Pavelić: Pozitivan PCR test ne mora nužno značiti i zaraženost

Svjetska zdravstvena organizacija prije šest mjeseci je proglasila pandemiju zbog novog korona virusa, koji je prvi put registriran u Kini krajem prošle godine i koji je do sada doveo do smrti više od 900.000 ljudi širom svijeta, a milioni osoba su bili zaraženi ovim virusom. Osim što je doveo do preuranjene smrti stotina hiljada ljudi, virus je brojne zdravstvene sisteme doveo na ivicu kolapsa, a svjetske ekonomije i dalje traže način da se oporave od posljedica.

Profesor Krešimir Pavelić, osnivač i dugogodišnji pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci i aktuelni dekan Medicinskog fakulteta u Puli kojem je fokus istraživanja molekularna medicina, s početkom širenja ovog virusa u regiji je za Al Jazeeru govorio šta nauka zna, a gotovo pola godine kasnije, pojašnjava šta se u međuvremenu otkrilo i gdje smo u borbi protiv ovog virusa.

• Prošlo je više od devet mjeseci od kada je novi korona virus registriran u javnosti. Mnogo je bilo tvrdnji o njegovom porijeklu, korišten je i ostvarivanju političkih ciljeva. Prema dostupnim podacima, šta se zna o njegovom porijeklu i porijeklu oboljenja COVID-19?

– Ostajem kod svog prvotnog stanovišta da se radi o hibridu, vrlo vjerojatno stvorenom ili genetskim inženjerstvom ili modifikacijom kroz “presađivanje” u ljudskim stanicama, dakle u laboratoriju. U znanstvenoj se literaturi spominje hibridni virus koji sadrži dio sekvence CoV virusa šišmiša te tzv. receptor-vezujuću domenu iz ljuskavca. Takav hibrid može biti produkt prirodne rekombinacije ali i genetske manipulacije. Sličan je virus stvoren i objavljen u znanstvenoj literaturi o čemu sam već govorio. Tvrdnje uglednih znanstvenika pa i Nobelovaca da je virus umjetan proglašene su automatski teorijom zavjere čime je nanesena velika šteta znanstvenoj diskusiji i stvarnom poimanju porijekla ovog virusa. Takve se stvari u budućnosti ne bi smjele događati. Naime, znanstvene osnove ima i tvrdnja da je originalni Corona virus  prenesen iz šišmiša u ljude.

Također, virus koji je inače bezopasan za ljude kao što je to većina animalnih virusa, manipuliran je u laboratoriju. Naime, saznalo se da su znanstvenici iz Wuhana već godinama uzgajali takve viruse i presađivali ih kroz humane, genetski modificirane stanice. Svrha takvih postupaka navodno je bila učiniti viruse što virulentnijima za ljude! Naravno postavlja se logično pitanje kako su ovakva istraživanja uopće moguća i kakvu korist donose populaciji u odnosu na rizik! Očito iz ovoga što se dogodilo sa SARS-CoV-2 nismo ništa naučili jer i dalje nitko ne propituje zbog čega  takvi pokusi i laboratoriji uopće egzistiraju i tko ih je financirao. Naposljetku, virus koji je “presađivan” kroz humane stanice mogao je lako pobjeći iz laboratorija, tim prije što su u javnosti dane informacije kako su uvjeti u Wuhanskom laboratoriju bili proglašeni neadekvatnima.

• Jedna od ranih tvrdnji, prije svega administracije Donalda Trumpa, jeste da je virus pobjegao iz laboratorije u Wuhanu. Koliko je realna takva tvrdnja i da li je već bilo slučajeva da su vještački uzgojeni virus “pobjegli” iz laboratorija?

– Tvrdnje Trumpove administracije su realne, premda su osporavane u medijima. Općenito mislim da se Trumpa banalizira. Američka tajna služba itekako je dobro obaviještena o situaciji i s Wuhanskim laboratorijem i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Naime, nakon posjete delegacije američke ambasade Wuhanskom laboratoriju sa svrhom provjere sigurnosnih mjera, ustanovljeni su veliki problemi te neadekvatni uvjeti rada. Da li je došlo do bijega umjetno konstruiranog ili presađivanjem  promijenjenog virusa za ishod čitave priče je svejedno. Ta je opcija vrlo izgledna i treba ju razmotriti. 

U znanstvenoj literaturi ima jako puno podataka o “bjegovima” virusa iz laboratorija te o brojnim razlozima tih “bjegova”. Upravo to, između ostaloga, obrađujem u svojem znanstvenom članku koji mi je naručio jedan poznati znanstveni časopis. Među tim razlozima ističu se brojni loši uvjeti u laboratorijima te neadekvatna manipulacija virusima.

Za dvije velike pandemije vjeruje se također da su nastale bjegovima iz laboratorija – virus H1N1 1977. i virus Venecuelanskog konjskog encefalitisa. Na pitanje da li je virus namjerno pušten ne znam odgovor. Ako pitate neke visokopozicionirane vojne stručnjake, oni će Vam reći da bioteroristički laboratoriji posjeduju takve konstrukte u tajnosti.

Vjerojatnost puštanja virusa iz laboratorija u zajednicu tijekom pet godina istraživanja vrlo je velika (oko 16 posto u petogodišnjem istraživačkom razdoblju). Prema izvješćima o incidentima iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, ovaj je rizik vjerojatno puno veći.

• Svjedoci smo velikog broja asimptotskih slučajeva zaraženih osoba, ali ujedno i slučajeva gdje su pacijenti završavali na respiratorima, uz veliki broj umrlih. Zbog čega se to dešava, odnosno zbog čega ljudi različitoj reagiraju na ovaj virus?

– Događa se isto što i s drugim zaraznim, poglavito virusnim bolestima. Iako se anatemizira veza između gripe i COVID-a 19 ne vidim u tom pogledu veliku razliku. I neki pacijenti oboljeli od gripe umiru od komplikacija. Moram nadalje reći da tvrdnja o asimptomatskim slučajevima kod mene uvijek izazivala oprez pa i skepsu, pogotovo kad se apostrofira mogućnost širenja bolesti. Naime, da bismo mogli tvrditi da zaraženi nemaju simptome moramo biti sigurni u dijagnostički test te što on zapravo detektira. U svojim ranijim intervjuima spominjao sam mogućnost lažno pozitivnih ali i lažno negativnih testova.

Znamo već da neki ljudi uopće ne reagiraju na virus i nikada ne razvijaju simptome, dok drugi, prividno zdravi, imaju teške ili fatalne pneumonije. Klinički ishodi su dramatično različiti. Pokušalo se ovo objasniti razlikama u genetici  pa je tako npr. ustanovljeno da ljudi koji razvijaju respiratorne probleme češće imaju varijante u jednom ili dva gena za razliku od onih koji nemaju nikakve simptome. Jedna od varijanata nalazi se u regiji genoma koja determinira ABO krvni tip. Ostale varijante nalaze se u nekoliko drugih gena, uključujući i one koji kodiraju za protein koji je u interakciji s receptorom koji virus koristi za ulazak u stanicu čovjeka. Neke od varijanata su u vezi s dva gena koji kodiraju molekule povezane s imunim odgovorom preko patogena. Čini se da ove varijante ipak igraju skromnu ulogu u ishodu bolesti.

Nastavljaju se, međutim, genetička istraživanja koja bi možda mogla uroditi nekim znatno relevantnijim mutacijama vezanima za ishode bolesti. Svi virusi mutiraju kada inficiraju ljude. Neke mutacije imaju sposobnost smanjivanja efikasnosti vakcina, alterirajući sposobnost antitijela i T-stanica da prepoznaju patogen. No većina mutacija neće imati utjecaj. Virusi koji su se raširili po Europi tijekom februara posjeduju mutaciju ili mutacije trenutno nađene u svim regijama svijeta. Studije sugeriraju da te mutacije čine SARS-CoV-2 znatno infektivnijim u stanicama u kulturi, ali nije jasno kako se to odražava na infekcije ljudi. Ponovno naglašavam da bez ispravne dijagnostike koja se zasigurno treba temeljiti na pouzdanim i validiranim testovima, kliničkoj slici i ostalim kliničkim metodama ne mogu uopće precizirati konkretne podatke niti znati o čemu točno raspravljamo.

• Razjasnite malo tvrdnju o eventualno lažno pozitivnim dijagnostičkim testovima.

– PCR je vrlo osjetljiva metoda. Ona detektira prije svega genetsku sekvencu te je stoga važno da test bude precizan i validiran. Također, test detektira i segmente genoma neaktivnih virusa, npr. nakon prošle, završene infekcije. Tako dobivamo nerealne, lažno pozitivne rezultate broja zaraženih. Ljudi koji su zaraženi tjedan dana, mogu biti pozitivni tjednima nakon prestanka bolesti. To ne znači da su bolesni niti infektivni. Stoga je broj zaraženih manji nego što se prijavljuje. To objašnjava i činjenicu da broj zaraženih raste a broj bolesnika u bolnicama opada. Znanstvenici moraju otkriti prag stvarne zaraze. Ljudi vrlo vjerojatno nisu ponovno zaraženi nakon bolesti već se iz njih uklanjaju fragmenti virusa koje PCR detektira. Dakle, pozitivan PCR test ne mora nužno značiti i zaraženost. Tome treba dodati i podatak da su se navodno na tržištu našli navodni kineski PCR testovi koji su davali lažno pozitivne rezultate.

• Rusija je već predstavila vakcinu protiv ovog virusa, a najavljuje se da će i druge vakcine biti uskoro dostupne. Koliko je realno da su ovako brzo razvijene vakcine?

– Kad je riječ o vakcinama znamo izuzetno malo o virusu. Razvijanje vakcine može trajati najmanje godinu dana, a barem 59 posto znanstvenika misli da se to neće dogoditi nikada. Srećom neka su klinička istraživanja već u toku, no javnost mora znati da li te vakcine uopće rade i da li su sigurne. Javnost mora znati da su one do sada testirane s obzirom na sigurnost ali ne i na efikasnost.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ruska vakcina sadrži dva  adenovirusna prijenosnika ili vektora. Važno je napomenuti da se adenovirusi ne ugrađuju u genom čovjeka. Ti vektori nose gen za tzv. spike glikoprotein važan za infektivnost virusa. Vakcina je navodno odobrena brzim koracima bez provedene tri faze kliničkih testiranja. Rezultati prve dvije faze objavljeni su u časopisu Lancet. Navodno je vakcina izazvala snažan imuni odgovor u svih 76 ispitanika. Za američke i europske agencije ovaj podatak ne bi bio dovoljan za registraciju. Masovna se proizvodnja očekuje uskoro. U ovom trenutku ne mogu reći da li je vakcina sigurna i učinkovita. Ne bi se, međutim,  začudio da s vakcinom bude sve u redu. Zbog preuranjene registracije izazvala je zabrinutost znanstvenika, osobito na Zapadu. Kad su znanstvenici adresirali HIV/AIDS krizu, trebalo je dosta godina pažljivih viroloških istraživanja lijekova pa i  epidemiologije. Postoji bojazan da će gajenje lažnih nada uzrokovati  samozadovoljstvo koje će nam oduzeti vrijeme potrebno za pronalaženje zaista dobrih i učinkovitih rješenja. Znanstvenike brinu moguća trajna šteta od pretjeranih obećanja u znanosti.

• U svijetu se koriste različiti lijekovi za tretiranje oboljelih. Zbog čega se ne koriste ujednačene terapije i koje probleme možemo očekivati s novim vakcinama i terapijama koje se koriste?

– Ujednačene terapije nema jer ne znamo puno o ovoj bolesti. Već sam napomenuo važnost dobre dijagnostike koja apsolutno treba više podataka od podataka PCR testa. Što se lijekova tiče vidimo puno negativnih rezultata testiranja nekih lijekova poput lopinovir-ritonavir kombinacije. Snage se usmjeravaju prema novim antiviralnim lijekovima te brojnim antitijelima. Postoje ekscitirajuće i vrlo spekulativne mogućnosti. Tu postoji čitav niz lažnih iščekivanja. Lansiraju se brzinska klinička istraživanja učinkovitosti raznovrsnih tretiranja pacijenata s COVID-om 19. Klorokin i hidroksiklorokin zahtijevaju dodatna istraživanja premda se i tu spominje moguća veća šteta od učinaka. Testiraju se antiviralni lijekovi u kombinaciji s interferonom beta premda se upućuje na oprez pogotovo ako se daje bolesnicima u kasnijoj fazi. Koriste se kortikosteroidi i baricitinib koji se inače koriste za liječenje reumatoidnog artritisa, zatim camostat nazilat, lijek koji je u Japanu licenciran za liječenje oboljelih od pankreatitisa. Šanse se daju i ostalim antiviralnim lijekovima uključujući lijek protiv influence favipiravir te dodatno HIV antiretroviralni lijekovi. Istraživači također pokušavaju potaknuti imunost s plazmom pacijenata oporavljenih od CIVIDA 19 ili pak upotrebom monoklonskih antitijela usmjerenih na SARS-CoV-2.

Sve te lijekove trebalo implementirati u najranijoj fazi bolesti prije no što postane znatno gora. No kako to odrediti? To je ključno pitanje. To će ovisiti o eventualnom pronalaženju krvnog biljega. Tek se nedavno počelo pomalo govoriti i o važnosti imunološkog odgovora samog organizma te pripadajućim imunostimulansima ili preparatima važnima za imunitet, poput primjerice vitamina D, kod pacijenata.  

• Postoje navodi da su se u nekim slučajevima antitijela pojavljivala prije COVID-a 19. Kako je to moguće?

– Antitijela su važna komponenta naše obrane od virusa.  Na njihovu stvaranju počiva i strategija vakcinacije. Zanimljivo je da u nekih  ljudi  postoje neutralizirajuća  antitijela prije pojave SARS-CoV-2 pandemije. Jedna biotehnološka kompanija  pronašla je u osobe oboljele od SARSa antitijelo još 2003. a to je antitijelo neutraliziralo SARS-CoV-2. Kompanija sada radi na modificiranom antitijelu s poboljšanim svojstvima. Pitanje na koje za sada nema odgovora je koje od brojnih monoklonskih antitijela protiv SARS-CoV-2 je najbolje i zbog čega? Odgovor na ovo pitanje neće biti lagan jer mi zapravo ne znamo ulogu neutralizirajućih antitijela u ovoj bolesti. Još je intrigantnija činjenica da su tzv. pomoćničke T-stanice, odgovorne za imunološku obranu, nađene u krvi osoba prikupljene između 2015. i 2018., dakle prije pojave pandemije. To bi moglo značiti da se velik broj ljudi može nositi s SARS-CoV-2 virusom jer posjeduju određeni rezidualni imunitet nakon izlaganja sličnim virusima u prošlosti.

• U ranijem intervjuu se kritizirali uvedene mjere borbe protiv širenja virusa. Da li ste i dalje pri tom stavu?

– Apsolutno ostajem pri tome i danas kao i pri svemu onome što sam ranije rekao u intervjuima. Rekao sam doduše da ćemo virus brzo zaboraviti, no to nam nisu dali mediji koji neprestano “pumpaju” situaciju straha. Krive mjere predviđanja dovele su u svijetu do paničnih vladinih mjera vrlo upitnih medicinskih učinaka. Utjecaj lockdowna na stopu smrtnosti uopće nije jasan. Naime lockdown je izazvao više štete zbog odgađanja tzv. ne-urgentnih medicinskih procedura kako bi se pojačala kontrola COVID-a 19. Nemamo ideju koliko je ljudi umrlo zbog lockdowna niti kako je to utjecalo na psihofizičko zdravlje ljudi.

Zagovarao sam tzv. švedski model i on se pokazao ispravnim. Mediji su ga pokušavali diskvalificirati, čak su navodili i krive kalkulacije smrtnosti. Lockdown je bila nerazumna i iznenađujuće sveobuhvatna mjera za koju će kad-tad netko morati snositi posljedice. O razlozima neprihvatljivosti lockdowna već sam elaborirao. Čovjek se s pravom pita nije li taj orkestrirani lockdown imao neku specifičnu svrhu. Na to će pitanje trebati odgovoriti političari i ekonomisti. Nama preostaje da svjedočimo o još jednoj ljudskoj gluposti u povijesti čovječanstva. Jedno od vrlo upitnih pitanja ostaje i obavezno nošenje maski što također ni približno ne može riješiti pitanje pandemije a može imati negativne posljedice po zdravlje, osobito kod dugotrajnog nošenja, te je pitanje zašto se takva mjera uopće donosi. Ovdje smatram kako su iznimke situacije u zdravstvenim ustanovama.

Izvor: Al Jazeera