Pismo Vučiću iz Goražda

Odavno u BiH nismo pažljivije čitali, a manje razumjeli. Jedno pismo i jedna odluka izazvali su toliko političke, medijske, ali i pažnje široke javnosti u Bosni i Hercegovini, ali uglavnom negativne, osuđujuće i pune nerazumijevanja. Načelnik Općine Goražde Muhamed Ramović poslao je pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u kojem traži pomoć u sanitetskoj opremi i materijalu za borbu protiv korona virusa. U pismu izražava strahovanje da će se lokalna zajednica na čijem je čelu teško izboriti s krizom, ako stanje nastavi da se pogoršava. 

„Budući da nemamo nijedan test za korona virus, ovim putem Vam upućujemo apel da u skladu sa mogućnostima pomognete građane Goražda, te pošaljete određen broj testova, maski, respiratora i dezinfekcionih sredstava“, napisao je načelnik Ramović u apelu Vučiću.

Odmah je reagiralo boračko udruženje iz Goražda ocijenivši da je traženje pomoći od Srbije sramota za grad. Kantonalna premijerka Aida Obuća izjavila je da kanton ima snažnu podršku od države. Nije vrijeme za populizam, nego za patriotizam, kazala je Obuća.

Dogodilo se nešto slično kao i koji dan ranije kada je lokalna vlast u Livanjskom kantonu (Kanton 10) objavila odluku kojom se „državljanima Bosne i Hercegovine zabranjuje ulazak na teritorij ovog kantona.“ Odluka je donesena u ozračju zabrana koje su redom donosile institucije na drugim nivoima, svi u strahu od širenja korona virusa. Nakon što je ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić najavio, a potom i podnio krivičnu prijavu za rušenje ustavnog poretka protiv donositelja ovakve odluke, oni su je povukli. Ni dva dana nakon toga, federalni Krizni štab najavio je da bi mogao uvesti mjeru zatvaranja kantona i gradova, ako građani nastave kršiti zabranu kretanja.

Zašto su mnogi pažljivo čitali, ali ništa nisu razumjeli?

Strah i osjećaj napuštenosti, nebrige viših nivoa vlasti za probleme „onih koji su daleko od vatre, pa se teže ogriju“ vrište iz ovih pisanija. Isti osjećaj su svjedočili i politički i drugi predstavnici iz Zenice, Bihaća, Mostara, drugih gradova iz Podrinja. To što ljudi iz institucija državne ili entitetskih vlasti to ne čuju i ne razumiju, to je upravo njihov problem i ničiji drugi. Odavno se ta vlast odrodila od naroda, „gluha i slijepa“ na njihove muke i ovo su samo ilustracije toga stanja. 

Osjećaj odbačenosti

Da budemo načisto. Jesu li ovi potezi lokalnih lidera nespretni i glupi, formulacije teške i možda pravno neodržive? Jesu. Oni će, a možda i neće, jer je ovo Bosna i Hercegovina, nositi teret odgovornosti za svoje postupke. Pokušajte samo zamisliti da se u ova nepripremljena dva gradića uselila korona i da je bilo smrtnih slučajeva. A odgovornost ovih na višim nivoima vlasti, to je već sad sigurno, zamešće vjetar. Ionako meteorolozi najavljuju povratak zime na ove prostore.

Želim nas sve skupa na Balkanu podsjetiti kako smo se grozno, odbačeno, izolirano osjećali kad je Evropska unija odlučila, opet iz straha od korona virusa, zatvoriti svoje granice. Od političara do građanina nepodijeljeno je osuđen taj postupak uz tvrdnju da nam “stara dama” ne želi pomoći u tako teškoj i neizvjesnoj borbi. Od te Evrope, čiji smo povijesni I teritorijalni dio, svih ovih godina očekujemo pomoć. Od iste Evrope koja nas je u Bosni I Hercegovini tako bezočno izdala i ostavila devedesetih godina, da se, mimo naše volje, valjamo u blatu balkanskih ratova. Nešto s našim kriterijima nije uredu.

Uporedna analiza govori da je dio aktivnosti provedenih u Bosni I Hercegovini na suzbijanju širenja korona virusa u početnoj fazi dao rezultate. Ali ponovo je ova zemlja, prije nego je iskoristila svoje resurse, posegnula za kuknjavom, iščekivanjem pomoći od drugih. Tako pomoć u osnovnim robama stiže iz Amerike, Turske, Norveške, Ujedinjenih Arapskih Emirata…

Izgleda da nam je “donatorska svijest” ubila poduzetnički duh, pretvorila nas u vječite defanzivce nespremne da se institucionalno organiziraju ni u redovnim, a kamoli u vanrednim situacijama.

Mnogo je primjera. Građani su se organizirali da pomognu u nabavci svakodnevnih potrepština osobama starijim od 65 godina, jer im je vlast zabranila kretanje. Nevladin sektor, manji njegov dio, a ne krizni štabovi, okupili su volontere i rade taj posao. Vlast im je izrekla mjeru izolacije i sačuvala im je život. Ali, za preživljavanje, sami se snađite.

Zaposleni u zdravstvu danima vape da im treba oprema, sanitetski materijal, da nedostaje aparata za vještačko disanje. Hirurške rukavice iz apoteka završile su u štekovima građana ili na pijačnim štandovima, a maski nema. Šiju ih volonterski uposlenice i uposlenici firmi i udruženja u vlastitoj režiji. Mladići, tek svršeni ili nesvršeni inžinjeri na 3D printerima prave vizire za medicinske radnike. Ljekari, već godinama u penziji, samoinicijativno se prijavljuju da pomognu u zbrinjavanju oboljelih.

Iskoristiti sve kapacitete

Nisam siguran da su na pravi način iskorišteni svi unutarnji farmaceutski i sanitetski kapaciteti. Bosnalijek, Saniteks iz Velike Kladuše koji polovinu svog asortimana već godinama izvozi na tržište Europske unije i drugih država, Phoenix iz Bijeljine, Hercegovinalijek Mostar, Tuzlafarm, Hemofarm Banjaluka, Farmavita i druge već godinama bilježe milionske profite. Ako je u zemlji proglašena vanredna situacija, stanje prirodne nesreće (ni vanredno stanje nisu u stanju proglasiti, jer ne postoji zakonski osnov, kao da smo jučer postali država) vlast bi trebalo da može dio ili sve ove pogone staviti u direktnu borbu protiv korona virusa.

Ako ne može, e to je onda problem. Šta, pobogu, radite svih ovih godina?

Prije neki dan objavljeno je da je donesena odluka da se dio zgrade Građevinskog fakulteta stavi na raspolaganje Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu koji bi poslužio kao potencijalni izolatorij ili za smještaj oboljelih ako dođe do većeg stepena zaraze. Bivši članovi Ljekarske komore danima upozoravaju da je neophodno sve kapacitete privatnih klinika staviti u funkciju borbe protiv korona virusa. Ti prostori su već opremljeni i ne bi bilo potrebe dodatno ih opremati i trošiti novac koji je na raspolaganju.

Statistika kaže da je u Bosni I Hercegovini preko milion hektara neobrađene zemlje, da na svakog evidentiranog nezaposlenog dođe dva hektara neobrađenih oranica. Posavina, Popovo i Lijevče polje… I mi već sad, iako je kriza tek počela prema procjeni stručnjaka, strahujemo da će nam nedostajati brašna, šećera, ulja I drugih živežnih namirnica. Uprkos restrikcijama u kretanju i okupljanju moguće je organizirati obrađivanje ovih površina ili bar većeg njihovog dijela. Uz kontrolirani plasman, otrgnuvši prostor za zloupotrebe nakupcima, može se osigurati urod koji bi u dogledno vrijeme ublažio, ako ne i potpuno neutralizirao posljedice krize u snabdijevanju domaćeg tržišta prehrambenom robom. Domaćom robom. Sve pobrojano trebalo je da organizira država, ali nije. I izgleda ni nema namjeru.

Stanovništvo se s govornica raznih institucija gotovo histerično poziva na discipline i ruže oni koji ne shvataju ozbiljnost situacije. A onda ti isti svojim ponašanjem pokazuju da nisu u stanju protumačiti svoje odluke, a ne provesti ih. Predsjedništvo Bosne I Hercegovine na vanrednoj sjednici donese odluku da pripadnici Oružanih snaga BiH postave šatore na graničnim prelazima u kojima bi bio organiziran karantin za osobe koje ulaze na teritorij BiH. Tri dana prođe, a ništa se ne dogodi, dok član Predsjedništva Milorad Dodik u svom stilu ne zaprijeti da će na granicu entiteta razmjestiti policiju i tako spriječiti ulazak potencijalno zaraženih. Šatori su opremljeni za boravak osoba koje ulaze u BiH u karantinu dvije sedmice koliko prema procjeni stručnjaka traje period inkubacije. A onda savjetnik direktora Granične policije BiH Svevlad Hoffman kaže novinarima da se šatorski karantin u Bosanskoj Gradišci, namijenjen osobama koje ulaze u Bosnu i Hercegovinu, ne koristi za izolaciju tih osoba, već za trijažu pacijenata.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Portal Klix navodi da je ovaj šator jedini od svih na drugim graničnim prijelazima stavljen u funkciju. “Njegova svrha je bila karantin, a ne mjesto gdje će zdravstveni radnici pregledati potencijalne pacijente i slati ih kući u izolaciju ili na daljnje postupanje”, rekao je Hoffman.

Odgovornost se prebacuje na građane

Entitetska vlada u Federaciji BiH donese odluku o moratoriju na naplatu kredita za pravna i fizička lica koja trpe posljedice tokom vanredne situacije u trajanju od najmanje tri mjeseca. Iz Agencija za bankarstvo Federacije BiH na učestale upite kada će početi primjena moratorija obavijestili su javnost da će oni koji primaju plaću i dalje otplaćivati kredite, a da odlaganje mogu tražiti oni koji su usljed privremene obustave rada pojedinih firmi i djelatnosti ostali bez posla ili dijela prihoda. Istovremeno, entitetski premijer Fadil Novalić u javnom obraćanju kaže da će banke odgoditi plaćanje svim privatnim licima, pa i do godinu dana, osim onima koji to ne žele. Kome vjerovati? Mogući scenarij je da će Vlada zažmiriti na jedno oko ovog mjeseca dok banke naplate rate koje je još moguće naplatiti, a poslije će se nastaviti dogovarati kako da ispune obećanje.

Odgovornost za trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini vlast je prebacila na građane. Oni se, eto trude da zaštite njihove živote, a građani, nezadovoljnici ni trunku zahvalnosti ne pokazuju za takav angažman. Čak se i javna obraćanja koriste da se javnost upozori kako su oni na vlasti nespremni da budu izloženi kritici. Tako se federalni premijer Novalić, na redovnoj pres konferenciji organiziranoj da bi građani dobili bar neke odgovore na brojna pitanja i dileme, obrušio na jednu lokalnu javnu televiziju, jer ga je, prema interpretaciji njegovih suradnika, izvrgnula ruglu prikazavši ga kako zaštitnu masku stavlja tek kad je stao pred novinare i kamere. Pa ni to baš nije umio, bez pomoći jednog od prisutnih snimatelja.

Nekoliko dana građani Bosne i Hercegovine bili su mirni od teških političkih prepirki, vitalnih nacionalnih interesa, optužbi za majoriziranje i izdaje. I taman kad su se ponadali da je prevladala politička ozbiljnost, da vitalnost pojedinaca u kriznim trenucima uliva nadu i perspektivu suočili su se ponovo s podsjećanjima na velikodržavne projekte, preglasavanja i nepovjerenje. Vijeće ministara BiH usvojilo je Nacrt Zakona o budžetu institucija BiH, ali bez podrške tri ministra iz Republike Srpske. I sad slijedi povratak na staro. Red priče o koroni, red o unitarizaciji ili separatizmu. Zato je ono pismo i onu odluku s početka teksta trebalo ne samo pročitati, nego i razumjeti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera