Pitanja na koja Trump mora odgovoriti prije napada na Iran

Američki magazin The Atlantic objavio je tekst kolumniste Davida Fruma koji kritizira izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa kako su Sjedinjene Američke Države spremne odgovoriti na napade na saudijske naftne pogone u subotu, što je dovelo do toga da se prepolovi naftna proizvodnja Saudijske Arabije.

Frum kaže kako postoji sedam gorećih pitanja na koja administracija predsjednika Trumpa treba odgovoriti prije nego donese odluku o napadu na Iran.

Jesmo li sigurni da je Iran kriv za napad?

Iako se pretpostavka da je Iran odgovoran za napad čini kao najlogičnije objašnjenje, imajući u vidu krajnju nepouzdanost Trumpovog predsjedavanja i vlade koju vodi Mohammed bin Salman, bilo bi mudro da vlada sačeka i utvrdi činjenice prije nego što okrivi Iran za ovaj napad. Stoga postavlja pitanje: Koliko su američki analitičari sigurni da je napad izveden po nalogu Teherana, a ne na osnovu odluke iranskog opunomoćenika koji djeluje u skladu s vlastitim interesima?  

Šta je s poštivanjem obaveza iz sporazuma?

Autor kaže kako postoje brojni sporazumi, formalni i neformalni, na koje su se obavezale Sjedinjene Američke Države i Saudijska Arabija, a neki datiraju još od čuvenog sastanka bivšeg američkog predsjednika Franklina Roosevelta i saudijskog kralja Abdul Aziza ibn Sauda u februaru 1945. Ipak, dvije zemlje se nikada nisu obavezale na bezuvjetni međusobni sporazum o odbrani, na način na koji su, recimo, to učinile SAD i Japan.

Kada je Saddam Hussein izvršio invaziju na Kuvajt u augustu 1990. godine, Sjedinjene Američke Države jasno su stavile do znanja da će napad na Saudijsku Arabiju izazvati odgovor Amerike. Međutim, odluka je u to vrijeme donesena na temelju toga da su u pitanju američki interesi, i nije proistekla iz američke posvećenosti bilo kakvom sporazumu s kraljevinom koji bi to nalagao.

Je li Kongres to odobrio?

Bilo koja vojna akcija SAD-a u inostranstvu prije svog početka treba dobiti odobrenje od Kongresa. Bivši američki predsjednik George W. Bush dva puta je tražio i dobio kongresno odobrenje za upotrebu sile: prvi put za pokretanje rata u Afganistanu, a drugi prije rata u Iraku. Autor teksta zato pita: Je li Trump dobio odobrenje Kongresa za vojnu akciju protiv Irana?

Dodao je da bi bilo kakav napad na Iran, kao odgovor na napad na Saudijsku Arabiju, nosio sa sobom ogromne finansijske troškove za SAD, a vjerovatno bi prerastao u rat širokih razmjera na raznim ratištima širom svijeta, uključujući i cyber ratovanje. 

Naglašava da pokretanje rata takvih razmjera očito prevazilazi ovlasti američkog predsjednika. Prema tome, Trumpova administracija prije toga mora dobiti odobrenje od Kongresa.

Služi li odgovor američkim nacionalnim interesima?

Autor ističe da oružani napad na američkog saveznika ne zahtijeva sam po sebi američki odgovor. Navodi kako je Indija bila meta učestalih napada Pakistana, ali da SAD nije intervenirao u korist Indije.

Dodao je da više odrednica utiče na odluku Sjedinjenih Američkih Država da li će intervenirati kao odgovor na vojnu akciju protiv svojih saveznika, a na prvom mjestu se nalaze vlastiti interesi Amerike. Postoji niz pitanja koja američke administracije postavljaju prije donošenja odluke u vezi s tim, kao što su: Može li se ovaj saveznik sam braniti? Postoje li rješenja koja nisu vojna? Koliko su napadi ugrozili interese SAD-a?

Kazao je da napad na naftne pogone Saudi Aramcoa, koji je izazvao rast cijena nafte širom svijeta, ne predstavlja događaj koji ugrožava interese Sjedinjenih Američkih Država, posebno u svjetlu Trumpovog čestog podsjećanja u objavama na Twitteru da je Amerika postala izvoznik nafte i prva na polju proizvodnje prirodnog gasa.

Dodao je da su visoke cijene nafte u interesu sjevernoameričkih zemalja koje proizvode naftu, a da je najveći uvoznik saudijske nafte sada Kina.

Koji su ciljevi?

Ako je cilj vojnog odgovora kažnjavanje Irana zbog njegovog nedoličnog ponašanja, onda Teheran već plaća za svoje postupke kroz sankcije koje mu je Amerika nemetnula, pojašnjava autor.

Trump je često govorio kako je primarni cilj njegovih politika prema Iranu sprečavanje Teherana da nabavi nuklearno oružje. Ako je to cilj, onda to zahtijeva pribjegavanje diplomatiji i traženje novog sporazuma koji će zamijeniti nuklearni sporazum koji je Trump poništio, dodao je.

Istaknuo je da napad na Iran, u vrijeme dok Trump održava prijateljske odnose sa sjevernokorejskim vođom, ne služi tom cilju, već poručuje Irancima da su pogriješili što nemaju nuklearno oružje.

Ko donosi odluke?

Autor teksta postavlja pitanje ko donosi odluke u Bijeloj kući pod Trumpovom administracijom, koju karakterizira haos i neefikasnost. Ispričao je priču o američkom ministru odbrane Jamesu Mattisu, koji je primio poziv uznemirenog Trumpa. Saslušao je njegove naredbe a onda se nakon završenog razgovora obratio svom osoblju: “Ništa od toga nećemo učiniti”.

Ukazujući na kontradiktornost odluka američkog predsjednika, autor je citirao Trumpove izjave u kojima je u junu naglasio kako je spreman da sjedne za pregovarački sto s Iranom bez preduvjeta. Državni sekretar Mike Pompeo potvrdio je tu ponudu na konferenciji za novinare prošle sedmice. Međutim, Trump je na svom Twitter nalogu prije nekoliko dana demantirao da se ikada razmatralo pitanje tih razgovora.

Kazao je da nedostaci u američkim vojnim kapacitetima zahtijevaju od Sjedinjenih Američkih Država da odgode svaku odluku o odlasku u rat dok se to ne popravi. Amerika se trenutno suočava s manjkavostima u predsjedništvu, pa će odluke o ratu možda morati pričekati dok se to ne riješi.

Koje je stanovište?

Autor na kraju teksta zaključuje da se ne može sa sigurnošću tvrditi da su američke politike u vrijeme Trumpa vođene samo u interesu Sjedinjenih Američkih Država s obzirom na dotok sredstava iz Zaljeva Trumpovoj organizaciji i članovima njegove porodice od 2016. godine.

Istaknuo je kako postoji mogućnost da su prilikom donošenje odluka u vrijeme Trumpa privatni interesi bili od presudnog značaja.

Izvor: Al Jazeera i agencije