Oglasi

Park Gelenderi ponovo se raduje mladima Bihaća

Mjesto koje je nekada spajalo dva svijeta i dvije mladosti, ovih dana ponovo se raduje mladim Bišćanima.
Manifestacija 'Jesen na Gelenderima' ove godine slavi pet godina postojanjaUstupljeno Al Jazeeri

Gelenderi, nekada kultno okupljalište bihaćke omladine, ponovo su oživjeli, evocirajući uspomene zaboravljenih generacija koje su voljele i živjele punim plućima. Mjesto koje je nekada spajalo dva svijeta i dvije mladosti, ovih dana ponovo se raduje mladim Bišćanima. Manifestacija "Jesen na Gelenderima" ove godine slavi pet godina postojanja. Putem ove manifestacije organizatori su željeli probuditi usnuli park i podsjetiti građane Bihaća na to šta su Gelenderi nekada značili za grad na Uni.

"Nekome ova manifestacija evocira uspomene na prošla vremena, a nama koji nismo bili dio toga ovo su nove uspomene kroz koje gradimo nešto čega ćemo se sjećati. Vraćamo u Gelendere ono što je davno izgubljeno. Dakle, probudili smo Gelendere koji ovih dana ponovo žive i mnoge stvari se ovdje ponovo dešavaju. Peta godina manifestacije na neki način je naša obljetnica. Gelenderi više nisu usnuli park, već mjesto gdje se sastaju nove generacije i gdje se jesenjim ukrasima i rasvjetom sve pretvara u neku vrstu bajke", kaže Armin Amidžić, jedan od organizatora.

Gelenderi u historijskom kontekstu Bihaća zauzimaju vrlo značajno mjesto. Ne postoji jedna apsolutna istina o Gelenderima, pojašnjava historičar Dino Dupanović, iz razloga što postoji onoliko istina koliko je ljudi prošlo kroz Gelendere a svako do njih je ponio neki dio te priče i svoju sliku o njima. On također naglašava da se Gelenderi ne mogu posmatrati odvojeno od cijelog historijskog ambijenta koji ih okružuje, a koliko su oni bili važni najbolje pokazuje podatak na koji je naišao tokom jednog svog istraživanja.

"U jednom historijskom dokumentu navodi se da je izvjesni Osman Karabegović, u događaju koji se desio neposredno pred sami Drugi svjetski rat, uputio poziv ustanicima i za mjesto sastanka tajnog susreta naveo upravo Gelendere", kaže Dupanović.

Dodaje, kada je Bihać 1878. godine osvojen od strane Austro-Ugarske vojske, jedanaest godina kasnije, tačnije 1909. godine donesen je novi regulacioni plan za uređenje historijskog ambijenta grada Bihaća ili Otoka Svetog Ladislava kako se nekada nazivalo ovo uže jezgro grada, Austro-Ugarska je donijela tu novu kulturu izgradnje parkova.

"To je vrijeme nagle ekspanzije kada Bihać dobija urbani identitet. Sam naziv potiče od njemačke riječi gelender što znači ograda. Uporedo sa Gelenderima odvijalo se i pošumljavanje Žegarske aleje, nastaje poznata bihaćka kafana Paviljon gdje se okupljala vojna elita Austro-Ugarske, a na kraju Gelendera imamo most koji je bio poznat i čuven po tome što se upravo tu odigrala najveća bitka u Drugom svjetskom ratu prilikom oslobađanja Bihaća u novembru 1942. godine. Dakle, na jednom malom prostoru imamo puno značajnih historijskih činjenica", ističe Dupanović.

Urbana kultura

Prema riječima Hazima Alagića, pisca i pjesnika iz Bihaća, mjesto gdje se nalaze i gdje su nastali Gelenderi, nekada je bilo jedno veliko šehidsko groblje u kojem su bili ukopani branioci Bihaća koji su se borili protiv osmanske, a kasnije i austrougarske vojske.

"Dolaskom Austro-Ugarske u Bihać, vlast je nastojala da se ne zamjeri ni jednoj konfesiji i narodu, ali su ipak odlučili izmjestiti te grobove u gradski park, a to mjesto je uređeno i nastao je jedan čisti, goli prostor. Kanal koji prolazi pored Gelendera bio je uređen i betoniran, a drvene tarabe iznad njega su zamijenjene željeznom ogradom po kojoj su Gelenderi i dobili naziv", prisjeća se Hazim onog što je o Gelenderima slušao od starijih generacija i čitao u historijskim dokumentima.

S obzirom da Alagić pripada generaciji kojoj su Gelenderi bili sve i da ondašnji život mladih nije bilo nimalo lak uprkos razvoju Titove Jugoslavije, kaže da su Gelenderi bili "mjesto za sirotinju" i mlade koji su završili školovanje a bili su bez posla.

"Odrastao sam u blizini Gelendera jer sam pohađao školu 'Strahinja Radetić' koja je bila smještana u nekadašnjem Domu časnih sestara. Na Gelenderima se nije ništa dešavalo osim sastanaka mladih koji su bili nezaposleni. I to je bilo idealno mjesto za okupljanje, gdje bi se raja porefenala i kupila sebi piće, a neko bi svirao i pjevao. Među tim sviračima i pjevačima bilo je dosta zanimljivih likova, ali najupečatljiviji lik bio je izvjesni Ćeha koji je sam pisao stihove i svirao muziku za svoje pjesme. Njegove pjesme nisu zapisane ali je nas nekoliko zapamtilo neke od njih i sve do nedavno smo se znali okupiti i prepjevati ih na druženjima starijih generacija. Nekako, početkom ovog zadnjeg rata Gelenderi su počeli da gube nekadašnju čar koju više nije moguće vratiti", kaže Alagić.

Smatra kako manifestacija "Jesen na Gelenderima" ne predstavlja onaj nekadašnji duh Gelendera koje su bili okupljalište mladih, a to nije ni moguće izvesti zbog činjenice, tvrdi, što je sve isuviše komercijalizirano.

"Danas na Gelenderima imate raznih ponuda i sve se vrti oko toga - ako imaš para fino ti je, ali ako nemaš prošetat ćeš jedan krug i otići kući. Oni Gelenderi iz naše generacije nisu imali ovakvu glamuroznu rasvjetu i sjedili smo u mraku uz odraz svjetala sa okolnih objekata. Bilo je to neko bolje doba, vrijeme romantike, pop muzike i živog druženja. Neuporedivo s ovim danas koje živimo", ističe na kraju Alagić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.