine je otkriveno spomen-obilježje žrtvama otmice.

Na bijelom mermernom kamenu, u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana, ispisana je poruka: “Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci, odustao je od budućnosti”.

Izvor: Al Jazeera