Pismo sirijskog izbjeglice Trumpu: Granice ubijaju snove

Dragi Donalde,

Ime mi je Abdulazez Dukhan. Imam 18 godina. Jedan sam od četiri miliona ljudi koji su pobjegli iz Sirije. Iza sebe smo ostavili svoja srca i ljude koje smo izgubili – sve smo ukopali negdje usput.

Šaljem ti ovu poruku kako bih ti čestitao na pobjedi na predsjedničkim izborima. Ali i da te podsjetim koliko su tvoje riječi važne u odlučivanju  o našoj budućnosti.

Počeli smo revoluciju sa ružama u rukama i nadali smo se podršci međunarodne zajednice.

Godine su prolazile, ruže su postale oružje, ali je nada za podrškom ostala. Ipak, ni ruže ni nade nisu pomogle.

Da li je tvoj prethodnik mogao uraditi više da promijeni našu sudbinu? Ne znam. Ali ćemo se nastaviti nadati. Tvoje riječi su nam bitne. Ti bi mogao promijeniti našu budućnost.

Napustio sam Siriju sa porodicom četiri godine nakon početka revolucije. Niko nije želio otići. No, šta mi možemo uraditi protiv tenkova? Šta mi možemo uraditi kada nam smrt pada s neba?

Poput mnogih drugih, otišli smo u Tursku, a potom u Grčku. Putovali smo i slušali kako su naši gradovi, ulice i kuće uništavane.

Mi smo slabi. Željeli smo pomoć međunarodne zajednice i znamo kako će ona doći. Vjera nas pokreće i vjera nas još održava.

Sada sam ja izbjeglica. Najteža stvar u životu izbjeglice u kampu je izolacija. Ljudi grade zidove oko nas i države grade zidove oko tih zidova.

Dragi budući predsjedniče, granice ubijaju snove. Viđao sam kako snovi umiru prije ljudskog tijela – tako čovjek ostaje bez duše. Zbog nas koji još imaju vjere, molim te ne gradi zidove pred nama.

Možda je danas moj posljednji izbjeglički dan i sutra ću biti siguran negdje drugdje u svijetu. Možda ću se vratiti u moju voljenu Siriju i početi obnovu. Možda mogu sanjati još jedan dan.

Dragi budući predsjedniče, nadamo se kako će nas neko čuti. Nadamo se da ćeš to biti ti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera