Pečuh, evropski grad kulture

Pečuh je peti po veličini grad u Mađarskoj. Nalazi se u blizini Hrvatske granice, u podnožju planine Meček. Jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj, mjesto gdje su se stoljećima susretale različite kulture i civilizacije. Zajedno sa Essenom i Istanbulom, 2010. godine proglašen je evropskim gradom kulture. Pečuh je najveći univerzitetski centar u Mađarskoj, u kojem živi oko 34.000 studenata.

Društvo u obilasku Pečuha pravio nam je Lajoš, Mađar, koji je početkom osamdesetih godina diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Šetnju u pravcu Szechenyi trga i Sinagoge počeli smo iz Bajcsy-Zsilinszky ulice, koja nosi naziv po mađarskom političaru, koji je odigrao značajnu ulogu tokom Njemačke okupacije.

Prema riječima našeg sagovornika, uži centar grada pretrpio je određene promjene od kako je na mjesto gradonačelnika došao P ava Zsolt. Na mjestu nekadašnjeg gradskog parkinga napravljen je trg, koji nosi ime po Lajošu Košutu, novinaru i predsjedniku Mađarske, tokom revolucije (1848.-1849.).

Krasi ga Sinagoga, izgrađena 1869. godine u neoromaničkom stilu. Osim što se koristi kao izložbeni prostor, jevrejska zajednica u njoj obavlja vjerske obrede.

Szechenyi trg i Gazi Kasim-pašina džamija

I dok smo penjali laganom uzbrdicom u pravcu Szechenyi trga, naš sagovrnik Lajoš, profesor historije, upoznao nas je sa brojnim detaljima iz prošlosti ovom malog, ali srcolikog grada. Prije dobijaja titule „Evropski grad kulture“ i na Szechenyi trgu se odvijao saobraćaj. Mnogo ranije, Pečuh je imao tramvaj, a upravo Szechenyi trg je bio glavna stanica i okretaljka. Danas je eksponat ovog tramvaja izložen Ferencesek ulici.

Trgom dominira najveća sačuvana džamija iz osmanskog perioda u Mađarskoj. Njen vakif bio je Gazi Kasim-paša (sredinom 16. stoljeća). Po njemu je i dobila ime: Gazi Kasim-pašina džamija. U 17. stoljeću preuređena je u crkvu, zamijenjena joj je kupola i dograđen oltar. Nakon rekonstrukcije djelimično joj je vraćen stari izgled, ali je, ipak, izgubljena autentičnost.

Na Trgu su još smješteni Gradska vijećnica, izgrađena 1907. godine, u neobaroknom stilu, hotel Nador, nekadašnja zgrada Pečuhske centralne štedionice, ukrašene motivima pčela i košnica što simbolizira aktivnosti štedne banke, i dr.

Ranokršćanska nekropola

U blizini Trga je Pečuhska katedrala sv. Petra i Pavla, prvobitno izgrađena u 11. stoljeću. Za vrijeme osmanskog perioda preuređena je u džamiju, da bi neposredno nakon što su Mađari uspostavili kontrolu nad gradom, zgrada bila obnovljena kao crkva.

Prema riječima Lajoša, današnji izgled katedrale potiče iz 1891. godine, kada je nanovo izgrađena po nacrtu Friedrich von Schmidta, jednog od najvažnijih arhitekata historicizma na području Srednje Evrope. Katedralu je 1990. godine posjetio papa Ivan Pavao II.

Uz Katedralu je 2004. godine otvoren Muzej, koji prikazuje najbogatiju zbirku romaničkih skulptura u Srednjoj Evropi, te širok raspon artefakata, uključujući srednjovjekovne arhitektonske i skulpturalne fragmente i fragmente zidnog slikarstva.

Nasuprot Katedrale, došli smo do jedne od najznačajnijih ranokršćanskih nekropola u Evropi, koja nam kazuje arhitektonski i umjetnički sjaj i umijeće rane kršćanske zajednice. Unutar nekropole nalazi se veliki broj zanimljivih grobnih spomenika, na čijim zidovima se mogu vidjeti ostaci freski i ilustracije biblijskih scena, poput Adama i Eve.

Nakon obilaska ranokršćanske nekropole razišli smo se našim sagovorikom Lajošom, te prije polaska za Bosnu i Hercegovinu, krenuli smo u obilazak Idris-babinog turbeta i džamije Hasan-paše Jakovalija, koja se smatra najbolje očuvanom iz osmanskog perioda.

Jakovali džamija – najočuvaniji objekat islamske arhitekture u Mađarskoj

U cilju poboljšanja mađarsko-turskih odnosa, u saradnji sa Turskom razvojnom agencijom (TIKA) započeta je obnova brojnih objekata osmanske arhitekture u Mađarskoj. Jedan od njih je Idris-babino turbe, izgrađeno 1591. godine. Prilikom obnove turbeta, koja je realizovana uz pomoć Vlade Republike Turske, pronađeni su netaknuti posmrtni ostaci Idris-babe. Uz turbe je obnovljena i hair česma iz osmanskog perioda. Tokom godine turbe i česmu posjećuje veliki broj vjernika i turista.

Džamiju čiji graditelj je bio Hasan-paša Jakovali posjetili smo u vrijeme ikindije namaza, te ne znajući da se plaća ulaz, pitali smo da li možemo klanjati (obaviti molitvu). Odgovor nas je podsjetio na poznatu anegdotu iz Mostara, s konca osamdesetih godina.

Ovo je muzej, plati pa klanjaj. Tako je i bilo, 500 forinti (3,5 KM) za ikindiju namaz. Od kustosa Muzeja, koji je u sastavu Jakovali džamije dobili smo informaciju da su se nekad medresa i Mevlevijska tekija nalazili u sastavu džamijskog kompleksa. Nakon osmanskog perioda pretvorena je u kapelu. Petkom je otvorena za džuma-namaz i u tom periodu se ne plaća ulaz, a namaz predvodi osoba, koja je porijeklom iz Zenice.

Statua Ibrahima Pečevije (Alajbegovića)

U Muzeju se mogu pronaći informacije o njenom vakifu, detalji o načinu gradnje džamije, te nekoliko eksponata kao što su lehve, tespihi, odjeća derviša itd. Uz džamiju je izgrađena statua Ibrahima Pečevije (Alajbegovića), osmanskog historičara bošnjačkog porijekla.

Rođen je u Pečuju 1649. godine. Njegova majka bila je sestra Ferhad-paše Sokolovića. Poznat je po djelu Tahiri Pečevi, u kojem je obradio historiju Osmanskog carstva svog vremenu.

Izvor: Al Jazeera