Pelješki most ili na Jadranu ćuprija

Pelješki most
Izetbegović kaže da će BiH poduzeti korake kako bi zaštitila svoje pravo po Konvenciji UN-a o pravu mora (Anadolija)

Piše: Josip Antić

Je li “na Jadranu ćuprija” (kako moj bosanski prijatelj od milja zove Pelješki most), uistinu toliko zapetljan projekt da ga ni nakon 18 godina, koliko ima da ga je kao ideju lansirao tadašnji dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje, ne prestaje pratiti tradicija u stilu narodne pjesme o zidanju Skadra: “Što majstori za dan sagrade, to sve vila za noć obaljuje!”

Tko ne zna, za most su se u nekoliko navrata polagali kameni temeljci, paradiralo se pred televizijom, pa potom odustajalo od gradnje. A onda, dolaskom predizbornih vremena, opet se posjećivalo batrljke na gradilištu i najavljivalo novi neimarski pothvat spajanja hrvatskoj juga i sjevera.

Bušenje iz Bruxellesa?

Nema koji dan da su domaći mediji prenijeli vijest kako Hrvatska do kraja 2015. raspisuje natječaj za gradnju Pelješkog mosta, radovi počinju na proljeće, a bit će završeni najkasnije 2019. godine. I to nije sve – projekt vrijedan 2,8 milijardi kuna [369 milijuna eura) će sa 85 posto vrijednosti financirati Europska unija.

Bijahu to zaključci s konferencije za novinare na kojoj je zborio sâm cvijet hrvatske državne administracije – premijer Zoran Milanović, potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar pomorstva i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, a onda je ono što je u tom trenu izgledalo čvrsto i neupitno kano klisurina izdržalo tek do kraja dana.

Priču o nacionalno prevažnom pitanju, koja je trebala zazvoniti kao Vladin forte u utrci za novi mandat, do posljednjeg Dnevnika izbušio je za najveći dio domaće javnosti anonimni čovjek iz Bruxellesa. Zove se Jakub Adamowicz, glasnogovornik je Europske komisije za promet i regionalnu politiku, a ono što o hrvatskoj najavi misli stane u dvije riječi – wishful thinking.

“To što se sada govori, preuranjeno je. Za nas je to samo hrvatsko stajalište, ali vrlo je jasno da iz perspektive EK odluka još nije donesena”, s mandarinskim osmjehom izgovorio je u kameru Adamowicz i s još par rečenica pojasnio kako hrvatska strana još nije ni podnijela službeni zahtjev, kako će se to zbiti krajem 2015. ili početkom 2016. godine, a nakon toga  EK će tijekom tri mjeseca donijeti odluku.

Stepinčev ili Šuškov most

Pelješki most u hrvatskoj javnosti od početka je tako i nazivan. Kako gradnja sad izgleda bitno realnije, nedavno su se pojavile i inicijative vezane uz novo ime. Gostujući na nacionalnoj televiziji već pomalo zaboravljeni političar i mostograditelj Jure Radić predložio da je se most nazove Mostom kardinala Alojzija Stepinca.

Ideja u javnosti nije naišla na zamjetan odaziv, a nije trebalo dugo čekati i novi prijedlog imena. Prema vijesti s HDZ-u bliskog Maxportala “premijer Milanović nije rekao javnosti da je prihvatio prijedlog Ante Gotovine i ministra obrane Ante Kotromanovića da će most nazvati po ratnom ministru obrane Gojku Šušku”. Ideja o imenu mosta navodno je pala je za nedavnog susreta u Sinju gdje su premijer i ministar obrane ugostili hrvatske gospodarstvenike među kojima je bio i general Gotovina.

Do trenutka objavljivanja teksta Vlada se nije očitovala o toj vijesti.

Sve u svemu, zaključili su skeptici, Pelješki most, kao jedna od najvažniji hrvatskih strateških prometnih investicija, još uvijek je više u zraku negoli na zemlji.

Sanaderova dva mosta

Dan nakon te izjave, u Dubrovniku je resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić rafalno pojašnjavao upite što su se namnožili nakon briselskog prizemljenja.

Prije svega, malo domaće politike koja se oko mosta sapliće od samih početaka. Danas pokojni župan Šprlje, naime, bio je iz redova SDP-a. Kako se na političkom tržištu ideje teško patentiraju, tako je HDZ 2005. godine, bez citiranja izvora Šprljinu ideju jednostavno zapakirao kao svoju. Oni s dužim pamćenjem pamte i da je HDZ (u doba mandata današnjeg remetinačkog uznika Ive Sanadera) više puta polagao temeljac za gradnju mosta, pa od iste odustajao.

U političkom podilaženju biračima Sanader je išao do groteske, pa je na jednom od skupova najavio gradnju “ne jednog, nego dva mosta”, o čemu i danas po društvenim mrežama kruži autentičan videozapis. Prema Sanaderovoj viziji jedan most protezao bi se na mjestu na kojem je planiran i danas (spoj kopno – Pelješac), a drugi bi spajao Korčulu i Pelješac.

Ono što danas kruži kao anegdota dokaz je i nepodnošljive lakoće s kojom je HDZ pristupao tako ozbiljnom pitanju kao što je prometno povezivanje zemlje. Inače, projekt iz 2005. godine bio je skromniji i manje-više sličan današnjem, ali je naknadni bio napuhan do 3,2 milijarde kuna (422 milijuna eura).

“HDZ je to u prošlosti obećavao, polagali su kamene temeljce za TV-snimke, ali HDZ nije znao, ni imao interesa, niti znanja raditi na ovako velikom i dugom poslu pripreme projekta za sufinanciranje. Zato je HDZ samo pričao o mostu, zato je most bio samo želja. SDP-ova koalicijska Vlada sad zaista gradi most jer je to dio ekonomskog plana oporavka Hrvatske koji ostvarujemo“, kaže ministar Hajdaš Dončić, za kojeg bolji poznavatelji biografije s dozom zlobe domeću kako je “i sâm jednom davno bio član HDZ”.

Kukuriku glavinjanja

No, ni Kukuriku koalicija nije imala jasnu viziju kad je posrijedi spajanje Hrvatske. Dolaskom na vlast 2011. godine odbacivali su gradnju mosta, smatrajući ga nepotrebnim i preteškim financijskim opterećenjem, isprobavala su se tada druga rješenja (zaobilaznica oko Neuma, tunel…), a onda je most ponovo isplivao kao ne najjeftinije, ali najprihvatljivije rješenja nepobitnog geostrateškog problema, koji ulaskom Hrvatske u EU više nije samo njen.

Ipak, prema onome što se čuje – ono što je u Zagrebu jasno kao dan, u Bruxellesu i nije baš tako bistro?

Kovačević: Hrvatska nema pravo graditi most

Ševal Kovačević, zamjenik predsjednika Pomorskog društva BiH i sudski vještak prometne struke, nedavno je ustvrdio da Hrvatska nema pravo graditi most jer tako onemogućuje izlazak Bosne i Hercegovine na otvoreno more. Prema njegovom mišljenju, most koji ne bi ugrožavao međunarodni plovni put i interese BiH morao bi imati plovnu visinu od 60 metara i glavni raspon od 500 metara.

“Spusti li Hrvatska ijedan objekt u more, država Bosna i Hercegovina, preko javnog pravobranioca, svog državnog, treba prikupiti dokaze, osnovati advokatski tim i pokrenuti međunarodnu tužbu u Haagu, te tužiti Hrvatsku za jednostrano ponašanje”, mišljenja je Kovačević.

“Da bi se projekti financirali sredstvima Europske unije, potrebno je u strateškim dokumentima definirati prioritete, osigurati financijska sredstva i pripremiti projekt u skladu s europskim pravilima”, odgovaraju u Ministarstvu pomorstva i prometa, dodajući kako je Europi potrebno dokazati opravdanost nekog projekta.

“SDP-ova koalicijska Vlada je u protekle tri godine upravo je radila na tome, a to je teži i kompliciraniji put”, zaključuju.

No, to je još uvijek daleko od tvrdnji koje su se čule na konferenciji za novinare po kojima Hrvatska već ima novac?

Gradnja s rizikom?

“Za projekte cestovne infrastrukture osigurano je 330 milijuna eura u financijskom razdoblju 2014. do 2020. godine. Hrvatska sama odlučuje koje će projekte pripremiti da bi taj novac povukla. Ovo je projekt koji pripremamo za sufinanciranje”, odgovaraju iz Ministarstva pomorstva i prometa, iz čega bi se moglo zaključiti kako se Pelješki most početi graditi prije nego iz EK stigne odobrenje za sufinanciranje tog projekta.

Nije li to gradnja s velikim rizikom?

“Hrvatske ceste kao nositelj projekta mogu raspisati natječaj za odabir izvođača gradnje i početi izgradnju Pelješkog mosta i prije nego što EK odobri projekt za sufinanciranje, odnosno u razdoblju dok EK temeljem aplikacije koju ćemo za taj projekt poslati  tijelima EK, donosi odluku o sufinanciranju i o postotku sufinanciranja”, nastavljaju.

“Hrvatske ceste ne bi mogle početi s izgradnjom Pelješkog mosta jedino u slučaju da tijelima Europske komisije nije poslana aplikacija za sufinanciranje. To se neće dogoditi. Aplikacija projekta za sufinanciranje iz fondova EU bit će poslana u zadnjem kvartalu 2015. Prethodi joj donošenje Studije utjecaja na okoliš i izmjena i dopuna lokacijskih dozvola, što su aktivnosti koje su u tijeku”, uvjeravaju iz Ministarstava pomorstva.

Po njima, dosadašnja praksa pokazuje da su slučajevi u kojima EK donese odluku da neki projekt neće biti sufinanciran iz fondova EU “jako rijetki”.

S Bosnom samo o okolišu

“Ukoliko se ispoštuju sva pravila i odradi sva dokumentacija koja pokazuje opravdanost projekta nema razloga da EK ne odobri sufinanciranje. Ono što je sada u tijeku je izrada Studije utjecaja na okoliš koja je preduvjet za građevinsku i lokacijske dozvole”, pojašnjavaju.

Na upit na čemu temelje procjenu da bi se EU mogla odlučiti na maksimalni iznos sufinanciranja (85 posto ili 375 milijuna eura, op.a.), kažu da takav zahtjev temelje na odluci da korištenje mosta bude besplatno, dok je na Komisiji da odluči.

Inače, financijski prihvatljivija rješenja bila su ona koja su za premosnicu do Dubrovnika koristila teritorij Bosne i Hercegovine, kako je rekao premijer Milanović, “susjedne i prijateljske države države u kojoj živi mnogo Hrvata, ali druge države koja nije članica Europske unije i – na žalost – neće to tako brzo postati”.

Što se u tom smislu može očekivati od Sarajeva, znajući kako je ideja mosta tijekom petnaestak godina bila dodatno propitkivana kako iz stručnih tako i političkih krugova te države?

Primjerice, u Ministarstvu saobraćaja entiteta Federacija Bosne i Hercegovine nedavno su izjavili da most može samo biti od koristi i za Neum, i za jug Bosne i Hercegovine.

Doznaje se i kako tijekom posljednjeg susreta, prije desetak dana u Zagrebu, ministar Slavko Matović nije dovodio u pitanje “pravo Hrvatske da spoji svoja dva kraja teritorija”. Usporedbe radi, njegov prethodnik na toj funkciji Damir Hadžić u više se navrata izjasnio suprotno – protiv gradnje Pelješkog mosta, što će reći kako priča politički i ne izgleda toliko čvrsto.

Na Hrvatskoj strani tvrde – “Bosna i Hercegovina će biti svakako konzultirana oko Studije utjecaja na okoliš i svakako ćemo uvažiti njihove primjedbe vezane za taj dio. U ostalim pitanjima smo samostalni”.

Da most može govoriti, vjerojatno bi dodao: “Još samo da se iz predizborne godine prebacimo u postizbornu!”

Izvor: Al Jazeera