Pet stvari o ekonomskom planu Kine

Piše: Azhar Sukri

Nakon četverodnevnih privatnih sastanaka među najvišim ešalonima kineske vladajuće elite, Peking je izložio svoje ekonomske i socijalne ciljeve za narednih pet godina.

Četrnaesti petogodišnji plan Kineske komunističke partije, za period 2021-2025., predstavljen je u trenucim u kojima se Kina suočava s određenim suprotstavljenim prioritetima.

To uključuje održavanje dovoljno brze stope ekonomskog rasta kako bi se stvorila nova radna mjesta i prilike za većinu, bez povećanja ionako velikog jaza nejednakosti, uzimajući u obzir utjecaj privrede na okoliš. Pored toga, tu je i saradnja sa svjetskom ekonomijom, dok su Sjedinjene Američke Države odlučne da zadrže svoj globalni utjecaj.

U saopćenju Pekinga nisu navedeni detalji planova. Oni će biti predstavljeni na Nacionalnom narodnom kongresu u martu.

No, navedeni su neki veći ciljevi, poput postizanja onog što je opisano kao “zdrav” ekonomski razvoj, postajanje “umjereno razvijene” ekonomije do 2035. te razvijanje zdravih veza sa Tajvanom. Sve se ovo događa dok se Kina oporavlja od pandemije korona virusa, koja je počela upravo na kineskom tlu krajem prošle godine.

Detaljnije ćemo se osvrnuti na ove teme dalje u tekstu, ali prvo pet stvari o novom petogodišnjem ekonomskom planu Kine.

Zašto se Kina odlučila na petogodišnje ekonomske planove?

Kina je petogodišnje ekonomske planove počela uvoditi 1953. godine, četiri godine nakon komunističke revolucije Mao Zedonga. Većina komunističkih zemalja, uključujući bivši Sovjetski Savez, planirale su svoje ekonomije na ovaj način. Međutim, Kina je nastavila s tom praksom i nakon raspada SSSR-a i prelaskom iz čisto socijalističke ekonomije u više kapitalistički model.

Iako je Kina u mnogim aspektima svoje ekonomije prihvatila tržišne snage, zadržala je dosta centraliziraniji sistem u odnosu na Zapad.

“Kineski petogodišnji planovi nisu namijenjeni privlačenju glasova ili postizanju političkih poena, kao što to rade određeni političari na Zapadu. Oni su usmjereni na ostvarenje težnji ljudi za boljim životom”, navela je državna novinska agencija Xinhua u članku koji je ove sedmice objavljen u novinama Global Times, koje su pod kontrolom Komunističke partije.

Kako petogodišnji plan funkcioniše?

Prema navedenom članku, “u razvijanje samog plana svoj uvid daje hiljade intelektualaca, vladinih agencija, univerziteta te naučnika i stručnjaka iz raznih oblasti”.

Vlada je do sada od građana Kina u prve dvije sedmice augusta zaprimila više od milion prijedloga za novi petogodišnji plan.

O nekim od ovih prijedloga raspravljalo se ove sedmice na sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije, na kojoj učestvuje oko 200 lidera partije, uključujući i njenog lidera – predsjednika Xi Jinpinga.

Šta su to sadržavali prethodni petogodišnji planovi?

Prvi petogodišnji plan, od 1953. do 1957., kao osnovnu ideju imao je transformaciju privrede Kine iz agrarne u industrijsku, po uzoru na Sovjetski Savez. Tadašnja vlast na Maom na čelu uložila je ogoromna sredstva kako bi modernizovala i osnažila željezarski i rudarski sektor.

Naredni petogodišnji plan je samo nastavio provoditi ciljeve iz prvog, a koliko je bio uspješan govori činjenica da se ovaj period zove “Veliki skok naprijed”.

Od kraja 70-ih godina, dok je na čelu partije bio Deng Xiaoping, Kina je svoj interes okrenula ka izvozu te se počela otvarati stranim tržištima. Ovo će ostati glavni fokus petog, šestog i sedmog petogodišnjeg plana.

Trenutni 13. plan, od 2016. do 2020., u fokus stavlja “umjeren razvoj”. Cilj je osigurati stabilnost, smanjiti ovisnost ekonomije od izvoza te posvetiti se nekim društvenim pitanjima, ali i očuvanju okoliša.

Funkcionišu li ovi planovi?

Sve u svemu planovi funkcionišu. Ali ne uvijek.

“Veliki skok naprijed” bio je katastrofa. Maova žurba za industrijalizacijom ostavila je kineske farme pod slabim resursima, što je rezultiralo glađu koja je pogodila milione ljudi.

Ali od kasnih 1970-ih, rast i razvoj Kine bili su spektakularni. Danas je to druga najveća svjetska ekonomija, odmah nakon SAD-a.

Prema podacima Svjetske banke, bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku narastao je sa 89.5 dolara u 1960. na 10.262 dolara u 2019. godini. U međuvremenu je udio Kineza koji žive od 1.9 dolara dnevno pao je sa 66.3 posto u 1990. Na 0.5 posto u 2016, također prema podacima Svjetske banke.

No, tu su i određene nepredviđene posljedice tog rasta, poput jaza između bogatih i siromašnih koji je produbljen pandemijom korona virusa.

U međuvremenu, forsiranje rasta pod svaku cijenu i brza industrijalizacija tokom većeg dijela 1990-ih i 2000-ih uzeo je danak kineskom zraku i vodu, što se odrazilo na zdravlje ljudi. Također je rezultiralo velikim trgovinskim suficitima sa ostatkom svijeta, zbog čega su zemlje koje su nekad podržavale ulazak Kine u globalnu ekonomiju sada veoma oprezne.

Šta je cilj posljednjeg petogodišnjeg plana?

Cilj rasta

Nisu predstavljene posebne procjene rasta u narednih pet godina.

Ono što predviđaju jeste da u ovoj godini ostvare BDP od 14.89 triliona dolara, što je malo više od odnosu na prošlu godinu kada je BDP bio 14.34 triliona dolara, ali svaki i najmanji rast ekonomije bi na globalnom nivou bio uspjeh, ako uzmemo u obzir izazove i opterećenja koje pandemija ima na ostatak svijeta.

Također, jedan od ciljeva jeste da zemlju dovedu u status “umjereno razvijene”, odnosno na nekih 30 hiljada dolara BDP-a po glavi stanovnika, što je tri puta više u odnosu na trenutno stanje. Time bi Kina došla u rang Južne Koreje ili Španije.

Same promjene u odnosu na prethodni plan su blage, ali je primjetno da su više okrenute kvalitetu života građana Kine. Trenutni fokus je, kako kažu, na smanjenju broja ekstremno siromašnih stanovnika te da veće ulaganje u modernizaciju društva i zaštitu okoliša.

‘Dvostruka cirkulacija’

Ovaj pojam, kojeg Xi prvi put spominje u maju, postao je dio plana za narednih pet godina.

U osnovi, Peking kaže kako želi da se njegov budući rast uglavnom zasniva na unutrašnjim ciklusima proizvodnje, potrošnje i distribucije roba i usluga.

Suočeni s trgovinskim ratom sa SAD-om i vladom koja želi obuzdati uspon kineskih tehnoloških divova poput Huaweija – globalnog lidera u mobilnoj telekomunikacijskoj opremi najnovije generacije – nije iznenađenje da se Kina okreće prema unutra za svoj ekonomski razvoj. Sa srednjom klasom od oko 400 miliona ljudi, Kina to sebi može priuštiti.

Poznato je da se Kina suočava sa “komplikovanom međunarodnom situacijom”, nečim što se vjerovatno neće promijeniti, bez obzira na to ko pobijedi na američkim predsjedničkim izborima 3. novembra.

No, Kina također želi naglasiti da ne okreće leđa vanjskom svijetu i da se i dalje želi baviti međunarodnom trgovinom, ali da im to sada nije glavni fokus.

Tehnologija

Glavni cilj novog plana “Made in China 2025” jeste uložiti u razvoj i jačanje tehnoloških kompanija.

Fokus je, kako kažu, nastaviti sa jakom podrškom inovacijama kao osnovnim pokretačem nove moderne Kine.

“Sa velikim otkrićima i inovacijama te rješavanju nekih od ključnih problema u oblastima tehnologije, Kina je na putu da postane vodeća zemlja kada su inovacije i tehnologija u pitanju”, navela je agencija Xinhua.

Prema nekim analiza, jedan od ciljeva jeste da jačanje logističke podrške industiji korištenjem tehnologije, upravo je pandemija pokazala koliko su neke industrijske grane ovisne od drugih te koliko je potrebno modernizovati logistiku i povezanost raznih grana privrede.

“Naše mišljenje je da će novi plan uložiti više u razvoj strateških ciljeva u narednih nekoliko godina, a kao strateške ciljeve vidi biotehnologiju, proizvodnju poluprovodnika te vozila na električni pogon” rekao je Qu Hongbin, jedan od izvršnih direktora HSBCa-a.

Zeleni razvoj

Kina namjerava stabilizirati, a zatim smanjiti emisiju ugljika, najveću na svijetu za jednu zemlju, s ciljem izgradnje “lijepe Kine” do 2035. godine, navodi Xinhua.

Nejednakost

Naredni ključni cilj 14. plana je smanjiti sve veći jaz između urbanog i ruralnog životnog standarda. To bi moglo ugroziti samo postojanje Komunističke partije, ukoliko dođe do socijalne nestabilnosti.

Izvor: Al Jazeera