Palestina kao spektakl

Moramo zahtijevati od našeg političkog vodstva da se konačno zauzmu za prava svih Palestinaca, piše autorica (Reuters)

U petak je Damaska kapija bila preplavljena novinarima sa spremnim kamerama, nestrpljivim da zabilježe prve sukobe i donesu svijetu vijesti iz “svetog grada”. Palestinci, od kojih su mnogi došli sa podnevne molitve iz Al-Aqse, okupili su se u znak protesta protiv američkog priznavanja Jerusalema kao glavnog grada Izraela. Njihova ljutnja i frustracija zbog odluke Donalda Trumpa, koja odstupa od međunarodne norme – odbijanja da se prizna izraelski suverenitet nad ovim gradom – potječu iz činjenice da Jerusalem zauzima važno mjesto u srcima i umovima Palestinaca širom svijeta. Kroz historiju, Jerusalem je bio glavni grad Palestine, a danas je okupirani Istočni Jerusalem priznat kao prijestolnica buduće palestinske države.

Zbog promjene, a ne da bi se doživljavali kao prilika za fotografiranje, ljutnju i frustraciju Palestinaca treba razumjeti i poštovati unutar sljedećeg konteksta: Izrael kolonizira Palestinu, uključujući i Jerusalem, od 1948. godine, a Trumpova odluka naprosto daje Izraelu jasnije zeleno svjetlo da nastavi svoj naseljeničko-kolonijalni projekat. Cionističke snage su 1948. godine okupirale Zapadni Jerusalem, a 1967. godine Izrael je okupirao Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Golansku visoravan te prisilno pripojio Istočni Jerusalem. Međunarodna zajednica je osudila pripajanje Istočnog Jerusalema tada i osuđuje ga i danas.

Kada je Izrael 1980. godine usvojio zakon u kojem kaže da je cijeli Jerusalem izraelski nepodijeljeni glavni grad, Vijeće sigurnosti Ujedinjeni narodi proglasilo ga je “poništenim i nevažećim”. Istočni Jerusalem i dalje je priznat kao dio okupirane Zapadne obale, gdje su sve promjene, izuzev onih potrebnih da se održavaju javni red i mir i da se osiguraju prava i potrebe palestinske civilne populacije, nezakonite prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji. Imajući to u vidu, nijedna država na svijetu ne priznaje izraelski suverenitet nad Jerusalemom (osim Rusije, koja je nedavno izjavila da će priznati Zapadni Jerusalem kao glavni grad Izraela, u sklopu mirovnog sporazuma). Zato su ambasade smještene u Tel Aviv.

Crvena linija

Trumpov najnoviji potez naišao je na neodobravanje globalnih političkih i diplomatskih ešalona, a turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je izjavio da je SAD prešao “crvenu liniju”. Većina svjetskih medija je zaista upozorila da je Trumpova izjava poslužila kao provokacija i da će potaknuti nasilje, dok istovremeno unazađuje mirovni proces.

Pa ipak, ovo nije nova situacija: nasilje je prisutno u Palestini od početka cionističke kolonizacije. Izraelsko pripajanje Jerusalema, koje je uzrokovalo polagano, ali ipak kontinuiranu destrukciju palestinskog socijalnog, ekonomskog i političkog života u ovom gradu, pokrenulo je i usmjeravalo ovo nasilje. Širi izraelski projekat naseljavanja u ostatku historijske Palestine također je imao užasne posljedice za Palestince. Mnogim Palestincima su uništeni domovi, članovi porodice zatvoreni i svaki aspekt njihovog kretanja je kontroliran. Za Palestince je “crvena linija” pređena prije nekoliko decenija, i zato su oni izašli na ulice, a ne samo zbog ovog najnovijeg političkog poteza.

Slično tome, ometanje trenutnog mirovnog procesa pogrešan je naziv za tu situaciju: mirovni proces je bio mrtav od samog početka. Mirovni proces iz Osla osmišljen je tako da utvrdi okupaciju i getoizira Palestince u bantustane, dok izgleda kao da gradi državu i poduzima korake ka palestinskom suverenitetu. Sve u svemu, bio je to paravan za izraelsku doseljeničku kolonizaciju Palestine. Iako je veliki broj Palestinaca i njihovih saveznika prozreo pravu situaciju u protekla dva desetljeća, njih su u više navrata ušutkivali i ignorirali – kako vani, tako i u državi. Protivljenje i osuda Trumpove izjave od mnogih u međunarodnoj zajednici nema snagu i licemjerno je. Kolonizacija Istočnog Jerusalema i Zapadne obale, koja je počela prije 50 godina, bila je nemilosrdna, a takvo je bilo i kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Objektiv kamere

Svijet posmatra kroz objektiv kamere, vrteći glavom u znak neodobravanja i insistirajući da Palestinci ne pribjegavaju nasilju, već da ostanu posvećenu dvodržavnom rješenju. Za to vrijeme Izrael i dalje uživa normalne diplomatske odnose s većinom država u svijetu. Ovo je spektakl Palestine. Sada, nakon desetljeća globalnog nedjelovanja i pečata američkog odobravanja, Izrael će biti ohrabren da ubrza kolonizaciju i pripajanje koje će se sezati dublje u Zapadnu obalu.

U proteklih nekoliko dana, na 30. godišnjicu prve intifade, Palestinci opet protestiraju, tražeći svoja osnovna ljudska prava. Globalni odgovor koji zaslužuju je jednostavan: sankcioniranje države Izrael za grubo kršenje međunarodnog zakona i ljudskih prava i slušanje onih palestinskih glasova koje tako dugo ušutkuju političke elite.

A za nas Palestince sada je pogodan trenutak da promijenimo svoju sudbinu, koja je je zapisana i određena prije više od 100 godina. Moramo zahtijevati od našeg političkog vodstva da okonča svoju koordinaciju s izraelskom okupacijom i da napusti mirovni proces iz Osla. I moramo insistirati da se oni konačno zauzmu za prava svih Palestinaca, bilo da su pod vojnom okupacijom, pod opsadom, u egzilu ili unutar aparthejdne države Izrael. Samo će tada ovaj spektakl biti okončan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera