Oglasi

Petritsch za AJB: Na Balkanu su granice uvijek crtane krvlju

Kosovo će ići ka tome da postane potpuno funkcionalna država, u čemu se razlikuju od BiH.
U BiH bi se trebala održati nešto kao revizijska konferencija Dejtonskog mirovnog sporazuma, ističe PetritschArhiva

Iskustva s promjenama granica su jako negativna, ali predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hashim Thaci, traže rješenje oko kojeg će se svi složiti, oni žele mirnu korekciju granice, a ne da se ona desi kroz vojnu silu, kaže u intervjuu za Al Jazeeru nekadašnji visoki predstavnik u BiH, Wolfgang Petritsch.

Austrijski diplomat i nekadašnji specijalni izaslanik Evropske unije za Kosovo, za razliku od njegovih kolega koji su također obnašali funkciju visokog predstavnika u BiH, Carla Bildta, Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarz-Schillinga, smatra da se takve ideje ne trebaju u startu odbacivati i da ne treba se uvijek ukazivati na prošlost.

Bildt, Ashdown i Schwarz-Schilling su apelirali na EU da ne dozvoli promjenu granica kada je u pitanju spor Kosova i Srbije, a prije njih su se toj ideji usprotivili mnogi evropski političari i analitičari, predvođeni njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.

Na pitanje kako bi promjena granica u sporu Kosova i Srbije mogla utjecati na BiH, Petritsch odgovara da predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, neće prestati podržavati secesiju i ako na Kosovu ne bude rješenja.

  • Iako evropski zvaničnici konstantno ponavljaju, pogotovo nakon objavljivanja Strategije Evropske komisije za Zapadni Balkan, da su vrata EU-a za sve zemlje regije sada otvorena, čini se, ipak, da su ona za BiH i Kosovo u ovom trenutku zatvorena. Dijelite li takvo mišljenje?

- U principu je tako da je u Izjavi sa Samita zemalja Zapadnog Balkan u Sofiji navedeno da je su vrata EU-a otvorena za sve zemlje u regiji i to je potcrtano. To je već dogovoreno u Solunu 2003. godine. Po tome za sve zemlje Zapadnog Balkana postoji evropska perspektiva. Ipak, ovdje moram reći da dvije navedene zemlje, pogotovo Bosna i Hercegovina, ali i Kosovo, iz različitih razloga, kaskaju. U Bosni, i pored velikih međunarodnih napora i činjenice da u toj zemlji imamo jednu od najvećih evropskih misija, problemi nisu riješeni. To je zbog etničke podjele zemlje na tri naroda. Građanski rat, pa moglo bi se reći i “rat između braće“, je tamo ostavio duboke rane. Taj rat je traumatizirao cijeli narod. Etnonacionalistička politika, koja je vodila u rat, postoji i dalje. To se, nažalost, posebno odnosi na Republiku Srpsku, gdje predsjednik Dodik igra jako negativnu ulogu. Ovo se u nekoj mjeri odnosi i na dva druga partnera, hrvatsko i bošnjačko vodstvo. Ovdje se vide i granice međunarodne intervencije. Ako volja ne postoji da se riješe svoji problemi, onda se to ne može uraditi ni izvana. To je razlika između BiH i Kosova.

Lavrov da se sastane s političarima sva tri naroda

  • U trenutku kada je diskusija o negativnom ruskom utjecaju na Balkanu na vrhuncu, pogotovo nakon informacija o kampu na Zlatiboru za djecu u organizaciji „srpske i ruske veteranske i patriotske grupe“, BiH će u septembru posjetiti šef ruske diplomatije Sergej Lavrov. On će prisustvovati polaganju kamena temeljca za centar srpsko - ruskog prijateljstva u Banjoj Luci, kojeg mnogi porede s onim u Nišu. Sastat će se, po nepotvrđenim informacijama, isključivo s političarima iz reda srpskog naroda. Kako gledate na posjetu Lavrova? Kakva se poruka šalje?

Poruka, koja bi se poslala ako bi se ruski ministar vanjskih poslova sastao samo sa srpskim predstavnicima, je jako loša. Protiv ovoga se mora protestirati i prije same posjete. Diplomatski protokol je takav da se on mora sastati sa svim političarima. Rusija je također sudjelovala kada se pravio Dejtonski sporazum i ona je stavila potpis na taj Sporazum. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina je došlo do napetosti zbog politike koju vodi predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik. Ta secesionistička retorika i to što radi je sve jako loše i ne doprinosi smirivanju situacije u Bosni i regiji. Ako se stvarno desi da se Lavrov sastane isključivo sa srpskim političarima, onda tu posjetu ne treba pozdraviti.

Na Kosovu, državi koja je u teškoj ekonomskoj i političkoj situaciji, uz vodstvo tamošnjeg predsjednika, koji se izgleda odlučio da napravi historijski kompromis sa Srbijom, rade na tome da riješe probleme. Kompromis je strana riječ na Balkanu. Svi hoće 100 posto, ali to, pogotovo u etnički pomiješanim teritorijama, nije moguće. Nije cilj napraviti etnički čiste teritorije. To je rastavilo Jugoslaviju i to u budućnosti neće moći. Taj kompromis, na kojem se radi, naravno neće biti idealno rješenje, ali politička volja postoji. Ako to uspije, Kosovo će ići ka tome da postane potpuno funkcionalna država. U tome se razlikuju BiH i Kosovo.

  • Kažete da se neće desiti međunarodna intervencija. Dio političara i javnosti u BiH se nadaju da bi do toga, ipak, moglo doći. Kako biste u tom smislu ocijenili pristup Evropske unije i međunarodne zajednice kada su u pitanju BiH i Kosovo, ali i cijela regija Zapadnog Balkan?

- Mislim da je regija u cjelini napredovala. Regija Zapadnog Balkana više nije sigurnosni problem, nego pojedinačne zemlje vode politiku s kojom su svoju sigurnost, ekonomske reforme i napredak uzeli u svoje ruke. To se odnosi na Srbiju, Makedoniju, Albaniju, pa na neki način i Kosovo. Nažalost, BiH i dalje ostaje ogroman problem i tu Evropska unija može teško znati šta treba uraditi. Nismo više u 1990-im, kada su humanitarna intervencija i intenzivna rekonstrukcija bili potrebni. Izgradili smo BiH, ali političke institucije i stranke ne funkcioniraju kao jedna država. Pojedinačni i etničko definirani interesi su preveliki. Mora se u BiH, i to će biti jako teško sa Republikom Srpskom, ali to mora i tamo biti moguće, doći do saradnje koja bi se odnosila na državu, da bi uopće postojala šansa da se uđe u Evropsku uniju. Bit će primljene samo države, a ne entiteti.

  • Čini se da i u samoj Evropskoj uniji, između njenih članica i političara, postoji neslaganje o pristupu regionalnim sporovima i odnosima. Kako približite te stavove?

- To je tačno. Evropska može posredovati, ako što je slučaj sa Srbijom i Kosovom, ali ona ne može sama donositi odluke. I BiH je suverena država, a takve države EU ne može natjerati na nešto. Prošlo je preko 20 godina od rata i to više nije moguće. Većinu stvari BiH mora sama, unutar države, riješiti. Mora postojati želja vodećih političkih stranaka za saradnjom, ali ona ne postoji. Ne znam hoće li se nakon izbora u oktobru nešto promijeniti. Trenutno je izborna kampanja, pa i sada konstruktivne pozicije nisu moguće. Nadam se da će izbori donijeti neke promjene i da će doći neki novi političari koji su spremni da rade u interesu države.

  • Jedan od primjera neslaganja o stepenu napretka zemalja je i nedavna diskusija o otvaranju pregovora o članstvu sa Makedonijom i Albanijom u Vijeću ministara općih i evropskih poslova. Zar to nije loša poruka koja se šalje i Makedoniji, i Albaniji, ali i cijelom Balkanu?

- To je tačno, ali mora se naglasiti da su Albanija, kada je u pitanju reforma pravosuđa, i Makedonija, kada je u pitanju spor o imenu, napravili velike pomake. Premijer Zaev i koalicioni partner Ahmeti su uradili vrlo dobar posao, a u Albaniji je premijer Rama važan sagovornik Evropske unije i tamo ga jako cijene. Evropska unija i sama ima probleme, Brexit, saradnja sa Ujedinjenim narodima, Grčka… Postoje članice EU-a, kao što su Francuska ili Holandija, koje su skeptične po pitanju da li je uopće moguće proširiti Uniju, prije nego što se ona reformira u smislu da se mehanizmi odlučivanja omekšaju. Odluke se moraju donositi brže i bolje. Velika tema, koja je iznad svega, je migracija. Migracije pokazuje koliko je regija Balkana važna za Evropu. Zemlje jugoistočne Evrope moraju prepoznati da mogu pozitivno doprinijeti Evropskoj uniji, tako što će provoditi reforme, ali podijeliti teret migracija sa EU-om. Evropska unija može pomoći i što se tiče trenutne situacije s migrantima u BiH, da se procesi ubrzaju, ali poticaji moraju doći i s lokalnog nivoa. Na taj način se Briselu može pokazati, “mi smo dobri partneri za saradnju, kako bi ovaj problem zajednički riješili“.

  • Nedavno Ste kazali da se zalažete za format nalik Dejtonskom sporazumu, s tim da se u taj proces uključi i Rusija. To je protumačeno kao Vaš poziv na Dejton 2. Kako bi, po Vama, trebao izgledati taj proces, ko treba napraviti prvi korak?

- Možda se tu nisam precizno izrazio. Dejton je pojam koji tačno definira šta se tada desilo. To je bio mirovni ugovor za BiH. Ono što sam ja mislio, jeste da se zajednički, ne kao u Dejtonu, jednostrano, pokuša s zemljama Zapadnog Balkana razviti tzv. “EU 1 program“. Na taj način bi se moglo razgovarati o svim problemima koji danas postoje. Zato sam spomenuo Rusiju, jer ta zemlja igra jako problematičnu ulogu na Balkanu. Rusija više zainteresirana da vodi destruktivnu, nego konstruktivnu politiku. EU bi, u ovoj jako teškoj fazi kada su u pitanju odnosi s Moskvom, mogla pokušati potaknuti Moskvu da također preuzme odgovornost za napredak Balkana. Znam da je to jako teško, pogotovo zbog sankcija, ali činjenica je da postoje historijske veze između Rusije i srpsko-ortodoksnog svijeta na Balkanu. Treba se raditi na tome da rusko prisustvo na Balkanu bude konstruktivno, a da ta zemlja ne bude remetilački faktora za EU.

Naravno da Dejtonski sporazum nije stvoren za to da stvori uspješnu i efikasnu državu, to se mora reći. Mi svi znamo šta su problemi. Mislim, zato, da bi se u BiH trebala održati nešto kao revizijska konferencija koja bi trajala nekoliko sedmica. Smatram da puno ljudi u BiH, bez obzira u kojem entitetu žive, prepoznaju da ih ovaj ustav koči u napretku kada je u pitanju mnoštvo stvari. To se tim ljudima mora dobro objasniti i s njima se treba razgovarati. To se može uraditi i uz pomoć civilnog društva, različitih organizacija, Evropske unije, Njemačke, Austrije… Pogotovo se trebaju uključiti omladinske organizacije. Ovdje se treba zajednički raditi na reformi ustava, kako bi BiH postala funkcionalna država.

  • Ne smatrate da je korekcija granice između Srbije i Kosova loša stvar, iako su prekrajanja granica u prošlosti u većini slučajeva vodila ka krvoproliću i ratovima. Zašto mislite da bi to u slučaju Srbije i Kosova bio pravi potez?

- U potpunosti ste u pravu kada kažete da su u prošlosti granice crtane krvlju. I u jugoslovenskim ratovima 1990-ih se radilo o granicama i teritorijama. Iskustva s promjenama granica su jako negativna, ali predsjednici Vučić i Thaci traže rješenje oko kojeg će se svi složiti. Oni žele mirnu korekciju granice, a ne da se ona desi kroz vojnu silu. To su velike i važne razlike. Mislim da bi Evropska unija, koja je uložila napore u taj dijalog, trebala te prijedloge i ideje analizirati. Ne trebaju se takve ideje u startu odbacivati i ne treba se uvijek ukazivati na prošlost. U prošlosti se nikada nisu desili mirni razgovori o promjenama granica, ljudi su se odmah hvatali oružja. Ovo je prvi primjer u krvavoj historiji Balkana gdje dva odgovorna političara, koja su birana na demokratski način, pokušavaju doći do kompromisa. Da li će to uspjeti, ne znam, ali treba ih u ovoj namjeri podržati.

Gospođa Mogherini ovdje ima jako važan zadatak. U ovu odluku treba uključiti i narode dviju država, pogotovo ljude koji se nalaze u tim graničnim područjima, da li kroz referendum ili ispitivanje građana. Ljude treba informirati šta su planovi i kako bi se to moglo uraditi. Ljudi ne moraju zbog promjene granice napustiti svoju domovinu. Neće doći do etničkog čišćenja ili progona, to se ne smije desiti. Ako bi došlo do promjene granice, onda bi se desilo i priznanje Kosova. Beograd može potpisati sporazum samo sa zemljom koju svi priznaju. To bi bilo međunarodno pravno priznanje Kosova i otvorio bi se put Kosova ka Ujedinjenim narodima. Kada bi to podržala i Evropska unija, onda bi se mogao napraviti neki manji ekonomski plan za ta područja koja se nalaze uz granicu. Tako bi se dali neki novi impulsi.

  • Koliko opasno je, po Vama, povezivanje pitanja Kosova i bh. entiteta Republika Srpska, pogotovo kada govorimo o prekrajanju granica?

- Naravno da je ovo izuzetno teška odluka i meni nije bilo lako da dođem do ovakvog zaključka, ali mislim da lokalnim političarima treba dati šansu. Ja sam u BiH uveo princip odgovornosti. Mora se preuzimati odgovornost za svoje probleme. Sada postoji prijedlog za rješenje najvećeg problema, ali onda odjednom ostali kažu, “ne, to nam se ne sviđa“. Ja onda pitam, šta je alternativa? Nastavak nesigurnosti, zamrznuti konflikt kao u Južnoj Osetiji? Da li je to cilj u centru Evrope? Ovi što predlažu rješenja trebaju i za ista preuzeti odgovornost. Ako to funkcionira, zašto ne bi to uradili. Ovdje je važno da imamo sviju na palubi: SAD, Evropsku uniju, Njemačku… Ovo u BiH, dosad, nije uspjelo. Nije postojao niti jedan zajednički prijedlog kako riješiti neki od velikih problema.

  • Ipak, vaše kolege, nekadašnji visoki predstavnici u BiH, Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling u pismu kojeg su uputili evropskoj šefici diplomatije Federici Mogherini navode da bi takav potez dao prostora i podršku nacionalističkim političarima, onima koji žele razbiti državu i koji već pozivaju na povratak u status quoa u Dejtonu, rušeći sve na čemu se radilo 20 godina.

- Znamo da će nacionalistički političari to pokušati iskoristiti. To znamo već dugo godina. Milorad Dodik neće prestati podržavati secesiju i ako na Kosovu ne bude rješenja. On će nastaviti. Ali on ne nalazi partnere. Vučić je više puta potvrdio da Srbija podržava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.