Pendrek-demokratija

Policija je makedonskim novinarima popriječila kretanje prema muzeju (Al Jazeera)

Piše: Atanas Kirovski

Ministarstvo pravde Makedonije 11. novembra 2013. godine zatražilo je ekstradiciju od Ministarstva pravde Srbije za novinara Zorana Božinovskog, kojeg je prije nekoliko dana uhapsila policija u Novom Sadu i nalazi se u esktradicionom pritvoru, prema izdatoj potjernici Interpola.

Makedonske vlasti traže Božinovskog zato što je osumnjičen za špijunažu, zločinačko udruživanje i ucjenu u aferi Špijun, u kojoj je makedonska policija uhapsila petnaestak ljudi, koji se terete da su odavali državne tajne jednoj susjednoj zemlji (Grčkoj).

UNS podsjeća da je sud u Makedoniji nedavno, bez valjanih pravnih razloga, osudio novinara dnevnika Nova Makedonija Tomislava Kežarovskog na četiri i po godine zatvora. 

Ukoliko Srbija izruči Božinovskog makedonskim vlastima – on odlazi direktno u istražni zatvor u Skoplje, zato što mu je sudija u njegovom odsustvu već izrekao mjeru pritvora od trideset dana. Udruženje novinara Srbije je nakon hapšenja makedonskog kolege poslalo dopis srpskom Ministarstvu pravde, u kojem se traži da vlasti u Srbiji budu izuzetno obazrive u vezi s ovim slučajem i eventualnim izručenjem: “UNS je zabrinut zbog hapšenja makedonskog novinara Zorana Božinovskog u Novom Sadu, koji je uhapšen prema interpolovoj potjernici, a prema optužbi za zločinačko udruživanje, špijunažu i ucjenu iz krivičnog zakona Makedonija.

UNS podsjeća da je sud u Makedoniji nedavno, bez valjanih pravnih razloga, osudio novinara dnevnika Nova Makedonija Tomislava Kežarovskog na četiri i po godine zatvora. Ovakvu praksu suda u Skoplju osudile su sve međunarodne novinarske organizacije i OBSE. UNS zbog toga od Ministarstva pravde traži da prilikom odlučivanja o izručivanju Božinovskom državi koja spornim presudama osuđuje novinare i traži njihovo hapšenje bude posebno obazrivo i ispita sve okolnosti od značaju za zaštitu profesionalnih prava novinara.“

Jedan izlazi, drugi ulazi

Nakon oštrih protesta makedonskih novinara, ali i svih evropskih i međunarodnih udruženja, kao i evropskih institucija, zbog drakonske i apsurdne kazne Tomislavu Kežarovskom, koji je jedini novinar u Evropi osuđen zbog pisane riječi (izuzev Bjelorusije i Turske), a kome je sudija produžio pritvor do pravosnažnosti sudske presude, Vijeće osnovnog suda u Skoplju je donijelo odluku da Tomislava puste iz zatvora u Skoplju u kućni pritvor, sve do pravosnažnosti presude.

To je, naravno, daleko od pravde, zato što je Tomislav radio svoj posao, otkrio da policija mjesti “zaštićenog svjedoka” u slučaju Orašje 2008, a ono što se kasnije dešavalo sasvim je potkrijepilo njegovu priču. Osim toga, on nije odao ime i prezime zaštićenog svjedoka, a u sudskom procesu, koji je bio lakrdija, ni izdaleka nije dokazana njegova krivnja, naprotiv.

Međutim, sud je u presudi naprosto prepisao optužnicu i osudio novinara na 4,5 godine, tako da bitka za slobodu pisane riječi i pravde u Makedoniji još traje. Važno je da je Tomislav kući, sa svojom porodicom i ono što je, također, važno jeste da je sistem bio prinuđen da protiv svoje volje napravi “humanu grimasu”, puštajući čovjeka iz tamnice u kojoj su uvjeti daleko ispod minimalnih evropskih standarda.

 Postoji velika mogućnost da će srpske vlasti izručiti Božinovskog Makedoniji, koji direktno odlazi u ovaj zloglasni istražni zatvor. 

Nažalost, iz zatvora u “Šuto orizari” jedan novinar izlazi, drugi ulazi. Postoji velika mogućnost da će srpske vlasti izručiti Božinovskog Makedoniji, koji direktno odlazi u ovaj zloglasni istražni zatvor. Optužnica za Božinovskog je sasvim druge prirode – on nije optužen za nešto što je pisao, nego za teška krivična djela koja nemaju veze sa novinarstvom, pa je i novinarska zajednica suzdržanija u ovom slučaju.

Zoran je pisao senzacionalističke priče, ali je otkrivao i “prljave” biznise vlasti, tako da moramo sačekati da na suđenju vidimo o čemu je riječ, da li zaista postoje dokazi da je činio krivična djela za koja je optužen ili vlasti hapse novinare koji su se drznuli da pišu o njihovim sumnjivim poslovima.

Ako suđenje bude lakrdija tipa Kežarovskog i pokaže se ovo drugo, nema sumnje da će makedonski novinari, ali i njihove kolege iz cijelog svijeta, odlučno ustati da brane slobodu pisanja. 

Protest i kontraprotest

Došla su teška vremena. Intelektualci u Makedoniji više nemaju komoditet da posmatraju svijet i fenomene koji ih okružuju, udobno zavaljeni u nekoj fotelji sa čašicom konjaka ili burbona u ruci i kvalitetnom cigarom, a zatim na svoj način interpretiraju činjenice. Iako sam zagazio duboko u petu deceniji života, prije nekoliko dana sam prvi put u životu izašao na protest zbog drakonske kazne koju je izrekao sud u Skoplju mom kolegi Tomislavu Kežarovskom.

Kada sam parkirao u blizini primijetio sam ogroman broj policajaca, specijalne jedinice, marice. Ništa mi nije bilo jasno. Kada sam krenuo ka muzeju policija nam je popriječila kretanje.

Protest je bio zakazan sa puno simbolike u 12 i 5, na praznik makedonske revolucionarne borbe, ispred novog muzeja te borbe. Trebali smo se obući u crno i šutnjom protestirati. Kada sam parkirao u blizini primijetio sam ogroman broj policajaca, specijalne jedinice, marice. Ništa mi nije bilo jasno. Kada sam krenuo ka muzeju policija nam je popriječila kretanje. Upitao sam zašto ne možemo održati mirni protest i prema kojem zakonu mi je spriječena sloboda kretanja – odgovora nema. Samo brutalno policijsko: Nazad!

Zaključili smo da moramo pokušati napraviti ono za što smo došli, odnosno okupiti se ispred muzeja.

Razmišljali smo glasno, da pokušamo, pa ako ‘popijemo’ po neki pendrek – velika stvar. Ubrzo su se na stotinjak novinara i nekolicinu ljudi koji su došli da se solidarizuju bacile specijalne policijske snage?!

Ispred kordona policajaca zapalili smo svijeće za pokoj makedonske demokratije, koja je novinarima brutalno uskratila novinarima da mirno protestiraju. Zatim je došlo pojašnjenje iz muzeja, da se muzej protivi protestima ispred svoje zgrade. Ispada da muzej ima veća prava od živih ljudi i da je iznad makedonskih zakona.

Samo je nedostajalo objašnjenje šta je, ustvari, njihov posao – da hvale vlast, institucije sistema, sudove i muzeje i da veselo transmituju njihova saopćenja. 

U međuvremenu, “Kancelarija suda u Skoplju” je izdala saopćenje u kojem je izgrdila novinare što vrše pritisak na sud i didaktički ih pozvala da bolje prouče pravo. Isto tako saopćeno je da novinari nemaju prava da se petljaju u istrage od javnog interesa koje vode državni organi. Samo je nedostajalo objašnjenje šta je, ustvari, njihov posao – da hvale vlast, institucije sistema, sudove i muzeje i da veselo transmituju njihova saopćenja.

Toga nije bilo čak ni u jednopartijskom socijalizmu. Od 1945. naovamo niko nije osuđen za pisanu riječ. Sa novinarima pokušavaju komunicirati “Muzej” i “Kancelarija za javnost” suda. Ne postoji potpis živog čovjeka. Mi, naravno, odbijamo komunicirati sa objektima. To bi bila nekrofilija.

Šta stvarno boli

Neovisno od demonstracije sile, sistem je daleko od toga da nas zastraši. Ako se pokaže da je Zoran uhapšen zato što se nekim ljudima ne sviđa ono što piše, još žešće ćemo se usprotiviti. A neki pendrek ili guranje policajaca ne boli.

Upitao sam ga i to šta će tražiti ti takozvani novinari na tom kontraprotestu – doživotnu ili smrtnu kaznu za Kežarovskog? Ušutio je.

Ono što boli je da u Makedoniji ima takozvanih kolega koji u svom poltronstvu prema režimu idu tako daleko da su uzeli stranu protiv svojih kolega i profesije, ne razmišljajući da će jednog dana isti ti ljudi, ako je potrebno, principijelno braniti slobodu govora i za njih ako budu optuženi za takvo nešto.

Nakon protesta, sudara sa policijom i televizijskih snimaka nazvao me jedan prijatelj koji podržava ovu vlast i poručio mi: “Sjedite mirno, organiziraće vam kontraprotest.” Upitao sam ga i to šta će tražiti ti takozvani novinari na tom kontraprotestu – doživotnu ili smrtnu kaznu za Kežarovskog? Ušutio je. Njihova shema da se uvijek “spontano” organiziraju kontraprotesti, paralelna novinarska udruženja i paralelni sindikati ovog puta ne može funkcionirati.

Apsurdno je da traže veću kaznu za kolegu, iako, kako su submisivni prema njihovim nalogodavcima, ne bih bio pretjerano iznenađen da se i to dogodi, jer su neki od njih već izrazili stav da je Tomislav osuđen “minimalno”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera