Pandemija i krhki sistem opskrbe hranom

U državama članicama kao što su Italija i Španija, nacionalne vlade bi trebale biti podržane ako odluče dati amnestiju nedokumentovanim migrantima (AP)

Institucije Evropske unije i nacionalne vlade se utrkuju da se pozabave posljedicama pandemije COVIDA-19 po evropsku poljoprivredu, obećavajući da zalihe hrane neće biti pogođene. Olakšane su procedure za pristup subvencijama Zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije (CAP) i ubrzgavaju se sredstva u ovaj sektor kako bi biznisi i farmeri ostali funkcionalni.

U međuvremenu su udruženja poljoprivrednika podigla uzbunu zbog manjka radne snage, naglašavajući činjenicu da, bez obzira na tvrdnju evropskih populista, poljoprivreda ovisi o radu migranata.

Izolacija širom Evropske unije znači da sezonski radnici iz centralnih i istočnoevrpskih država ne mogu putovati, iako im je Njemačka to dopustila da spasi proljetnu proizvodnju. Oni koji su izvan EU-a također ne mogu ući, iako su izuzeci na zabranu putovanja u EU nabrzinu prošireni prošle sedmice tako da uključe sezonske radnike.

U svom nastojanju da garantuju zalihe hrane bez da poprave pokvareni sistem, međutim, autori politika se izgleda ne fokusiraju na ljude koji beru naše voće i povrće, pakuju i obrađuju našu hranu i prevoze je širom Evrope.

Zapravo, pozivi da se sreže papirologija i da se obustave zahtjevi za prijavljivanjem će vjerovatno dodatno pogoršati uslove rada. Mijenjanje radnika migranata sa nezaposlenim državljanima, kao što neke države pokušavaju, većinom bezuspješno, također neće popraviti uslove rada.

Borba za opstanak

Čak i prije nego što je ova pandemija pogodila Evropu, njen poljoprivredni sistem se borio da ostane ekonomski održiv uprkos velikim sredstvima koja je dobijao od EU-a. Ključno je dodati i da je bio društveno i okolišno neodrživ, te da je crpio tlo, trovao akvifere i koncentrirao moć u ruke maloprodajnih kartela koji su obarali cijene u toj mjeri da su bile ispod troškova proizvodnje.

Kao što pokazuju postojeće i nova istraživanja koja je objavio Evropski politički institut Otvorenog društva (OSEPI), farmeri biraju da srežu jedini trošak nad kojim imaju kontrolu – cijenu rada.

Ovo je dovelo do raširene eksploatacije, ne samo u državama kao što je Italija gdje su uslovi često slični ropstvu, već i u Njemačkoj, Švedskoj i Holandiji.

U južnoj Evropi, hiljade migranata poljoprivrednih radnika jedva preživljavaju u barakama i nehigijenskim naseljima gdje bi pandemija mogla imati razorne posljedice. U poljima radnici rade blizu jedni drugima bez zaštitne opreme većinu vremena.

Šta, dakle, EU može i treba uraditi?

Prilika za remont

Ova pandemija pruža Evropskoj uniji priliku za remont svog poljoprivrednog i hranidbenog sistema da ga učini zelenijim, poštenijim i efikasnijim, i manje zaobilaznim dobavljačkim lancima, adekvatnim cijenama i za farmere i za potrošače i garantovanim radničkim pravima.

Poljoprivredna politika Evropske unije je do sada favorizirala industrijsku poljoprivredu i njena tzv. socijalna dimenzija se fokusirala na farmere, ali ne i na radnike. Očekuje se da će novi CAP konačno uključivati poštivanje okolišnih standarda među kriterijima za dodjeljivanje subvencija za poljoprivredu.

Uslovi rada bi također trebali biti dio ovih tzv. uslova. Iako je važno podržati farmere u ovoj krizi, dodatno ubrizgavanje novca u pokvareni sistem ili smanjenje papirologije neće ga popraviti.

Umjesto tog, ove bi mjere mogle na kraju pomoći zagađivačima i uopšte ne pomoći radnicima, jer više novca u džepovima farmera nije garancija većih plata za radnike.

Da bi riješila problem manjka radnika tokom trenutnih izolacija, Evropska komisija bi mogla prihvatiti prijedlog poljoprivrednog komiteta Evropskog parlamenta za specijalnu propusnicu u EU za sezonske radnike. Kako bi osigurala da radnici dolaze i s lokacija van Evrope, Komisija bi mogla unaprijediti svoje postojeće pilot projekte za legalnu migraciju.

Jedna procedura provjere za cijelu EU i garancija zaštitne opreme i pristojnih uslova rada bi osigurala poštivanje prava radnika i ublažila zabrinutost zbog zaraze na obje strane.

Amnestija migranata

U državama članicama kao što su Italija i Španija, nacionalne vlade bi trebale biti podržane ako odluče dati amnestiju nedokumentovanim migrantima, koji su najranjiviji dio rada koji se već eksploatiše u državi.

Velike ustanove za migrante trebaju biti zatvorene širom Evropske unije, a ljudi trebaju biti premješteni u manje smještajne jedinice gdje je moguće održavati fizičku distancu. U većini država Evropske unije, suspenzija azilantskih i imigracionih procedura zbog pandemija bacila je milione u limb i mogla bi mnoge lišiti papira. Dozvole stoga trebaju biti automatski produžene, kako je već uradio Portugal.

Kriza zbog širenja korona virusa je pokazala koliko je krhak i neodrživ naš sistem opskrbe hranom. Institucije Evropske unije i nacionalne vlade trebaju djelovati odmah, kako bi se pobrinuli da hrana koju jedemo nije proizvedena iskorištavanjem ljudi i planete – i kako bismo bili spremni za sljedeću krizu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera