Perkoviću i Mustaču doživotni zatvor

Josip Perković i Zdravko Mustač, nekadašnji obavještajci u bivšoj Jugoslaviji, proglašeni su krivim za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića te su osuđeni na kaznu doživotnog zatvora.

Kaznu za ubojstvo iz 1983. godine odredio im je Visoki zemaljski sud u Minhenu. Suđenje je trajalo skoro dvije godine.

Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo najavio je da će se na doživotnu zatvorsku kaznu Perkoviću žaliti njemačkom vrhovnom sudu, dok su istodobno tužitelji u potpunosti zadovoljni presudama.

“Mi ćemo već danas krenuti s konzultacijama kako bi što prije zatražili reviziju. Smatramo da je ovo nepravedna odluka koja se ne bazira na činjenicama. Smatramo da je sud u ključnim momentima preskakao obrazloženja i pozivao se na neke stavove tužilaštva”, rekao je Nobilo za Hinu.

Posebice je istaknuo činjenicu da je sud u svom obrazloženju izostavio svjedočenje Vinka Sindičića. “I sud i tužiteljstvo preskaču svjedočenje Sindidčića koje je bilo ključno u presudi Krunoslavu Pratesu. Dakle oni nemaju dokaza da je hrvatska Služba državne sigurnosti inicirala ubojstvo Stjepana Đurekovića”, rekao je Nobilo.

To je druga presuda za ovo djelo počinjeno 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Minhena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.

Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.

Obavljali važne funkcije

Sud je presudu obrazložio činjenicom da su Perković i Mustač u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića. 

“Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu”, objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

“Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića”, rekao je Dauster.

On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).

“Motiv za uklanjanje Đurekovića utemljen je kako njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u kompaniji INA. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo”, rekao je Dauster.

Prekvalifikacija djela

Državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi prošlog tjedna kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.

Tužiteljstvo smatra da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji INA bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u kompaniji INA.

Obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije.

Drugi stup obrane odnosi se na diskreditiranje važnih svjedoka u ovom suđenju poput Vinka Sindičića i Bože Vukušića koje obrana, zbog kriminalne prošlosti, smatra nevjerodostojnima.

Svjedoci se nisu odazivali

Suđenje, koje je trebalo biti okončano u travnju 2015. godine, oduljilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal.

Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.

Hrvatska javnost ispočetka je intenzivno pratila ovo suđenje, posebice zbog okolnosti pod kojima su optuženi Josip Perković i Zdravko Mustač bili izručeni Njemačkoj.

Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013. godine, na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014.

Na početku procesa predstavnici saveznog javnog tužiteljstva najavili su mogućnost pokretanja novih postupaka vezanih uz ubojstva hrvatskih emigranata.

Izvor: Al Jazeera i agencije