Phil Rees: Milošević je htio razbiti Jugoslaviju i stvoriti ‘veliku Srbiju’

Rees je vršilac dužnosti direktora Al Jazeerinog Odjela za istraživačko novinarstvo (Al Jazeera)

U okviru drugog Međunarodnog festivala dokumentarnog filma AJB DOC (Al Jazeera Balkans Documentary Film Festival), u Sarajevu se održavaju trening i radionica istraživačkog novinarstva za novinare i mlade autore pod vodstvom nagrađivanog britanskog novinara Phila Reesa i urednika vijesti na Al Jazeeri Balkans Ede Čelebića.

Kad govori o svom novinarskom radu i profesionalnom iskustvu, Rees ne propušta priliku potcrtati da je neprekidno provjeravanje informacija najvažniji segment posla kojim se bavi, a u prisjećanju na događaje kojima je prisustvovao tokom 1990-ih pamti kako je nekoliko puta bio izuzetno šokiran onim što je vidio.

Kako prenijeti iskustvo koje je jedinstveno i kako podučiti mladog novinara da se suoči sa situacijama koje su neočekivane, neviđene i potpuno nezamislive ono je što Rees vidi kao svoju pedagošku misiju, a u razgovoru za Al Jazeeru Balkans govorio je o dojmovima koje je imao tokom svojih prvih posjeta “ratom zahvaćenoj regiji”.

Snajperi siju smrt po Sarajevu

Dobro pamti prvi dolazak u Sarajevo, u koje je doputovao u oklopnom vozilu, a opasnost od snajperista nešto je što još pamti kao krajnje zastrašujuće. Dok sjedi u popularnom okupljalištu sarajevske omladine, Rees uz osmijeh primjećuje da mu je “drago vidjeti što se danas u Sarajevu živi normalno”.

“Veliko mi je zadovoljstvo biti ovdje, osjetiti vibracije grada i vidjeti da se vratio normalan život. Ja sam Sarajevo posjetio kad je grad bio pod opsadom snaga Ratka Mladića, okružen artiljerijom. Tada sam radio za BBC i putovali smo u oklopnom vozilu kroz cijelu zemlju, od Splita do Sarajeva. Bilo je to vrijeme kad je Bosna bila kao neka vrsta mjesta u kojem se skoncentriralo zlo i snajperi su ubijali ljude po cijelom gradu. Vidio sam fotografije starice koja je bila rastrgana i namjerno ubijena. Meni se činilo da je namjerno ubijena od ljudi koji su bili tu, koji su postali nacionalisti i veoma nasilni i nehumani.”

Njegov novinarski angažman protegao se na nekoliko godina i, stjecajem okolnosti, bio je jedan od novinara koji je tokom operacije Hrvatske vojske “Oluja” u ljeto 1995. bio u Kninu. Ono što se zbivalo u tom periodu na području Knina danas bez imalo ustezanja opisuje kao etničko čišćenje. Jedan razgovor s Ivanom Stambolićem razjasnio mu je mnoge stvari i pomogao da situaciju razumije dublje i kompleksnije.

“U tom periodu, na početku rata, Bosanci su bili najveće žrtve, kao i u cijelom ratu. Bosna je najviše propatila. No, svi su propatili mnogo, uključujući i Srbe. Mene je najviše pogodilo i mjesecima sam o tome razmišljao, a posebno kada sam putovao nazad u neke dijelove regije, a bio sam uključen u operaciju ‘Oluja’, o kojoj sam izvještavao, o onome što sam vidio i čemu sam prisustvovao. Vidio sam i počeo primjećivati da se susjedi okreću protiv susjeda i onda sam se ozbiljno zamislio zašto i kako se to desilo i natjeralo me da mislim o tome koliko smo krhki u smislu zajednice, osnovnih ljudskih vrijednosti. To mi je naročito razjasnio Ivan Stambolić, kada sam ga sreo tokom 1990-ih, to kako političari namjerno mogu širiti mržnju koja može učiniti da se susjedi okrenu protiv susjeda i počnu se međusobno ubijati. Tada sam bio mnogo mlađi čovjek i bio sam veoma šokiran.”

Etničko čišćenje u Kninskoj krajini

Kao posebno snažne slike iz rata pamti one iz Knina, pamti sablasnost napuštenih kuća i ostavljenih imanja, kaže Rees. Danas, kada sluša neke evropske populiste kako šire dobro smišljene laži i raspiruju strahove, uviđa bolje od drugih kakve posljedice takvo političko ponašanje može imati.

“Kada sam bio u Kninu, a tamo su etnički očišćeni Srbi, oni su ostavili čak i porodične albume iza sebe, i ako biste ušli u njihove kuće, sve je bilo raspremljeno, slike, igračke, sve… i oni su samo bježali da spase živote, cijela Krajina etnički je očišćena. U Evropi se to desilo. Počeo sam shvatati da političari imaju dužnost i odgovornost da se prestane širiti sličan populizam i nacionalizam u nekim drugačijim zemljama i onda shvatam da ova zemlja mora biti primjer za druge zemlje u kojima se širi nacionalizam.”

Kao čovjek koji je snimio dokumentarni film o Slobodanu Miloševiću, neizostavno se razgovor morao u jednom trenutku dotaći njegove uloge u disoluciji bivše Jugoslavije. Rees kaže da je Milošević bio birokrat, naglašavajući da se danas sasvim malo govori o ulozi koju je u stvaranju takve politike imala njegova supruga Mira Marković.

“Milošević je 1989. na Gazimestanu održao govor, zajedno s drugim ljudima, i mislim da tada nije želio jednostavno pokrenuti sve te ratove. No, kada se igrate identitetima ljudi, njihovim osjećanjima, to je opasno i onog trenutka kada se počeo poigravati tim emocijama, možete vidjeti da je oslobodio nešto što se otelo kontroli. Kad me pitate je li on to želio, kažem da jest u određenoj mjeri, jer je htio razbiti Jugoslaviju i stvoriti ‘Veliku Srbiju’ i želio je imati što više političke moći. Mislim li ja stvarno je li bio nacionalist, mene to uopće nije briga jer srpski nacionalisti i nisu toliko važni, a moramo znati da su mnogi Srbi stradali i da su i oni žrtve etničkog čišćenja, i to s prostora istočne Hrvatske, Krajine i Kosova. Njegovo naslijeđe je užasno, naslijeđe potpunog neuspjeha i poraza. Ono što se treba naučiti iz svega toga jest: ako se počnete kao političar igrati strahom, i to na način da zavađate susjede, stvorit ćete užas. Volio bih da sada političari koji igraju na tu kartu, dakle, kartu mržnje prema izbjeglicama i mržnje prema drugima i mržnje, na Zapadu, prema muslimanima, naročito nakon 11. septembra 2001, a vidim da ima mnogo političara i novinara koji se time bave, uvide da stvaraju neciviliziranu i opasnu atmosferu.”

Više od 20 međunarodnih nagrada

Rees je vršilac dužnosti direktora Al Jazeerinog Odjela za istraživačko novinarstvo. U Dohi živi od 2013. Imao je ključnu ulogu u uspostavi Istraživačke jedinice Al Jazeere. Diplomirao je na Univerzitetu u Oxfordu, a 1982. počeo je raditi na BBC-ju kao novinar pripravnik. Tokom 23 godine provedene u toj kompaniji pokrivao je Aziju, Bliski istok, Afriku te Južnu i Sjevernu Ameriku.

Autor je brojnih članaka, a bio je prezenter i producent u više od 60 dokumentarnih filmova. Osvojio je više od 20 međunarodnih nagrada, uključujući i po dvije nagrade Kraljevskog televizijskog društva i Televizijskog festivala u Monte Carlu.

Autor je dokumentarnih filmova koji se bave tematikom Balkana, uključujući dva snimljena za BBC: Posljednje uporište Srba (snimljen na Kosovu 1997) i Sloba i Mira. Njegovu knjigu Večera s teroristima, objavljenu 2006, Noam Chomsky nazvao je izvanrednom, a The Guardian bravurom.

Izvor: Al Jazeera