Oglasi

Ovisnost o video igrama postala globalna pošast

Ovisnost o internetu i ovisnost o 'gamingu', igranju igrica na internetu, globalno je raširena, a broj ovisnika svakodnevno raste.
Videoigre, Internet, MobiteliNeki podaci govore o 4,4 posto adolescenata u Europskoj uniji s poremećajem ovisnosti o internetuEPA - Ilustracija

"Uđem u sobu, a on sjedi pred kompjuterom i ne okreće glavu. Ni zadravo ni bok. Kad ga nešto pitam, odgovara odsutno i kratko: „Ček' malo“ ili „Pusti me sad“. Najčešće i ne znamo da je kod kuće. Zatvori se u sobu i satima ne izlazi. Ponekad ga noću uhvatim s tabletom u krevetu. Igra igrice. Kada mu kažemo da ugasi kompjutor, da ima neku obavezu ili da se mora naspavati, uvijek odgovara isto: „Još samo malo... još sekundu“ koja potraje i po sat vremena. Supruga i ja smo zabrinuti. Znamo da zabrane nisu dobre, ali ni popuštanja.“

Tako govori moj prijatelj čiji 15-godišnji sin većinu slobodnog vremena provodi pred kompjutorom ili s tabletom u rukama igrajući igrice.

Sličnu priču vjerojatno bi ispričale tisuće roditelja, ne samo ovdje u Zagrebu, već i šire, u cijelom svijetu.

Ovisnost o internetu i ovisnost o gamingu, igranju igrica na internetu, globalno je raširena, a broj ovisnika svakodnevno raste.

„Mislio sam da će njegov pubertet biti više poput moga. Ja sam se u njegovim godinama stalno izlazio, svađao sa starcima i pametovao cijelom svijetu. A on je skroz nezainteresiran za sve osim za igrice. Nema curu, bar je ne spominje, a s prijateljima se druži online, preko igrica. U školi je i dalje odlikaš, mada ga rijetko vidimo da uči, pa mu s te strane ne možemo ništa prigovoriti ili ga ograničiti“, rezignirano zaključuje prijatelj pristajući da objavim njegovu jadikovku, ali ne i ime.


Pojava pametnih telefona i tableta, uređaja koje uvijek i posvuda imamo u ruci ili pri ruci, izložila je ljude, naročito djecu i tinejdžere, većem riziku ovisnosti. Dobna granica ovisnika o internetu i videoigrama spustila se čak do 11. godine života.

Rani simptomi ovisnosti su preokupacija internetom ili videoigricama, gubitak uvida u protok vremena provedenog za kompjutorom, izolacija od prijatelja i obitelji te laganje i skrivanje u vezi upotrebe interneta. Treba naglasiti da ne vodi svaka upotreba interneta ili igranje videoigara u ovisnost i da većina ljudi čini to bez većih posljedica po svoje psihičko zdravlje.


Poremećaj igranja videoigara na listi bolesti

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ljetos je i službeno uvrstila ovisnost o gamingu u Međunarodnu klasifikaciju bolesti. Poremećaj igranja videoigara („gaming disorder“) uvršten je kao bolest u skupinu mentalnih poremećaja ovisnog ponašanja.

No, pritom treba biti oprezan i dobro razaznavati simptome te razlikovati zaluđenost igranjem igrica od ovisnosti. WHO je u svome obrazloženju naveo tri simptoma te ovisnosti: nekontrolirano igranje video igara (u smislu učestalosti, intenziteta i trajanja igranja); davanje prednosti igranju videoigara u odnosu na ostale dnevne aktivnosti i životne interese te nastavljanje igranja unatoč lošim posljedicama koje se javljaju.

Budući da su tehnologije danas dostupne gotovo svima i da svi imaju računalo i(li) mobilni telefon - u svijetu je više od 4 milijarde korisnika interneta i više od 200 milijuna konzumenata videoigara na internetu - nemoguće je u toj globalnoj masi utvrditi broj ovisnika o igricama i internetu općenito.

Prije nekoliko godina čak se baratalo očito prekomjernom brojkom od pola milijarde ljudi. Neki podaci govore o 4,4 posto adolescenata u Europskoj uniji s poremećajem ovisnosti o internetu.

U Hrvatskoj, također, nema konkretnih podataka o broju ovisnika o internetu i videoigrama pa stručnjaci iznose samo procjene.

„Nema točnih epidemioloških podataka. Procjenjujemo da ovisnika o internetu ima više od 50.000“, kaže nam dr. Ante Bagarić, psihijatar s Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu i predstojnik tamošnjeg Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti gdje se godišnje na liječenje javi desetak ovisnika o internetu.

Ovisnici rijetko sami traže pomoć

Otprilike toliko ih se javilo i na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu Sveti Ivan u Zagrebu gdje je prošle godine otvorena Dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu i videoigricama.

„Uglavnom se radi o mladićima, na prijelazu adolescencije u odraslu dob, s problemom prekomjernog igranja videoigara. Do sada smo ih pratili ambulantnim putem, jer nije bilo dovoljno motiviranih za intenzivniji program“, kaže dr. Irena Rojnić Palavra, psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan.

Ona ističe kako, za razliku od ostalih ovisnika, ovisnici o internetu vrlo rijetko sami traže pomoć. Uglavnom to čine na nagovor roditelja i bliskih osoba. A premda je službenih podataka zasad malo, jasno je da je ovisnika o videoigrama i internetu sve više.

„O epidemiologiji ove ovisnosti kod nas znamo vrlo malo. U jednoj studiji iz 2017. godine objavljen je podatak o 3,4 posto srednjoškolaca u Hrvatskoj s ovisnošću o internetu. Klinička praksa pokazuje nam da je sve više osoba i obitelji pogođenih ovom ovisnošću. Društvo, međutim, ne percipira ovaj tip poremećaja kao bolest, odnosno, nešto što se može i treba liječiti, već kao stil suvremenog života. Ne govori se tako o patnji osoba s ovim poremećajem, njihovoj disfunkcionalnosti, raspadanju obitelji... Rezultat je da osobe ne traže pomoć ili je traže kasno“, ističe dr. Rojnić Palavra.

Zaluđenost i u krajnjoj liniji ovisnost o videoigrama, kao i drugim sadržajima koje nudi internet, ponajprije društvenim mrežama, nerijetko se pripisuje socijalnim i emocionalnim problemima osoba.

Mladi „vise“ pred kompjutorima i na raznim gadgetima, a roditelji često ne znaju prepoznati ili prekasno prepoznaju kada takve navike postaju ozbiljni problemi.

A to se obično događa kada kada ovisnicima postaje sve teže razlikovati stvarnost od virtualnog svijeta, kada postanu frustrirani, razdražljivi, čak i agresivni.

'Ovisnost narušava cijele obitelji'

„Kao i druge ovisnosti, roditelji uglavnom na vrijeme ne prepoznaju bolest, a kada se problem već razvije, tada reagiraju neadekvatno: kažnjavanjem, zabranama, okrivljavanjima... Ili, suprotno tomu, dižući ruke od djeteta "kojem su sve dali". Stoga se, kao i kod drugih ovisnosti, preporučuje razgovor, edukacija, podrška, razumijevanje...“, ističe dr. Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.

Slično kazuje i dr. Rojnić Palavra ističući kako roditeljima uvijek treba vremena da prihvate postojanje problema kod svoga djeteta, a potom često griješe odgađajući traženje pomoći, banalizirajući problem ili tražeći instant-rješenja.

Kada i ragovaraju sa svojom djecom, tada najčešće govore o simptomima, a ne o emocijama.

„Ovisnost narušava funkcioniranje cijele obitelji, zato je važno svima pružiti podršku, i nikoga ne osuđivati“, kaže dr. Rojnić Palavra.

Kada se na koncu ovisnici jave za liječenje ili ih dovedu roditelji, fokus liječenja u pravilu bude na psihoterapiji, tek u rijetkim slučajevima na farmakoterapiji.


Južna Koreja je tehnološki visokorazvijena zemlja i društvo s iznimno raširenom kulturom igranja videoigara. Kao takva, među prvima se suočila s problemom ovisnosti o internetu i gamingu, a i među prva institucionalno reagirala na taj problem.

Nakon što je studija iz 2010. godine pokazala da je čak osam posto Južnokorejanaca u dobi od 9 do 39 godina ovisno o internetu, sljedeće godine donesen je zakon kolokvijalno nazvan „Pepeljugin zakon“ („Cinderella law“) kojim se mlađima od 16 godina od ponoći do 6 sati ujutro blokira pristup internetskim stranicama s videoigrama.

Zakon je digao mnogo prašine i izazvao niz kritika, ali je do danas ostao na snazi. Slične zakone donijeli su i Kina, Tajland te još neke zemlje.


"Nakon formiranju grupe uključimo ih u intenzivniji program u smislu dnevne bolnice, s edukacijama, individualnom i grupnom terapijom, obiteljskom terapijom, treningom socijalnih vještina, strukturiranjem slobodnog vremena, i drugim važnim aktivnostima terapijske zajednice poput tehnike relaksacije, radno-okupacione terapije, fizičke aktivnosti, filmova, odlazaka u muzeje i sično“, opisuje terapiju dr. Rojnić Palavra iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu.

Najteže je, kaže, kada je osoba potpuno nemotivirana za liječenje, bez adekvatnog uvida i kritičnosti prema stanju u kojem se nalazi.

Pet godina igrao igrice ne izlazeći iz sobe

Dr. Bagarić nas je, pak, šokirao odgovorom na pitanje o najtežem slučaju ovisnosti o internetu i videoigrama s kojim se dosad susreo.

"Bio je to mladi ovisnik o strategijskim igricama koji nije pet godina izlazio iz svoje sobe. Neprekidno je igrao igrice.“

Psihijatri obično ističu kako danas više nema „čistih“ ovisnosti već su one isprepletene i povezane jedna s drugom.

Na pitanje u kojoj mjeri se ovisnost o internetu i igranju videoigara može usporediti s ovisnošću o alkoholu, drogi ili kocki, dr. Rojnić Palavra kaže kako je sve isto osim sredstva ovisnosti.

No, ovisnost o internetu i videoigrama ima i svoje posebnosti.

„Specifičnosti ove ovisnosti su da osobe s tim poremećajem nerijetko imaju problema u socijalnim relacijama, bilo da u njih teško ulaze i održavaju ih, bilo da za njima nemaju jasne potrebe. Također, vezano uz liječenje, čini se da struka zasad ide u smjeru kontrolirane uporabe, a ne nužno inzistiranja na apstinenciji, što je novost i veliki izazov na području adiktologije“, kazala nam je dr. Rojnić Palavra.

I dr. Bagarić kaže da ovisnosti o alkoholu, drogi, kocki i internetu imaju sličnu kliničku sliku koja uključuje žudnju, impulzivnost, zanemarivanje drugih važnih aktivnosti, nemogućnost održavanja apstinencije... Također, imaju sličan klinički tok.

To znači da je ovisnost progresivna ako se ne liječi te da je na koncu sličan i ishod koji se najčešće manifestira kao teško oštećenje radnog, obiteljskog i socijalnog funkcioniranja.

No, dr. Bagarić upozorava na dvije specifičnosti ovisnosti o internetu.

„Ovisnici su uglavnom mlade osobe, često i maloljetne, a internet je dostupan 24 sata dnevno“, kaže.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.