Plenković i Srbi u Hrvatskoj: Poglavlje koje se piše bez Vučića

Odmak od desetak dana pokazuje da je hrvatski premijer Andrej Plenković svojim potezima vezanim uz obilježavanje 25. godišnjice “Oluje” zadobio prilično pozitivne kritike od strane političkih aktera, medija i niza drugih aktera. Dogovor o dolasku potpredsjednika Vlade iz redova srpske nacionalne manjine Borisa Miloševića te govor Plenkovića opisani su kao važni potezi koji daju novi smjer u razmatranju međunacionalnih odnosa i pogleda na ratna zbivanja tijekom devedesetih godina.

Nakon niza godina, u kojima su ovakva događanja služila za obračune sa srpskom nacionalnom manjinom, njihovim predstavnicima te s osobama koje su pozivale na okretanje budućnosti i rad na izgradnji boljih odnosa, konačno je napravljen zaokret te je otvorena mogućnost za bolje sutra.

S druge strane, potezi Plenkovića u suradnji s predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj prilikom obilježavanja obljetnice “Oluje” doveli su do izrazito negativnih reakcija od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i srbijanskih medija pod njegovim izravnim utjecajem. Jasno je da će pojedini događaji iz recentne povijesti imati različita tumačenja, ali pitanje je vrsta poruka koje dolaze. Iako obojica lidera sjede zajedno u Europskoj pučkoj stranci, njihove politike vezane uz međunacionalne odnose znatno odstupaju.

Simbolički potezi dubokog traga

Plenković je prepoznao priliku za potez koji radi razliku u odnosu na njegove prethodnike. Slično kao što se, uz sve zamjerke i optužnice za korupciju, Ivu Sanadera često spominje u kontekstu čestitanja pravoslavnog Božića srpskoj manjini u Hrvatskoj kroz riječi “Hristos se rodi”. Ovakvi simbolički potezi često ostavljaju dublji trag i oslonac onima koji će kasnije doći na te političke pozicije i raditi na daljnjoj izgradnji uključivog društva.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mogućnost za ovakvo djelovanje Plenković si je stvorio tijekom proteklog mandata. Prvo je radio na učvršćivanju vlasti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, što je okrunio i pobjedom na unutarstranačkim izborima, zatim kroz nadmoćnu pobjedu na parlamentarnim izborima te brzu uspostavu nove vladajuće većine, u kojoj važnu ulogu igraju predstavnici nacionalnih manjina. Kombinirajući političku premoć na nacionalnoj razini, legitimitet koji je dobio na izborima te stvoreni imidž čvrstog oslonca u vrijeme korona krize kroz osiguravanje financijske pomoći iz Europske unije, Plenković je u mogućnosti ovako koračati naprijed.

Na ovakvim potezima mu i lijevo-liberalna oporba ne može prigovarati, iako je pri tome jasno da takav potez nikad ne bi mogao doći od strane premijera iz redova Socijaldemokratske partije, jer bi ga vjerojatno dočekali šatori i bukači. Mogućnost i odgovornost za ovakve poteze u Hrvatskoj je očito na liderima HDZ-a koji radikalnu desnicu uspješno zatvore u bocu, ali je često znaju i pustiti iz boce kad politička situacija nalaže.

Vučić drži sve poluge vlasti

S druge strane, Vučićeva vladavina u Srbiji okrakterizirana je kao hibridni režim. Vučić i njegova Srpska napredna stranka u rukama drže sve važne poluge vlasti, oporba je velikim dijelom bojkotirala izbore, a većina medija progovara ono što Vučić misli. Iako bi se na prvi pogled moglo činiti da ovakva pozicija omogućuje Vučiću slične poteze koje radi i Plenković, to je zapravo u potpunosti suprotno i jedan je od razlog zbog kojih Vučić ne može napraviti korak naprijed poboljšavanju odnosa s Hrvatskom, ali i drugim susjedima.

Snažna, skoro pa diktatorska vlast, leži na principu nepogrešivosti i nedodirljivosti. Pokazivanje ljudskosti, pružanje ruke i preuzimanje krivnje značilo bi poraz u očima onih koji ga obožavaju te slabost u očima onih koji mu se boje suprotstaviti. Inzistiranje na nacionalnim mitovima i isključivoj poziciji žrtve jedan je od djelića autoritarnog mozaika. Naravno, postojale su žrtve i nevini ljudi su stradavali, ali Vučić sebe postavlja kao zaštitnika tih žrtvi te nastoji biti personifikacija te žrtve.

To dovodi i do drugog, možda i važnijeg razloga, zbog kojeg Vučić nije u stanju napraviti iskorak. Taj razlog leži u  njegovoj osobnoj povijesti i ulozi koju je imao tijekom devedesetih. Svaki potez koji bi išao u smjeru izgradnje dobrosusjedskih odnosa podrazumijevao bi i Vučićevo ograđivanje od samog sebe u ratnom periodu. Tada Vučić ne da bi samo izgubio auru nedodirljivog, nego bi iz iz personifikacije žrtve postao personifikacija uzroka mnogih problema s kojima su se Srbi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori i samoj Srbiji suočavali.

Kako izbjeći bezrezervnu glorifikaciju

Tako bi za njega svaki pokušaj koraka naprijed bio korak u ambis. Ikakvi potezi u smjeru pomirenja, suočavanja s prošlošću i rada na boljoj budućnosti su taoci njegove prošlosti, ali i stila vladanja u sadašnjosti. Predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac je jasno naveo da je iz rješenja ovih pitanja nemoguće isključiti službeni Beograd. Međutim, prilično su jasne ograničene mogućnosti i želje trenutnog službenog Beograda.

Konačno, ne treba bezrezervno glorificirati Plenkovića. Njegovo djelovanje će imati smisla ukoliko u naredne četiri godine bude gradio na temeljima koje je postavio, ali i ako nakon njega neki novi hrvatski premijer, iz možda neke lijeve stranke, bude u istoj mogućnosti vući slične poteze bez da doživljava opstrukcije. Tek tada će se moći govoriti o važnosti i veličini Plenkovićevih poteza. Do tad se valja nadati da će u Srbiji na vlast doći osobe koje neće imati potrebu frizirati svoju ulogu tijekom devedesetih, ali i nedopustiti da se u Hrvatskoj ponovno počne stvarati klima neprihvaćanja i netolerancije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera