Patnja Iračana pretočena u umjetnost

Nestabilnost u Iraku i ostatku regije brojnim umjetnicima desetljećima služi kao nadahnuće. U Kataru je otvorena izložba radova iračkog umjetnika Dije al-Azzawija. Glavni umjetnički motiv Azzawija je stradanje njegove zemlje. Pogotovo nakon vladavine Saddama Husseina.

Svega nekoliko sati nakon početka američke invazije, opljačkan je Nacionalni muzej. Nestale su hiljade umjetnina neprocjenjive vrijednosti.

“Ovo djelo predstavlja nestala umjetnička djela. Dopustili su ljudima da uđu i uzmu šta žele. Ostali smo bez više od 5.000 umjetnina. Niko ne zna šta se s njima dogodilo”, rekao je Azzawi.

Na Azzawijevoj izložbi u Kataru mogu se vidjeti stotine njegovih slika, skulptura i knjiga koje je napravio u proteklih 50 godina.

J'a sam krik, ko će mi dati glas?’

“Tu su i slike velikih dimenzija, poput one koja se zove ‘Misija: uništenje’. Slika je nastala kao reakcija na američku invaziju Iraka iz 2003. godine. Azzawi kaže da prikazuje ogromnu cijenu koju je platilo iračko društvo”, kazao je Andrew Chappelle.

“Uništavanje umjetničkih djela je zločin protiv čovječnosti. Te stvari ne pripadaju samo Iraku, nego cijelom čovječanstvu. Ovo je moj manifest protiv onoga što se u Iraku dogodilo nakon 2003. godine”, rekao je Azzawi.

Prizori stradanja nisu motivirani patnjom samo iračkog naroda, nego i palestinskog. Njegovo viđenje masakra iz Sabre i Šatile iz 1982. godine podsjetnik je na sve zločine koji se i dalje dešavaju širom svijeta. Azzawi je izlagao u New Yorku, Londonu i Parizu. Ipak, ovo je njegova najveća samostalna izložba i organizirana je s nazivom “Ja sam krik, ko će mi dati glas?”

Azzawi ne samo da je pionir moderne umjetnosti i jedan od najutjecajnijih živućih umjetnika, on je taj glas.

Izvor: Al Jazeera