Otpor fašizmu: Spašavanje Bitke na Neretvi

Značaj ovog mjesta prevazilazi bh. okvire, kaže direktorica Muzeja i dodaje kako je " ovo mjesto dio identiteta svih naroda na ovim prostorima" (Ustupljeno Al Jazeeri)

Bitka za ranjenike na Neretvi bila je bitka za spas preko 4.000 ranjenika, kada su se, tokom februara i marta 1943. godine, u Drugom svjetskom ratu, partizanske jedinice suprotstavile udruženim njemačkim, italijanskim, ustaškim i četničkim snagama. U blizini srušenog mosta, koji je simbol sjećanja na ta dešavanja, smješten je Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“.

Naš sagovornik je Azra Đelmo, direktorica muzeja čije postavke svjedoče i čuvaju uspomenu na čuvenu Bitku za ranjenike.

  • Za početak našeg razgovora recite na nešto više o nastanku Muzeja, svečanom otvaranju i njegovom značaju, kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za region?

Tokom sedamdesetih godina, na republičkom nivou započete su aktivnosti koje su za cilj imale da se najvažniji događaji iz ove operacije obilježe na dostojanstven način, postavljanjem spomen – obilježja. Kao centralno spomen – obilježje bitke na Neretvi odlučeno je da se izgradi memorijalni kompleks sa muzejom u Jablanici, na autentičnoj historijskoj lokaciji na kojoj se desio sudbonosni prelaz ranjenika i partizana preko rijeke Neretve, a drugo važno obilježje bio je Spomenik na Makljenu.

Oba ova obilježja svečano je otvorio Josip Broz Tito 12. novembra 1978.godine. Centralna manifestacija svečanog otvorenja održana je upravo na platou muzeja u Jablanici i bila je to završna svečanost kojom se obilježila 35. godišnjica bitke za ranjenike. Na manifestaciji se okupilo oko stotinu hiljada ljudi iz svih dijelova Jugoslavije, prisustvovale su i brojne visoke delegacije a prema pisanju štampe na svečanosti se prvi put poslije rata okupilo 7.290 boraca sa Neretve.

Organizacija jedne tako velike manifestacije svakako je govorila o značaju koje je ovo mjesto imalo u tadašnjoj zajedničkoj državi. Iz današnje perspektive, mislim da se značaj ovog mjesta može posmatrati na različite način. Sam muzej je mjesto sjećanja na značajan  događaj koji je uticao na historiju svih jugoslavenskih naroda i u tom smislu ima historijski značaj. Istovremeno i muzej i memorijalni kompleks su važan ostatak jugoslavenskog spomeničkog naslijeđa.

U tom smislu mislim da značaj ovog mjesta prevazilazi bosanskohercegovačke okvire i da je ovo mjesto dio identiteta svih naroda na ovim prostorima.

  • Primjetno je da se na mlađe generacije ne prenose događaji koji su obilježili jedan period naše historije. Sa jedne strane smo imali sile Osovine, a sa druge izmorene i promrznute Partizane. Koji su to detalji obilježili bitku i koje je tom prilikom Josip Broz Tito povukao poteze, koji su u konačnici bili spas za preko 4.000 ranjenika?

Bitka na Neretvi je zapravo naziv za operaciju koju su zajednički planirale i izvele Sile osovine početkom 1943. godine a s ciljem konačnog uništenja Narodnooslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji. U jugoslavenskoj historiografiji operacija je bila poznata kao Četvrta neprijateljska ofanziva.

Operacija je započela koncentričnim napadom na teritoriju koja je bila pod kontrolom partizana, u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bosni i dijelu Hrvatske. Josip Broz Tito se odlučio na protuofanzivu i prodor prema jugoistoku zemlje. Međutim, istovremeno je donio odluku o evakuaciji tri i po hiljade ranjenika sa tog područja koji su upućeni u pravcu kretanja Glavne operativne grupe. Njegova odluka je glasila da se ranjenici koji su do tada bili raspoređeni u četiri bolnička centra, ne smiju ostaviti.

Zbog činjenice da je tokom čitavog trajanja operacije fokus bio na spašavanju ranjenika, operacija je u literaturi i u jugoslavenskoj historiografiji nazvana bitkom za ranjenike, odnosno najhumanijom bitkom iz Drugog svjetskog rata. Partizanima je tokom ove operacije uspjelo da se probiju iz neprijateljskog obruča, a ključni događaj desio se u Jablanici prilikom prelaza rijeke Neretve.

Rušenje mosta koje je izvedeno prema naredbi Josip Broz Tita,  poraza četnika na drugoj obali Neretve, i izgradnja novog, improvizovanog mosta bila je ključna za spas ranjenika i partizanskih jedinica.

  • Jedna od postavki vrlo autentično govori o proboju ranjenika, odnosno hronološki prati događaje koji se odnose na pripremu, početak i trajanje operacije. Šta još možemo pronaći u Muzeju, koje će nam vratiti sjećanje februar i mart 1943. godine?

Glavni sadržaj Muzeja je svakako centralna postavka Bitka na Neretvi koja je obnovljena 2013 .godine, najviše zahvaljujući entuzijazmu i zalaganju tadašnjeg direktora muzeja Ćamila Cere. Sastoji se od originala i kopija dokumenata i fotografija te drugih predmeta, koji nastoje prikazati tok operacije.

Ono što je prema meni najvrjedniji eksponat koji se može vidjeti je svakako impresivna slika Ismeta Mujezinovića „Nošenje ranjenika“. Iako zahtjeva restauraciju koja čeka neke bolje dane, danas je dio centralne postavke. Tu su i primjerci naoružanja korišteni tokom Drugog svjetskog rata, zastave pojedinih brigada i brojni drugi predmeti, a posjetioci mogu pogledati isječke iz poznatog filma Bitka na Neretvi te dokumentarne video materijale o o samoj bici.

Pored centralne postavke, u muzeju se trenutno nalazi i izložba „U čast bitke za čovjeka: Četrdeset godina Muzeja Bitka za ranjenike na Neretvi Jablanica“, koja na retrospektivan način daje pregled rada i djelovanja muzeja, a čiji je cilj ujedno i pokazati kako se promjene društveno – političkog okvira u kojem djeluju odražavaju na muzeje. Iako nisu vezane za događaje iz Drugog svjetskog rata, posjetioci Muzeja mogu vidjeti i etnografsku izložbu jablaničkog kraja kao i izložbu fotografija Jablanica nekada i sada.

  • Prilikom nedavne posjete Muzeju, koja je bila moja priprema za naš razgovor primijetio sam goste, turiste iz svih dijelova bivše države. Može li se zaključiti da je sjećanje na ovu Bitku i Muzej, još uvijek je toliko jako, da ga i danas posjećuju osobe iz svih krajeva bivše države?

Bitka na Neretvi, kao i cjelokupna Narodnooslobodilačka borba i otpor fašizmu koji su pružili jugoslavenski narodi tokom Drugog svjetskog rata i dalje je prepoznata kao važan dio historije naroda na ovim područjima. Pokazuje to i činjenica da, kao što ste se i vi uvjerili, ovaj muzej posjećuju ljudi iz svih krajeva bivše države. Ali još više o tome govore naše knjige utisaka. Posjetioci iz svih djelova bivše Jugoslavije svakodnevno ostavljaju zapise koji su najčešće puni poštovanja prema borbi koju su naši narodi iskazali tokom rata.

Ima tu jako puno i jugonostalgije i upoređivanja sa današnjim politikama, ali generalno ljudi iz svih krajeva bivše zemlje i dalje Narodnooslobodilačku borbu doživljavaju kao nešto na šta treba da budu ponosni. Nama u muzeju je posebno zadovoljstvo čitati takve zapise, jer je i naša misija, posebno danas u vrijeme bujanja historijskog revizionizma, da ne dozvolimo da se borba protiv fašizma zaboravi.

  • Jednom prilikom kada sam boravio u posjeti Vašem Muzeju, Ćamil Cero, nekadašnji direktor Muzeja ispričao mi je interesantnu anegdotu, koja je nastala prilikom posjete visoke delegacije SFRJ. Naime, policija je prilikom pripreme za posjetu navedene delegacije pozvala Muzej. Javio se jedan od uposlenika Muzeja, sa ličnim imenom uz dodatak kustos. Policajac je tada odgovorio, „kustos“, neko čudno prezime. Pamtite li Vi neke anegdote, koje su obilježili dugogodišnji rad Muzeja?

Kustoski posao je zaista dinamičan i između ostalog, podrazumijeva rad sa različitim kategorijama posjetilaca. Ja sam u tom smislu doživljavala razne anegdote posebno u radu sa djecom.

Jednom prilikom, tokom posjete jedne grupe učenika osnovne škole, zamolila sam ih da na postavci posebnu pažnju obrate na fotografije koje prikazuju narod i ranjenike, a jedan dječak je sa velikim zanimanjem pitao gdje je ovdje fotografija Boška koji je rekao preko vode do slobode, aludirajući naravno na jednu od najpoznatijih scena iz filma Bitka na Neretvi. Za dječaka je svakako bilo razočarenje kada sam objasnila da slike na postavci prikazuju stvarne ljude a da je Boško samo lik iz filma.

Sam muzej je zaista svjedočio brojnim zanimljivim pričama. Jedna od njih je i posjeta britanskog princa Charlesa, koji je muzej posjetio u oktobru 1978. godine, manje od mjesec dana prije njegovog svečanog otvaranja.

  • Za kraj našeg razgovora recite nam nešto više o budućim planovima Muzeja, te da li još uvijek postoji ideja o obnovi mosta?

U narednom periodu naš fokus će biti na modernizaciji muzeološkog prikaza i povećanju broja izložbi i kulturnih događaja i svakako boljoj promociji. Već smo u 2019. godini započeli neke aktivnosti s ciljem prikupljanja finansijskih sredstava, aplicirali smo na nekoliko javnih poziva od kojih je jedan i program prekogranične saradnje BiH-Crna Gora.

Što se tiče rekonstrukcije porušenog mosta, Općina Jablanica ulaže puno truda i prema posljednjim informacijama, uskoro će taj projekat doživjeti svoju realizaciju.

Izvor: Al Jazeera