Plenković ne može udariti na slobodu medija kao Vučić i Orban

“Bitno je da Vlada normalno radi svoj posao”, jedna je od rečenica kojom je premijer Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković pojasnio smjenu ministra zdravstva Milana Kujundžića.

A ukupno 14 ministara u manje od četiri godine mandata otišlo je iz Vlade Andreja Plenkovića. Manji dio svojom voljom i zbog neslaganja s premijerom, a veći dio njih smijenjen je u jeku različitih afera koje su otkrili mediji.

Međutim, ovih dana Vlada i premijer nastavljaju sasvim normalno s obavljanjem svoga posla. Jer to je bitno. Da je nogometni trener već davnih dana ostao bi bez mogućnosti izmjene i morao bi ili završiti utakmicu s tim igračima koji su mu ostali na raspolaganju ili predati utakmicu. Kao i svaki puta do sada nisu bitni razlozi zbog kojih su pojedini ministar ili ministrica dovedeni u situaciju da ih se smijeni. Važnije od toga je propitivanje kako su pojedini dokumenti dospjeli u javnost, dedramatiziranje situacije i pozivanje na praćenje predsjedanjem Vijećem Europske unije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Niti jednom Plenković nije reagirao državnički i samostalno odlučio presjeći problematične situacije u kojima su se našli ministri. Puštao je da se afere valjaju, branio ministre i umanjivao nastale probleme nanoseći time štetu i sebi i ostatku Vlade. Nadalje, većina ministara koji su smijenjeni nisu snosili nikakve posljedice i vrlo vjerojatno će tako i ostati, neki od njih su se vratili u saborske klupe, postali predsjednici saborskih odbora ili dekani fakulteta tj. poslani su u B momčad i čekaju svoju novu priliku.

Kad ti je za lošu igru kriv sudija

Koliko normalno se može raditi svoj posao kada ti ministri dolaze i odlaze kao na pokretnoj traci, to Plenković ipak nema potrebu objasniti. Za njega je očito postalo normalno svako toliko predstavljati nove ministre u Saboru i tražiti svoju šaroliku koaliciju za povjerenje i podršku, iako se pokazalo da očito ne zna odabrati svoje najbliže suradnike.

Čovjek si je zacrtao cilj u vidu predsjedavanja vijećem Europske unije i dovršetka premijerskog mandata. Na tome putu spreman je u razmaku od svega nekoliko mjeseci braniti pojedinog ministra i smijeniti ga kako se, po njegovim riječima, ne bi stvarala “negativna percepcija u javnosti i radila šteta Vladi”.

Kao što mnogi nogometni treneri krivca za lošu igru ili poraz pronalaze u sucu, tako Plenković krivce za smjenu ministara i tzv. negativnu percepciju javnosti prema Vladi vrlo precizno detektira među medijima koji pišu o njihovim marifetlucima.

I dok je bitno da Vlada normalno radi svoj posao, za medije je, iz Plenkovićevog rakursa, očito važnije da ne “tresu Vladu” jer tko zna što sve može ispasti. Koje nekretnine [kao u slučaju Milana Kujundžića i Lovre Kuščevića] se mogu pojaviti, koji Mercedesi [kao u slučaju Gabrijele Žalac] se mogu pronaći parkirani u dvorištu, a koje prijateljsko-poslovne poveznice [opet u slučaju Kujundžića] mogu ugledati svjetlo dana.

Mediji su odgovorni za te klipove korupcijskih afera koji mu padaju pod noge na putu do druženja s von der Leyen, Merkel i Macronom. Na putu do te “Lige prvaka” koju je uspio dovesti u Zagreb stoji mu domaća liga u kojoj se mora povlačiti po grbavim i blatnjavim travnjacima i nositi s tim sucima koji ga upozoravaju na svaki teški faul ili igranje rukom njegovih igrača.

Problemi s medijima

Koliko god imao određenu averziju prema medijima, Plenković se ipak ne može i ne smije odlučiti na korak kojim bi otvoreno radio protiv slobode medija, barem ne onako kako to rade njegovi kolege iz Europske pučke stranke – Aleksandar Vučić i Viktor Orban. S druge strane, da Plenković ima problema s medijima i medijskim djelatnicima pokazao je u više navrata svojim komentarima, načinom obraćanja i tretmanom novinara na terenu i press konferencijama.

Ipak, ovakvim svojim odnosom prema medijima Plenković im nenamjerno odaje priznanje da su jaki i važni. Prilikom svake smjene ministara kad prozove medije zbog hajke, kad im kaže da tresu Vladu ili stvaraju negativnu percepciju on im zapravo nenamjerno govori da obavljaju svoju funkciju, da istražuju i informiraju javnost.

U današnjoj Hrvatskoj je vidljivo koliko su slobodni mediji (ili makar dio njih) koji rade svoj posao važni za funkcioniranje demokracije i propitivanje transparentnosti vlasti. Tako su mediji preuzeli dio funkcija od institucija, pa i oporbe, koji bi se trebali baviti sukobom interesa, korupcijom, propitivanjem vladajućih i drugim nepravilnostima.

Dres ostaje čist za briselske utakmice

Ne čudi stoga što građani Hrvatske najmanje povjerenja imaju u Vladu, političke stranke i parlament, kojima prema Eurobarometru vjeruje tek jedna petina ili manje građana. S druge strane, mediji uživaju znatno veće povjerenje (pogotovo televizija i radio kojima vjeruje polovina građana) te se ispred njih nalaze samo policija i vojska u koje, već tradicionalno, građani imaju najviše povjerenja i po tom pitanju su nedostižni.

Da novinari ne istražuju, ispituju, kopaju po gruntovnicama, mailovima, financijskim izvještajima, projektnoj dokumentaciji i slično, Plenković bi vjerojatno na raspolaganju imao većinu svoje postave na ministarskim pozicijama, ne bi mu bilo jasno odakle njegovim ministrima toliko nekretnina, kako voze bolje aute od njega i imaju vrsno napisane doktorate. Živio bi u neznanju, praktički anemično bi promatrao kako mirno prolazi mandat, ali bi mu dres ostao čist za briselske utakmice i ne bi morao toliko često kolegama u EU predstavljati nove članove tima.

Zato je bitno da mediji normalno rade svoj posao, jer bez njih očito ni premijer ne bi mogao normalno raditi svoj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera