Plenkovićevo buđenje nakon pucnja pod prozorom

Utorak u Zagrebu je obilježila pucnjava dvadesetdvogodišnjeg mladića u kojoj je ranjen policajac, a napadač je kasnije sebi oduzeo život. Pucnjava se odvila na Trgu sv. Marka gdje se nalaze zgrade Vlade Republike Hrvatske, Sabora i Vrhovnog suda, a ranjeni policajac je čuvao zgradu Vlade.

Kasnije je ustanovljeno da je napadač imao ekstremno desne nacionalističke stavove, sklonost oružju te je očito bio radikaliziran. Iako trenutno nije jasno uspostavljena direktna veza između stavova i napada, iz njegovih objava na društvenim mrežama koje su izašle u javnost nemoguće je zatvarati oči pred time.

Nakon pucnjave su uslijedile reakcije političara. Neki od njih su jasno osuđivali taj čin, a neki su pronalazili kutove iz kojih je moguće razumjeti takvo postupanje. Najznačajnija reakcija je došla u srijedu od strane premijera Andreja Plenkovića.

Teroristički akt

Nastup Andreja Plenkovića može se okarakterizirati kao iznimno važan i kvalitetan. Međutim, istovremeno je taj nastup bio namjerno ignorantski i nemušt. Važnost i kvaliteta se očituju u nizu elemenata. Plenkovićev nastup je u svom uvodu bio državnički, odmjeren i informativan. Važna je ocjena Plenkovića i njegovog tima da taj napad ima elemente terorističkog akta.

Kvalificiranje napada kao terorističkog sugerira svim političkim akterima i pojedincima koji su koristili opise poput „bunta“ ili „iskaza nezadovoljstva“ da to ne može i ne smije biti način na koji se odnosimo prema pokušajima ubojstva i sijanju straha po ulicama. Tome u prilog, kako je istaknuo Plenković, ide i to što je cijeli čin očito pomno planiran te se ne može pripisati afektu.

Osvrnuo se, Plenković, i na to da treba pomno istražiti razloge zbog kojih se mlad čovjek odlučio na ovakav čin. Upravo razumijevanje razloga, a ne saniranje posljedica, treba biti misao vodilja u ovakvim slučajevima. Istaknuto je da postoje elementi u društvu koji su radikalizirali napadača – izvori informiranja, politički akteri koji potiču mržnju, netrpeljivost i nesnošljivost, medijske aktere koji svojim emisijama potiču mržnju između većinskog naroda i srpske nacionalne manjine.

Čak je i imenovao dvoje političara koje vidi kao one koji nepridonose toleranciji i kulturi mira. Pri tome je istaknuo kako neki od tih aktera njegovu Vladu, koja je dobila povjerenje građana, pokušavaju diskreditirati kao hrvatsko-srpsku trgovačku koaliciju te da na tome tragu treba tražiti one koji su utječu na radikalizaciju mladih.

Zaboravljeni šatoraši

S druge strane, Plenković je u svojem nastupu očito zaboravio niz događaja koji su se zbivali na ulicama hrvatskih gradova u posljednjih pet ili šest godina, a u kojima su on i njegovi suradnici aktivno sudjelovali. Zaboravio je na aktivnu ulogu svog ministra branitelja, Tome Medveda, u prosvjedima tzv. šatoraša 2014. i 2015. godine, kada se isto tako demokratski izabranu Vladu, nazivalo jugokomunističkom i izdajničkom.

Vjerojatno je to zaboravljeno iz razloga što bi se tad trebao sjetiti i ostalih osoba iz HDZ-a koji su sudjelovali u tim događanjima, a neki su mu bili dugogodišnji suradnici. Uostalom, i sam Plenković je tada posjetio prosvjednike u šatoru te im se obratio kao „dragim prijateljima“ i dao im podršku. Nije tada bilo važno što se diskreditira demokratski izabrana vlast ili podržava radikalizira mlade.

Plenković je na press konferenciji u srijedu i adresirao različite incidente koji su se događali na Trgu sv. Marka, a ovaj posljednji okarakterizirao kao najekstremniji, što svakako i jest. Međutim, u tim nabrajanjima ponovno je zaboravio obračun prosvjednika iz šatora sa specijalnom policijom, navlačenje policajaca za vrat i skrivanje u Crkvi sv. Marka. Zaboravio je i da su prosvjednici na ceste iznosili plinske boce što je bila više nego jasna prijetnja javnoj sigurnosti.

Na svojim izbornim listama Plenković je imao osobe koje su bile upravo takvi huškači koje sad proziva, ali svojevremeno je stajao uz njih, a zatvarao uši na njihove povike. Zaboravlja Plenković da je u nekim od tih ozloglašenih emisija koje danas proziva i sam gostovao 2014. godine. Valjda tada nije znao fašističku prošlost osobe koja vodi tu emisiju ili samo nije smatra da je tada moguća desna radikalizacija.

Ležerno se Plenković odnosio i prema fašističkom pozdravu „Za dom spremni“, osnivao Povjerenstvo koje mu je pripisivalo dvostruke konotacije i okretao glavu na niz signala koji su vodili ka ovome što se dogodilo u utorak.

Vrag odnio šalu

Sad kad je zapucalo ispod njegovog radnog mjesta, kada je potekla krv i kada je izgubljen mladi život, shvatilo se da je crni vrag odnio šalu. Oportunizam iz prošlosti i ignorantsko odnošenje prema svim uzvicima, polomljenim kostima u mnogobrojnim napadima, prijetnjama u javnom prostoru i veličanju fašizma su došli na naplatu.

Da, uzroci radikalizacije leže i u odnosu ove, ali i mnogih prijašnjih, Vlada i njihovih premijera prema porukama koje slušamo već desetljećima. S mladima se ne radi sustavno, ne obrazuje ih se da budu građani, ne nude im se sadržaji koji će poticati toleranciju, uvažavanje i prihvaćanje. Plenković sada traži od policije i obavještajnih službi da istraže uzroke radikalizacije, a istraživanja koja već godinama sugeriraju koji i kakvi stavovi prevladavaju među mladima ignorira te ne radi ništa po tom pitanju.

Ostaje pitanje hoće li se ovaj događaj iskoristit samo za kratkoročne mjere, uz ignoriranje vlastite uloge i uloge ljudi koji okružuju Plenkovića, ili će se iskoristiti za dugotrajan i nimalo lak rad na svim ovim izazovima.

Na žalost, za jedan mladi život je sad kasno, ali prilika za izgradnju tolerantnijeg društva, deradikalizaciju i rad na prihvaćanju je otvorena. Samo je potrebna volja i hrabrost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera