Oživljavanje Prve kolonije naive u BiH

Posebnom i za današnje prilike pomalo neuobičajenom izložbom, jer je priređena u nekadašnjem galerijskom prostoru Kolonije naive u Sanskom Mostu, bosanskohercegovački slikar naive Džafer Cerić obilježio je ovih avgustovskih dana četiri desetljeća umjetničkog rada u djelovanja.

Najviše je to podsjećanje i trganje od zaborava na Prvu koloniju naive, nastalu sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Sanskom Mostu, u Bosanskoj  krajini, koja je ubrzo dobila međunarodne okvire pod imenom „Ljetnja drugovanja na Sani“.

„Bio je to događaj koji je nadilazio granice ovoga grada, BiH, ali i tadašnje države Jugoslavije“, priziva sjećanje Cerić, koji je sa bardom naive Perom Mandićem, bio jedan od njenih osnivača.

Ponos države

„Vrijeme je to kada su grad na rijeci Sani pohodili doajeni naive iz gotovo svih dijelova Evrope. Tih godina prošlog stoljeća dešavao se procvat naivne umjetnosti u Evropi, a tadašnja zajednička država Jugoslavija bila je jedna od njenih središta. Pohodili su je: Generalić, Hegedušić, Lacković, Rabuzin, Ledić, Pero Mandić, Leka Prečnik, ali i najveći kritičari Jure Baldani, Oto Bihalji Merin i drugi“, kazuje.

Za dvadesetak „Ljetnjih drugovanja na Sani“ ovi su umjetnici ostavili više od pet stotina posebno vrijednih djela, slika i skulptura te galeriju, koja je dostizala svjetske okvire.

„Kolonija je bila dio onoga čime se grad, BiH, ali i cijela tadašnja Jugoslavija ponosila i davala je Sanskom Mostu ono što je imalo malo gradova, posebno malih poput ovoga, čime su u kulturi predstavljali ‘nešto’. U to je vrijeme bilo nekoliko gradova koji su imali Kolonije, ali je ova uz onu u Trebnju u Sloveniji bila ispred svih“, sjeća se Amir Talić, književnik i animator u Općinskom Centru za kulturu.

Govoreći o Koloniji Džafer Cerić podsjeća i na to da je „naiva pravac u likovnoj umjetnosti, koja ima nešto što drugi pravci nemaju”.

“Ona je iskrena, dolazi iz srca i u njoj nema ništa lažno ili patvoreno. Zbog tog je bilo moguće da samouki slikari, kakvih je bilo najviše u to vrijeme, dosegnu vrhunac u umjetničkom stvaranju i zato je Kolonija uspjela.“

Nestala galerijska postavka

U ratnom vihoru, u podmetnutom požaru, kako je „svojevrsna istraga“ kasnije utvrdila, nestala je skoro sva galerijska postavka. Ostali su jedini tragovi, uz Cerićeve slike, i „Križni put Isusa Krista“ Pere Mandića – ciklus 14 slika koje danas krase zidove Crkve uznesenja Blažene djevice Marije u Sanskom Mostu.

Uz pomoć Zemaljskog i Muzeja umjetnosti entiteta RS u Banjoj Luci uspjelo se „ući“ u trag desecima „nestalih“ slika i skulptura iz fundusa Kolonije i vjerovanje je u Sanskom Mostu da će one biti vraćene te da će galerija ponovo oživjeti.

Povod je to i razlog pripremi ove jubilarne Cerićeve izložbe i obilježavanje godišnjice rada i umjetničkog djelovanja te najava vraćanja života „Ljetnjih drugovanja na Sani“ i Kolonije.

“Mnogi smatraju danas da je naivna umjetnost mrtva ili da ne postoji u obliku u kojem je nekako bila prepoznatljiva. Međutim, ona ne može nestati. Zato ćemo vratiti Koloniju i uvjeren sam da će vrlo brzo biti vraćena u svoje nekadašnje okvire. Posebno što živimo u vremenu kiča i neukusa u kojem je cijeli sistem vrijednosti doživio opću devalvaciju. Estetska mjerila i vrijednosti u slikarstvu i kulturi danas uopće ne postoje. Baš zato moramo vratiti Koloniju“, kaže Cerić.

A u sačuvanoj arhivskoj građi Kolonije ostali su zapisane kritike, mišljenja o nastalim djelima, podaci sa desetaka izložbi i sa svih strana svijeta. I Oto Bihalji Merin, jedan od najeminentnijih kritičara, ocijenio je snagu nastalih slika.

Posebno Cerićevu „Bosansku epopeju-jučer, danas, sutra“ koja je nastajala dvije godine u Koloniji od 1976. do 1978. godine. Bihalji Merin je zapisao: „Bosanska epopeja pomaže da podnosimo hladnu klimu civilizacije zato što kao melem teče u poremećeni krvotok ovog prostora i vremenski otuđenog svijeta“

„Iako je ova kritika napisana davnih osmadesetih godina prošlog stoljeća,“ prisjeća se Cerić „tek njenu težinu razumijevamo danas.“

I ova je slika, koja je Cerića, ali i bh. naivno slikarstvo, i sansku koloniju naive proslavila širom svijeta bila skoro uništena u ratnom vihoru. Uspio ju je umjetnik vratiti i sada radi na njenoj restauraciji.

Novi život Kolonije

Priča o „sanskoj koloniji naive“ nastavljena je kroz Cerićevih tridesetak samostalnih izložbi, gotovo 140 kolektivnih širom svijeta. Kroz slike koje krase motivi iz svakodnevnog života, pri čemu prevladava ambijent bosanskohercegovačkog sela i folklorni motivi koji se vezuju za narode u BiH, staru arhitekturu i seljane koji obavljaju svakodnevne težačke poslove. Slike su to koje krasi i bujna imaginacija, a prepoznatljive su po prevladavajućoj plavoj boji i njenim nijansama.

„Iako je raspad bivše države značio i cijepanje nekadašnjeg zajedničkog kulturnog prostora, siguran sam da ćemo vratiti naivu u Sanski Most, da ćemo uspjeti vratiti slike i skulpture i oživjeti Galeriju, jer naiva, kazao sam ne može nestati, ne može umrijeti“, zaključuje Cerić.

Ova je izložba jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih slikara naive Džafera Cerića, povodom četiri desetljeća rada i stvaranja uvod u novu priču o Prvoj koloniji naive i gradu koji su nadilazili granice umjetnosti. Postavka i njena simbolika zapravo i govore o novom početku.

Izvor: Al Jazeera