Pobijedimo strah od drugog i drugačijeg

Baronese Manzoor, Lawrence i Williams u posjeti Bosni i Hercegovini (Al Jazeera)

Piše: Selma Milovanović

Doreen Lawrence počela se boriti protiv rasizma jednog aprilskog dana 1993. godine, kada je na londonskoj autobuskoj stanici ubijen njen sin Stephen. Osamnaestogodišnjeg crnca, uzvikujući rasističke parole, napali su bijeli tinejdžeri.

Lawrence, koja je ove godine proglašena najuticajnijom Britankom, danas je poslanica u gornjem domu Parlamenta, u vrijeme kada u Velikoj Britaniji raste uticaj ekstremno desničarske Engleske odbrambene lige i Britanske nacionalne stranke, a etnička slika države znatno je bogatija nego prije nekoliko decenija.

Borba baronese Lawrence daleko je od završene.

Ubistvo Stephena Lawrencea šokiralo je britansku javnost, ali djelomična pravda došla je sporo. Godine 1999. istražni sudija zaključio je da u britanskoj policiji postoji “institucionalizovani rasizam”. Nakon ove istrage, policija je izmijenila način istraživanja ubistava, a izvršena je i revizija svih institucija u javnom sektoru, koje su morale uvesti mjere za sprečavanje rasizma.

Takođe je ukinuta sudska praksa kojom je ranije bilo onemogućeno okrivljenom dvaput suditi za isto krivično djelo te su dvojica od petorice osumnjičenih ubica prije dvije godine osuđena na zatvorske kazne.

Diskriminacija nad manjinama

“U Britaniji ljudi vjeruju da je stanje bolje, jer je istraga završena, a rasizam nije nešto o čemu se danas otvoreno diskutuje. Nakon istrage, osnovane su male organizacije za borbu protiv rasizma na lokalnom nivou, ali sada ih uglavnom više niko ne finansira”, kaže baronesa Lawrence.

“Na adresu Fondacije Stephen Lawrence, kao i na moju adresu u Parlamentu, svakodnevno stižu brojna pisma – ljudi iz manjinskih zajednica suočavaju se sa diskriminacijom na radnim mjestima, policajci napuštaju službu zbog diskriminacije. U britanskim školama vrlo rijetko ćete vidjeti direktora koji je pripadnik manjinske zajednice, koji nije bijelac. U posljednjih 20 godina situacija je postala mnogo bolja nego što je to slučaj u drugim državama, ali vlada mora da bude proaktivna u borbi protiv rasizma.”

“U našem slučaju istraga je završena 1999. Sada je 2014. godina, ali sve preporuke istražnog sudije nisu provedene. Da jesu, ne bismo imali diskriminaciju na radnim mjestima, djecu koja su isključena iz obrazovanja, poteškoće pri zapošljavanju, čak i sa univerzitetskom diplomom. Znala sam reći – sad je potrebno imati diplomu čak i da bi postao čistač ulica. A troškovi školovanja rastu i brojni mladi ljudi, pogotovo iz manjinskih zajednica, dvaput će razmisliti prije nego što se zaduže da bi se školovali.”

Baronesa Lawrence ove sedmice boravi u Bosni i Hercegovini. Posjetila je Srebrenicu, gdje se sastala sa majkama čiji su sinovi stradali u genocidu.

Kao i Srebreničanke, i ona je odlučna u namjeri da obrazuje buduće generacije o zločinima i učestvuje u sprečavanju mržnje.

“Jednostavno, u ovakvim situacijama želite da promijenite stvari, da vaša djeca i njihova djeca imaju bolju budućnost, kako niko ne bi preživio ono što ste vi preživjeli”, kaže baronesa Lawrence.

“Naša Vlada nije bila zainteresovana za naš slučaj kad je Stephen preminuo. Bio je ‘samo još jedan crnački dječak’. Iako je bio dijete, kao i svako drugo britansko dijete, koje bi odraslo i doprinijelo našem društvu. Baš kao i da su ubijena srebrenička djeca danas živa – zamislite šta bi sve do danas postigla.”

Govor mržnje – najveći izazov

Prije dvadeset godina Srebrenica i Ruanda dominirale su svjetskim naslovnicama, a danas su to Sirija, Libija, Irak….

“U Siriji se rađaju bebe koje ne mogu da dobiju mlijeko. To je samo jedan primjer. Vlade se moraju suprotstaviti državama koje misle da je dopušteno ubijati ljude. Bez toga ciklus mržnje i nasilja samo će se nastaviti. A da bismo mogli biti primjer drugima, moramo početi na svom ognjištu. Stoga mislim da je obrazovanje i upoznavanje sa različitim zajednicama na lokalnom nivou temelj svake borbe protiv rasizma”, ističe baronesa Lawrence.

U Bosnu i Hercegovinu doputovala je sa britanskom delegacijom fondacije Remembering Srebrenica, u okviru koje je Vlada Velike Britanije omogućila finansiranje posjete Bosni i Hercegovini 700 Britanaca, uglavnom mladih lidera, čiji je zadatak da, po završetku puta, primijene lekcije naučene u Srebrenici na programe suzbijanja mržnje u svojim zajednicama.

Iftikhar Awan, član panela za borbu protiv antimuslimanske mržnje pri britanskoj Vladi i član panela za borbu protiv ekstremizma, osnovanog nakon ubistva britanskog vojnika u Woolwichu prošle godine, kaže da je najveći izazov u toj zemlji, ali i drugim državama Evrope, zaustavljanje govora mržnje koji se širi u neodgovornim medijima i na internetu.

“Migranti su umnogome doprinijeli bogatstvu koje Britanija danas uživa. Nisu oni samo, kako to protivnici znaju reći, ‘ljudi koji ništa ne doprinose’. Na nesreću, neki mediji nastavljaju objavljivati priče pune stereotipa o muslimanima. A onda se dešava da se ekstremisti s obje strane ‘hrane’ govorom mržnje one druge strane”, kaže Awan.

“Najveći izazov je kako da zaustavimo cjelokupnu priču protiv imigranata. Imigranti kao prijetnja, što je priča koja dolazi na površinu tokom ekonomske krize. Desničarski mediji to vrlo često koriste. Kada je riječ o medijima, pokušavamo uticati na medijske kuće da ne objavljuju neutemeljene podatke ili izjave i da bolje moderiraju komentare čitalaca na internetu, a koji koriste govor mržnje.

S druge strane, internet, koji je potpuno nekontrolisan, najveća je prijetnja. Jedan od najvećih izazova na međunarodnom nivou su specijalizovane internetske stranice koje zagovaraju mržnju protiv određenih zajednica. Vrlo je teško to zakonski riješiti, a velike IT firme sarađuju s policijom, Googleom i Facebookom, kako bi na neki način ovome stali ukraj. Sada je nekome ko želi da širi mržnju vrlo jednostavno da pronađe internetske stranice na kojima će istomišljenici potvrditi njegova ubjeđenja”, dodaje Awan.

Suzbijanje straha

Awana je u radu sa lokalnim zajednicama inspirisao njegov otac, koji je okupio različite migrantske grupe u zajedničku organizaciju 1960-ih, u vrijeme kada je parlamentarac Enoch Powell govorio da je imigracija loša za Veliku Britaniju, jer će “britanskim ulicama teći krvave rijeke”.

“Najbitnije je omogućiti jednakopravnost svima. Ako ekstremisti dobiju političku podršku, problemi će samo da rastu. Mržnja je izazov za sve nas. Prije 60 godina Jevreji su bili predmet rasističke mržnje, nakon 11. septembra [2001. godine] muslimani, sutra će to biti neko drugi. Moramo da se borimo zajedno ako znamo da će sutra neko drugi biti žrtva”, kaže Awan.

Baronesa Susan Williams došla je u Veliku Britaniju iz Irske 1970-ih, u vrijeme kada su Irci bili na meti rasista.

Iako kaže da se odnos prema različitim etničkim grupama znatno promijenio, pogotovo u posljednjih 10 godina, naglašava jedan pojam koji rasisti i ekstremno desničarske stranke koriste kako bi pridobili simpatizere – strah.

“Da biste se borili protiv rasizma, morate riješiti probleme koje mogu dovesti do straha od drugog i drugačijeg, a kako biste spriječili situaciju da ljudi, potaknuti strahom, postanu pristalice rasističkih grupa. Pred svim nivoima vlade je zadatak da saznaju odakle taj strah dolazi.

Na lokalnom nivou vrlo je bitna vodeća uloga vjerskih zajednica. Riječ je o održivom vođstvu koje nije samo prisutno u vrijeme krize, nego onom koje spaja različite zajednice prema zajedničkim vrijednostima”, zaključuje baronesa Williams.

Izvor: Al Jazeera