Otrovne posljedice ‘sporazuma stoljeća’

Otkako je američki predsjednik Donald Trump dao svom genijalnom momku Jaredu Kushneru zadatak da donese mir na Bliski istok, on je muškarac na misiji – ili možda tačnije muškarac-dječak na nemogućoj misiji.

Kad god nije bio bio zauzet preporodom američke vlade, nadziranjem glavnih trgovinskih sporazuma, nadziranjem Trumpove predsjedničke kampanje i borbom protiv epidemije korona virusa, Kushner se fokusirao na rješavanje stoljetnog sukoba u Palestini.

S malo vremena i malo zanimanja za komplikovanu diplomatiju potrebnu za fer rješenje, on je umjesto tog nametnuo svoje preferirano rješenje, ili tačnije, rješenje svog mentora, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koje će bez sumnje produbiti aparthejdni režim u Palestini.

Ali Kushner je odbacio ideju aparthejda baš kao što je odbacio korona virus kao nešto što se „tiče više psihologije javnosti“ nego što je zaista stvarnost.

Ni ne čudi onda da apsurdno nazvan „sporazum stoljeća“ (DoC) gubi podsticaj i snagu.

Ali Kushner ostaje čvrst.

On iskorištava američku moć da zapovijeda arapskim liderima ili da ih prisili da podrže njegovu „mirovnu prevaru“ i prigrle Izrael, uprkos okupaciji Palestine.

Međutim, sa sve intenzivnijim regionalnim krizama, padom cijena nafte i stalnom izraelskom političkom blokadom, nakon trojih izbora u jednoj godini, može li marljivi Kushner spasiti sporazum u godini američkih izbora?

Milo za drago

Osim što je pod istragom da se finansijski okoristio odnosima sa zaljevskim državama, Kushner obećava američki podršku arapskim liderima koji se zauzvrat sastaju sa Netanyahuom i podržavaju DoC.

Iako su takve prakse milo za drago u Bijeloj kući stekle zloglasnost i Kongres je zapravo optužio Trumpa zbog jednog takvog incidenta, oni ostaju konstanta u američkoj politici na Bliskom istoku.

Trumpova administracija je navodno pokazala spremnost da stane na stranu Egipta u egipatskoj svađi s Etiopijom u vezi Renesansne brane koja se gradi na Nilu u zamjenu za podršku predsjednika Abdelfattaha el-Sisija za DoC.

Kushner je također potaknuo Sisija obećavši mu 9 milijardi dolara od predloženih 50 milijardi dolara određenih za primamljivanje, da ne kažem podmićivanje egipatskih, jordanskih, palestinskih i libanskih lidera da podrže njegovu prevaru od plana.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kao Trumpov „omiljeni diktator“, Sisi je prihvatio plan i „cijenio“ američki napor, dok je istovremeno uvjeravao Palestince da će ih Egipat i dalje podržavati, samo retorikom.

Ovo je otuđilo etiopijskog premijer Abiya Ahmeda, evangelističkog kršćanina, koji je nevoljko prihvatio američko posredovanje.

Sličan je pristup isproban i na novim vladarima Sudana, koji su se očajnički željeli otarasiti međunarodnih sankcija koje su nametnute ranijem režimu Omara al-Bashira.

S tim ciljem je Abdel Fattah al-Burhan, de facto lider Sudana i predsjednik Prelaznog vojnog vijeća, ohrabrivan od strane Washingtona i Abu Dhabija da se sretne s Netanyahuom i „pripremi teren za normalizaciju odnosa“ kako bi „zaštitio nacionalnu sigurnost Sudana“.

To je i uradio. Za ručkom. U Ugandi.

Mjesec dana kasnije, sudanska Centralna banka je objavila da su ukinute američke sankcije za 157 kompanija.

Netanyahu je također navodno pokušao podstaknuti marokanskog kralja Mohammada VI sa izraelskim i američkim priznanjem marokanskog suvereniteta nad spornom teritorijom zapadne Sahare, ako se zauzvrat sretnu zbog podrške DoC-u.

Ali nigdje Kushner i Netanyahu nisu bili revnosniji od približavanja sa zaljevskom regijom kako bi osmislili novi pakt protiv Irana, iako na štetu Palestine.

UAE je dosljedno facilitirao Kushnerove poteze, dok je Bahrein ugostio prvi DoC-ov ekonomski forum prošle godine. Isto tako, pokojni lider Omana, sultan Qaboos je ugostio Netanyahua u Muscatu prošle godine, dok je Katar održao kontakte sa Izraelom, iako uglavnom da posreduje s Hamasom u vezi humanitarne krize u Gazi.

Ali za Kushnera i Netanyahua, velika je nagrada uvijek bila Saudijska Arabija.

Veliki ulov

Mržnja koju Netanyahu i Mohammad bin Salman's (MBS) dijele spram bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame i njihova duboka ljubav prema Trumpu, olakšale su Kushneru da ugosti saudijskog prestolonasljednika u ime Izraela.

U toj mjeri da je ponekad bilo teško razlučiti ko koga ugošćuje.

Ali Saudijskoj Arabiji to nikada nije bilo lako budući da je samoproglašeni branitelj islama i šampion islamskog svijeta, da normalizira odnose sa ekspazionističkim Izraelom koji insistira na kontrolisanju cijelog Jerusalema, Al Qudsa – svetog.

Zato je Kushner, uz pomoć državnog sekretara Mikea Pompea, organizovao nesređenu međunarodnu konferenciju o Bliskom istoku u Varšavi početkom prošle godine, s glavnim ciljem da približi Netanyahua arapskim i zaljevskim zvaničnicima.

Saudijski režim je počeo normalizovati ideja „normalizacije s Izraelom“ unutar saudijskog društva, kažnjavajući one koji su joj se protivili i nagradivši one koji su je pozdravljali.

Rijad je također otvorio tajne kanale prema Izraelu i kaznio simpatizere Hamasa u kraljevstvu, sudivši nekima zbog „podržavanja terorizma“.

MBS podržava arapsko priznanje Izraela i izvršio je pritisak na palestinsko vođstvo da prihvate šta god im nudi Trumpova administracija; drugim riječima moraju ili sarađivati ili umuknuti.

Ove su korake odobrili Kushner i ostali, ali oni žele više. Žele javni sastanak između MBS-a i Netanyahua.

Oni priznaju da je MBS-u potrebna vašingtonska podrška više nego ikad uzimajući u obzir njegove beskrajne kikseve, pad cijena nafte i njegovu žarku želju da postane kralj prije kraja godine.

Pokušavaju ga uvjeriti da je sada pravo vrijeme, razmatrajći moguće alternative – Bernie Sanders prezire saudijske lidere, koje smatra „ubilačkim siledžijama“ a Joe Biden želi ponovo na snagu staviti nuklearni sporazum s Iranom na uštrb „sporazuma stoljeća“.

Trumpova Bijela kuća na usluzi Izraelu

Dok je Trump predsjednik, treba očeivati Kushnerovu ciničnu zloupotrebu američke moći koja će i dalje podržavati interese Netanyahuovog „većeg Izraela“, što će se, ako je suditi po historiji, će se obiti SAD-u o glavu.

To također doprinosi antisemitizmu i prezrivim idejama o globalnoj jevrejskoj zavjeri, saučesništvu i kontroli.

Nije tajna da neki bliskoistočni, a zaista i svjetski lideri, pretpostavljaju da poboljšanje odnosa sa Izraelom znači i bolje odnose sa Washingtonom, zahvaljujući ogromnom izraelskom utjecaju nad američkom vladom kroz svoj utjecajni lobi.

Netanyahu nikada nije poricao da je tako. Zapravo je ohrabrivao takvo razmišljanje.

Nikada izraelski utjecaj nad američkom vladom nije bio toliko skandalozan kao što je sada pod trenutnim lažljivim, korumpiranim, varalicom i nedoraslim premijerom.

Kushner i ostali iskorištavaju ranjivosti arapskim diktatora i ohrabruju njihovu osvetoljubivost prema neistomišljenicima u korist Netanyahua. Oni nagrađuju krvave i represivne diktature za svaku pozitivnu gestu prema Izraelu.

Ne zavaravajte se, ove politike neće spasiti Netanyahua niti osigurati izraelsku budućnost. Prije će to izazvati mržnju prema SAD-u i podstaknuti prezreni antisemitizam u regiji i šire, a to će donijeti neželjene posljedice prije ili kasnije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera