Ovakav evropski put BiH ne može odvesti nikuda

U sjeni javnih nabavki, koje po izboru tvrtki više liče na uređenje doma nego na borbu s korona virusom, odigrava se stara politička igra. Dok se istražuju putevi od malinika do respiratora, od namještaja do testova, od kolača do maski, dok se javnost zabavlja isprikama zbog zabava bez distance, u pozadini političkog puzanja vode se stare političke prepisivačine. Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine objavio je kako ubuduće neće sudjelovati u raspravama i odlučivanju o zakonima koji su u žurnoj i skraćenoj proceduri, a imaju vitalni značaj i suštinski karakter za Federaciju. “Dovodi nas se u nepovoljan položaj i onemogućuje nam se vršenje naše funkcije”, priopćio je ovaj klub.

Odluku je podržao Hrvatski narodni sabor, što znači da gotovo sve stranke s hrvatskim predznakom, a koje su u sjeni Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, podržavaju ovu odluku, koja “nedvojbeno naglašava da hrvatski dužnosnici nikada neće izraziti podršku uzurpatoru koji je već treći put izabran protivno demokratski izraženoj volji konstitutivnog hrvatskog naroda, otimajući pozicije koje pripadaju hrvatskom narodu i svjesno narušavajući temeljne odrednice Bosne i Hercegovine”.

“Predsjedništvo [Bosne i Hercegovine] u ovakvom sastavu nije i ne može biti predvodnik pozitivnih procesa, naročito onih koji se tiču europskih integracija”, priopćeno je iz HNS-a, čime je podržano Čovićevo pismo nesuđenom kolegi u državnom Predsjedništvu Šefiku Džaferoviću. U pismu se kaže kako Hrvati u Bosni i Hercegovini žele Europsku uniju, ali da prema njoj ne žele koračati sa Željkom Komšićem, koji u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine korača u ime Hrvata, iako volja većine najmalobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini nema veze s njim. Kao ni on s voljom i većinom. Osuđuje se nedovoljno osuđeni Komšić, ali se i s njim koalira na državnoj razini, iako se mjesecima nakon izbora govorilo da neće biti nikakve šanse da se čovjeku – na kojeg je u izborima više pazila Stranka demokratske akcije od njega sama – pruži koalicijska ljubav.

Zubi su uvijek spremni na režanje

Službeno su HDZ BiH i HNS osudili i nabavke za potrebe borbe protiv bolesti Covid-19. Međutim, zaboravljaju na ruke koje su sudjelovale u nekim od silnih, tajnovitih procesa tih nabavki jer HDZ-ovi  ljudi sjede i odlučuju, makar zasjenjeni, s onima u koje se uperuju prsti. Zaboravlja HDZ BiH da je zaboravio reagirati onda kad se zbog panike s virusom preskočilo nekoliko njihovih bitnih dužnosnika i stavilo ih u sjenu partnera koje su ipak prešutno i tiho podržali rukama, potpisima i šutnjom. Ne treba zaboraviti da se predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara nije pretrgao od reagiranja na ono što se sad osuđuje, niti je vrh stranke, koji je virus dočekao izoliran i nabrijan na krizno komuniciranje, osudio preskakanje ključnih ljudi kad su u pitanju odluke. Zaboravlja se i da su upletne u njih, koje se sada spočitavaju, bile i ruke onih kojima HDZ BiH sada priopćava nemogućnost djelovanja, kao što su bile umiješane i u neke druge hrvatske propasti u Bosni i Hercegovini.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mudro izabrano izoliranje na početku krize iskorišteno je da se pripremi teren za raspodjelu novca s viših razina na županije/kantone, jer je svima jasno da su ionako jadne županijske blagajne dovoljno partnerski izgrizene da u njima nema novca za bilo kakvu pomoć. Stoga se nerad i isprobani rad s partnerima skrio iza nepravedne raspodjele novca prema nižim razinama, a kuknjavu o nepravednoj Federaciji postavio kao branik rastrošnih i nemarnih županijskih vlasti. Kao da će novci biti pravedno raspoređeni sad kad se po prihvaćenoj raspodjeli spuštaju. Tako HDZ-ova neprolazna koalicijska ljubav, ona sa SDA, koja je toliko izlizana, ali osuđena na postojanje, cvjeta po potrebi, iako su zubi, s obje strane, uvijek spremni na režanje.

No, partneri od početka nemaju zajedničkog jezika, osim jezika obostrane koristi, i njihovo koračanje zemlju tjera na puzanje. Zbog njih, kako to slikovito šutljivi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko reče pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda, Federacija Bosne i Hercegovine “pati od kronične disfunkcionalnosti”. To, kako kaže Inzko, “dugogodišnje savezništvo” još nije urodilo plodom niti na jednoj razini na kojoj caruje, a caruje na skoro svim. S druge strane, Demokratska fronta, koju Inzko naziva “multietničkom”, iako se njezino postojanje svelo na kontraetničko reagiranje na sve iz Mostara, i “većinski bošnjački Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine”, nisu nikakav poticaj bilo kakvom napretku. Pitanje je vremena kad će se SBB BiH okrenuti protiv partnera i kad će Komšićev DF postati nepotreban SDA-u.

I tako, u zagrijavanje za predizborno vrijeme, iako je HNS, u ime HDZ-a BiH, navijao da izbora ne bude, dobivamo stara natezanja, koja su svima jasna, osim biračima. Vegetiranje partnerstva dovodi do toga da, kako Inzko reče, “nisu poduzeti nikakvi koraci za imenovanje nove vlade Federacije nakon općih izbora 2018. godine” i do toga da “stranke u Federaciji nisu napravile nikakav progres u rješavanju situacije vezane za odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o izborima u Mostaru“.

Iz kreveta se ide pred ogledalo

U Mostaru pak, u kojem je najbolja vijest da će se ulice redovito prati, vidimo preslik ljubavi u malom i sliku koja najbolje opisuje kako se voli i kako se uz nečist račun drži duga ljubav. Manjak svake želje između SDA i HDZ-a BiH da se bilo što službeno dogovori, dok se neslužbeno u službene procedure gura samo ono od čega će se najesti pretrpane stranačke hobotnice, koje treba rasporediti po resorima, nadzornim i upravnim odborima, javnim poduzećima i što bliže tenderima, izlizana je priča, u koju nitko više ne vjeruje.

Strahuje od toga i HDZ BiH, koji kao nikada do sada nije imao toliko ispita pred sobom – Mostar na dnu, opravdanje za ispražnjavanje Hercegovine, pucanje u vrhu stranke, prebjezi ministara i nejakost da se odupre nametanjima. Glasačko tijelo, ako nije ucijenjeno poslom i ako nije napustilo zemlju, umorno je od natezanja priopćenjima, koja se pišu u sjenama nekih većih grijeha. A priopćenjima se ne vodi politika dok na ključnim mjestima ljudi šute. Kad se sve zbroji i oduzme, i podvuče crta, priča je ovo koju Čović, koji je crte već povlačio i kojeg je prvi europski čovjek u Bosni i Hercegvioni Johann Sattler prozvao “šampionom europskog puta”, ponavlja već godinama. Onda, kad se ukaže najbolji trenutak, onda kad treba priču skrenuti s neke druge priče i kad treba preuzeti zasluge, ili ih oduzeti.

O produbljavanju krize glupo je govoriti, jer kriza je uvijek duboka. O tome da će, nakon sročenih priopćenja, Hrvatima biti bolje, a partnerima jasno da oni, kao konstitutivni narod, ne zaslužuju biti višak, govoriti je još gluplje. No, ključni je trenutak da se europski put, kojeg sebi počesto i prečesto pripisuje Čović, osvijetli činjenicama da ovakav sastav i skakanje u političku postelju po potrebi i bježanje iz postelje kad se upale svjetla, Bosnu i Hercegovinu ne može odvesti nikud. Iz kreveta se, obično, stane pred ogledalo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Agencije