Pirić: Sviđa mi se način rada Roberta Prosinečkog

Selektor Robert Prosinečki se ne žali se zbog odlaska pojedinih igrača, nego ima povjerenje u fudbalere koji su mu na raspolaganju, tvrdi Pirić (N/FSBiH)

“Robert Prosinečki radi studiozno posao selektora bh. reprezentacije u procesu smjene generacija, a igrači mu vraćaju ukazano povjerenje na najbolji način. On ne kuka i ne traži alibi, nego sa puno vjere u postojeći igrački kadar i naglašenom željom postiže dobre rezultate. Nadam se da će tako nastaviti. Važno je plasirati se na Evropsko prvenstvo. Ne smijemo biti opterećeni da li ćemo to ostvariti kroz kvalifikacije ili u doigravanju, gdje smo prošli kao prvi u B diviziji Lige nacija”, istakao je nekadašnji tehnički direktor Nogometnog saveza BiH Denijal Pirić.

Pirić je rođen 27. septembra 1946. u Živinicama, gdje je i počeo karijeru u lokalnom klubu Slavenu. Prešao je 1965. u zagrebački Dinamo, sa kojim je doživio zvjezdane trenutke dvije godine kasnije osvojivši Kup velesajmskih gradova (današnja Evropska liga). Bio je to prvi evropski trofej za ekipu sa područja bivše Jugoslavije i dosad jedini pehar u evropskim takmičenjima koji je pripao klubu iz Hrvatske.

Veza menadžmenta i sportskog segmenta

• Kako gledate na vrijeme u kojem ste obavljali funkciju tehničkog direktora bh. kuće fudbala?

– Bh. savez suspendovan je 2011, da bi se, uz ostalo, dolaskom novih ljudi u rukovodstvo i transparentnim radom, A selekcija plasirala na Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu. Kadetska reprezentacija učestvovala je tri puta, a juniorska bila isto toliko puta nadomak prolaza na evropska prvenstva. U periodu od osam godina, radilo se ambiciozno i unaprijeđeni su svi segmenti Saveza, što nikad ranije nije bio slučaj. Došlo je do ekspanzije ženskog fudbala i futsala, pa je doživljena renesansa u kratkom periodu. U procesu rada Saveza i klubova važno je da menadžment i administracija nisu iznad sportskog segmenta. Rezultat ostvaruje tim, što znači da sportska struka i menadžment moraju biti u korelaciji.

Za sedam i po godina odigrao je 350 utakmica za „Modre“, koji su u tom periodu bili i trostruki osvajači Kupa Maršala Tita. U junu 1972. postao je fudbaler Sarajeva, s kojim je osvojio iste godine tadašnju Ljetnu ligu šampiona, da bi u njemu okončao karijeru 1977. godine.

U bordo klubu obavljao je značajne dužnosti. Bio je igrač, šef stručnog štaba u tri mandata (1986.-1988., 1996. i 2000.-2001.), direktor, pomoćnik u stručnom štabu prvog tima. Jedino, kako on kaže, nije bio golman. Za selekciju Jugoslavije odigrao je 10 utakmica.

Nakon tri decenije u koševskom premijerligašu, bio je od 2002. do početka 2017. uposlenik Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH kao koordinator za omladinski fudbal i tehnički direktor.

Na poziciji selektora predvodio je A tim BiH koji je pobijedio Azerbejdžan sa 1:0 u prijateljskoj utakmici 1. juna 2008. na zeničkom stadionu Bilino Polje. Odlazak u penziju omogućio mu je više slobodnog vremena koje najčešće provodi sa suprugom Zdravkom i članovima najuže porodice.

• Kakav je bio put Dinama do trofeja Kupa velesajmskih gradova?

– Igrali smo najbolje protiv velikih ekipa, eliminisavši Juventus i Eintracht, koji je tada imao snagu kao Bayern danas. U prvoj polufinalnoj utakmici u Frankfurtu izgubili smo 0:3, a u Zagrebu smo pobijedili sa 4:0 nakon produžetaka. Nadigrali smo u finalu engleski Leeds sa Jackijem Charltonom. Na Maksimiru je bilo 2:0, a u revanšu 0:0. Od žirija na čijem je čelu bio Sir Stanley Rous (tadašnji predsjednik FIFA-e), proglašen sam najboljim igračem finalnog dvomeča. Imao sam 21 godinu i bilo je čudo da klub iz bivše Jugoslavije osvoji evropski kup.

Dinamo je u to vrijeme imao kvalitetnu generaciju igrača koja je igrala pet godina zajedno i izvanredne trenere. Do finala nas je vodio Branko Zebec, a u njemu Ivica Horvat, stručnjaci koji su se formirali u njemačkoj trenerskoj školi. Igrači su se tako dobro poznavali da smo mogli igrati žmireći i funkcionisali smo na najbolji način.

• Po čemu je zlatna generacija Dinama bila prepoznatljiva?

– Pristup radu bio je profesionalan, uz maksimalnu želju da ostvarimo dobar rezultat. Dinamo je preferirao igru čiji je čar bio u tehničkom nadmetanju, što je davalo ljepotu, pa su gledaoci mogli uživati. U to vrijeme Dinamo je važio za jedan od najgledanijih klubova, bez obzira na to gdje je igrao. Dinamovi navijači bili su istinski zaljubljenici i cijenili su fudbalske vještine koje smo im prikazali. I ako je druga ekipa bila bolja od Dinama, oni bi je ispratili aplauzima sa Maksimira.

• Da li je osvajanje prvog evropskog trofeja Dinama predstavljalo iznenađenje?

– Priredili smo veliko iznenađenje svim ljubiteljima fudbala sa evropskim naslovom kao prvi klub iz eks države. Tome se niko nije nadao, a Dinamo je pokazao da može zabilježiti podvig. Prije početka sezone 1966./67. imali smo uspješnu turneju po Južnoj Americi, gdje smo igrali protiv najjačih timova Kolumbije, Argentine, Perua. Na stadionu u Santiago de Čileu remizirali smo 2:2 protiv Santosa, za koji su nastupali Pele, Tostao, Lima. Odigrali smo 12 utakmica, u kojima smo ostvarili devet pobjeda, dva neriješena rezultata i jedan poraz. To je bio nagovještaj snage Dinama, koji se kasnije pokazao osvajanjem Kupa velesajamskih gradova.

• Šta vam je značio izbor za najboljeg igrača finalnog dvomeča protiv Leedsa?

– Kao igraču sa 21 godinom, u snažnoj konkurenciji među drugim kvalitetnim igračima, to je bilo najbolje što mi se moglo desiti. Nagrađen sam za rad, borbenost i profesionalizam. Takav život da se postane as zahtijevao je puno odricanja, motivacije i posvećenosti fudbalu. 

• Kakav ste osjećaj imali kao prvi bh. fudbaler sa evropskim trofejom u Dinamu?

– Predivan. Bili smo prijatelji i međusobno smo se veoma uvažavali. Od kapitena Slavena Zambate, koji je izvanredan čovjek i fudbaler do Stjepana Lamze, svi smo uvijek igrali visoko motivisani kako bismo ispunili zadatke. To je bio najbolji način da publika ode zadovoljna sa utakmice.

• Šta je presudilo da Dinamo ove sezone prođe u osminu finala Evropske lige, u kojoj je ispao od Benfice ukupnim rezultatom 1:3?

– Dinamo je uradio značajan iskorak u Evropi. Sadašnja generacija igrača je dobra i kvalitetno vođena od trenera Nenada Bjelica, a imala je i veliku podršku navijača. Žao mi je što Dinamo nije prošao Benficu, koja nije pokazala puno više u dvije utakmice. Dinamu su nedostajali golovi, konkretnost u završnici, hrabrost i vjera u sebe da može proći u dalje takmičenje. Psihološki aspekt je važan za dobar rezultat. Tim i pojedinci će ostvariti rezultat ako su psihološki jaki i podrede sve cilju da se ostvari pobjeda.

• Da li ste zadovoljni sa četiri boda selekcije BiH protiv Armenije 2:1 i Grčke 2:2 u dva domaća duela na startu kvalifikacija za EP?

– Remi protiv Grčke pokvario je bodovni saldo i utisak koji se sticao poslije izvanredne igre i vodstva od 2:0. Ovo je početak kvalifikacija i u našoj selekciji došlo je do smjene generacija. To je težak put kojim reprezentacija ide kvalitetno iz utakmice u utakmicu sa novim ljudima. Vjerujem da ćemo izboriti prolaz na EP. Velika je šteta crveni karton Miralema Pjanića protiv Grčke, pogotovo kada u relativno mladom bh. timu se oslanjamo na dvije poluge, njega i izvanrednog kapitena Edina Džeku.

• Smatrate li da Robert Prosinečki dobro radi na funkciji selektora BiH?

– Odnos Prosinečkog prema poslu je vrlo kvalitetan. On rezonuje fudbalski na način da je pristupio smjeni generacija, poštujući princip: Koga nema, bez njega se može. Nadam se da će kao nagrada doći plasman na prvenstvo Evrope.

• Koliko BiH može u gostima protiv Finske, 8. juna i Italije, tri dana kasnije, u grupi J?

– Nadam se da ćemo osvojiti četiri boda iz dvije utakmice. Bit će teže bez Pjanića, jednog od najboljih igrača u reprezentaciji BiH, no ne možemo ofarbati karton drugom bojom. Prosinečki ne traži alibi, mada ga je zatekla smjena generacija u ekipi. Ne žali se zbog odlaska pojedinih igrača, nego ima povjerenje u fudbalere koji su mu na raspolaganju.

• Vjerujete li da će se bh. selekcija prvi put plasirati na Euro?              

– Važno je da budemo učesnici EP-a iz više razloga. Na taj način bismo afirmisali novu selekciju igrača, pružili radost navijačima da uživaju u ljepoti igre bodreći državni tim na prvenstvu. Ne treba zanemariti ni značajna sredstva koja se dobiju plasmanom na EP.

• Jeste li zabrinuti za budućnost bh. reprezentacije zbog smjene generacija?

– Sve se kreće i mijenja. Mnogi istinski asovi odlazili su sa igračke scene što je neminovnost, a dolaze novi koji kompenziraju njihove odlaske. I ranije su odlazile zvijezde poput Sušića, Baždarevića, Hadžibegića… Smjena generacija prati svaku reprezentaciju i najbolje je kada se pravi bezbolno postizanjem željenih rezultata, koji su djelo pojedinaca i cijelog tima. Razmišljam pozitivno i ne volim gledati unazad previše. Ovoj generaciji reprezentativaca treba biti motiv odličan posao koji je BiH uradila u Ligi nacija (plasirala se u A diviziju). To je putokaz kojim se naša selekcija treba predstaviti u najboljem svjetlu.

Muhamed Mujić iznad svih

• Ko je najbolji jugoslovenski fudbaler svih vremena?

– U nekoliko navrata rekao sam da se Muhamed Mujić izdvajao kvalitetom u svim segmentima igre. Pružao je briljantne igre za Velež i u svoje igračko doba bio jedan od najboljih reprezentativaca Jugoslavije. 

• Da li su očekivani rezultati ostalih selekcija iz regije na startu kvalifikacija i ko bi se od njih mogao plasirati na EP?

– Mada je Hrvatska nošena elanom velikog uspjeha na Mundijalu, neće joj biti lako da u kvalifikacijama izbori plasman na EP. Pogotovo, jer se i ona susrela sa odlaskom kvalitetnih igrača iz državne selekcije. Reprezentacija Srbije djeluje stameno i jaka, te ako zadrži homogenost proći će na završnicu šampionata Evrope. Crnogorski savez radi vrlo dobro. Predsjednik tamošnjeg Saveza Dejan Savićević ga je odlično organizovao i imaju kvalitetne selektore mlađih reprezentacija. Iako je kao najmanja zemlja sa ovih prostora ograničena igračima, mislim da će biti pri vrhu u kvalifikacionoj grupi.

Makedonija igra promjenjivo poput vremena. Slovenija kvalitetno radi i nije joj kao skijaškoj naciji bilo jednostavno stvoriti dobru selekciju igrača. Ona ima uređen fudbalski sistem, što potvrđuju rezultati Maribora u evrokupovima, te Olimpija, koja stalno pretenduje na vrh. Dajem Hrvatskoj i Srbiji najveće šanse za plasman na Euro.

• Kako komentarišete srebrnu medalju Hrvatske na prošlogodišnjem SP-u?

– Drugo mjesto Hrvatske na svijetu bilo je prijatno iznenađenje. Istina, Hrvatska je imala izvanrednu selekciju po godinama i stažu igranja u Evropi, jer su 13-14 reprezentativaca igrali standardno u klubovima. Malo ko se nadao da će doći do finala, što je fenomenalan rezultat na kojem ih čestitam od srca.   

• Ko je favorit u finalu Lige prvaka Liverpool – Tottenham?

– Navijam za Liverpool i volio bih da osvoji trofej. Engleski klupski nogomet je dominantan u ovoj sezoni u kojoj su se četiri ekipe plasirale u dva finala. Engleski timovi vratili su fudbalu sistem u kojem se igra najbolje – za gol više, što čini publiku prezadovoljnom. Želja igrača da ostvare pobjedu i zadovolje igrom navijače manifestovala se u četiri polufinalne utakmice Lige prvaka, koje su dokazale zbog čega je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu.

• Žalite li što kao trener Sarajeva sa generacijom u kojoj su nastupali Turković, Škoro, Hota, Tolja… niste osvojili titulu prvaka BiH u sezoni 1999/2000?

– Uvijek postoji žal kada se ne ostvari uspjeh. Radiš i želiš da budeš najbolji, odnosno da postigneš maksimum.

• Koji su efekti skraćenja Premijer lige BiH sa 16 na 12 ekipa u posljednje tri sezone?

– Smanjenje lige je dobar potez, mada još nismo dobili kvalitetnu ligu i klubove koji će se okrenuti radu omladinskih škola i proizvodnji igrača. Pojedini klubovi koriste puno igrača iz drugih sredina, pa i zemalja okruženja. Oni nemaju motiv za uspjeh, a izraženi su i finansijski problemi. Ovo je kompleksno pitanje koje je u domenu zakona o sportu da omogući ulazak privatnog kapitala u klubove čime bi došlo do ulaganja u stručne trenere koji će praviti dobre igrače. Klubovi moraju tako raditi u narednom periodu i ne vidim da mogu egzistirati kvalitetno bez investiranja stranog kapitala. Primjeri su Sarajevo i Čelik.

Vjerujem da je liga sa 10 timova u četverokružnom sistemu formula da bude što veći broj kvalitetnih utakmica. Kvalitetni timovi stvaraće kvalitetne igrače koji će se koncentrisati u njima.

• Šta je obilježilo fudbalsku sezonu u BiH, koja je u završnici?

– Sezona će se pamtiti po dominaciji Sarajeva i izvanrednom radu trenera Husrefa Musemića, koji je ispunio ciljeve klupskog menadžmenta. Na putu do uspjeha Sarajevo je imalo ogromnu podršku navijača. Taj spoj svih u i oko kluba nagrađen je podvigom. Na uspjeh Sarajeva nema nijedne zamjerke i rezultat je postignut na najbolji mogući način. Spomenuo bih takođe kvalitetan rad Akademije i Škole fudbala Asim Ferhatović Hase. Rezultati pokazuju stručan rad trenera što može garantovati lijepu budućnost Sarajeva.

Osim Musemića, pohvale je zaslužio trener Radnika Mladen Žižović, koji je dobro radio posljednje dvije sezone. Svojim ponašanjem i savjetima doprinio je dobrim rezultatima Radnika. 

• Ko su najbolji igrači Premijer lige u sezoni 2018/19?

– Mersudin Ahmetović je odigrao kvalitetno cijelo prvenstvo, kao i Amar Rahmanović. Istakli su se Miloš Filipović i Slobodan Jakovljević iz Zrinjskog, te Irfan Hadžić, napadač Radnika. Od mladih igrača izdvojio bih Nihada Mujakića i golmana Sarajeva Vladana Kovačevića, koji je branio odlično, te Anela Šabanadžovića iz Željezničara. Ševkija Resić je istovremeno najavio veliki potencijal. Nakon dugo vremena u kojem su najbolji igrači Premijer lige bili iskusni fudbaleri Turković, Wagner Santos Lago, Sretko Vuksanović, ovaj put imamo znatan broj mladih igrača koji su važne karike u ekipama.

Izvor: Al Jazeera