Otišao je Maradona: Žrtva vlastitog uspjeha

Diego Maradona vodio je Argentinu do svjetske titule u Meksiku 1986. godine u najboljem izdanju nekog fudbalera na Mundijalima ikad (EPA)

Jedan od najboljih nogometaša svih vremena Diego Armando Maradona (60) preminuo je u srijedu od srčanog udara u svojoj kući, u kojoj se oporavljao nakon nedavne operacije na mozgu, kojom mu je odstranjen krvni ugrušak.

Više puta je “plesao po rubu”, no ovaj put sudbina je htjela drugačije, ovaj put zaustavila je njegov dribling.

U Argentini je Maradona uvijek bio više od sportskog heroja – bio je božanska figura.

U zemlji koja je preživjela mnoge socijalne frustracije i nekoliko vojnih diktatura, El Diego je postao simbol nade i idol miliona.

Stoga ne čudi što je Argentina zanijemila kada je stigla crna vijest.

U šoku su i u Napulju, gradu u kojem “Mali zeleni”, također, imao božanski status.

“Sanjam da mogu zabiti još jedan gol protiv Engleza, ovaj put desnom rukom”, rekao je u jednom od posljednjih razogovora za France Footbal.

‘Ludilo’ protiv Engleza: Malo glavom, malo rukom

Jedan im je već zabio, i to lijevom, “božjom rukom”, kako je to nazvao poslije utakmice.

Upravo su golovi koje je postigao Englezima u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine u pobjedi 2:1 možda najviše obilježili njegovu karijeru.

Maradona je za vodstvo od 1:0 “nadskočio” golmana Petera Shiltona i podignutom rukom iznad glave postigao pogodak.

Englezi su se bunili, ali pomoći nije bilo.

“Udario sam loptu malo glavom, a malo uz pomoć ‘božje ruke'”, kazao je tada.

Četiri minute kasnije Maradona je postigao jedan od najljepših pogodaka svih vremena.

Bez obzira na sve njegove incidente, ludorije, te probleme s alkoholom i drogom, Diego Maradona je ostao fascinantna figura

Uzeo je loptu na svojoj polovici, a onda je nanizao četiri suparnička nogometaša i golmana.

Nevjerovatan gol, koji je kasnije proglašen golom stoljeća.

“Najveći mi je ponos što sam ljude usrećio kroz nogomet. Osjećam da sam pružio zadovoljstvo i zabavu onima koji su me gledali na stadionima ili na televiziji”, rekao je tada.

Maradona je rođen 30. oktobra 1960. godine u Lanusu, kao peto od osmero djece, no odrastao je u Villa Fioritu, siromašnom dijelu Buenos Airesa.

“Kiša je padala više iznutra nego izvana”, rekao je Maradona jednom prilikom o svom prvom domu.

Lopta se jednostavno lijepila za Diega

U tri sobe, bez tekuće vode, stanovala je cijela porodica: Diego stariji i Tota, Diego mlađi, njegove četiri starije sestre i troje mlađih braće i sestara.

Njegov izuzetan talent bio je očit već od malih nogu.

“Sve, baš sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega”, kazao je Francisco Cornejo, skaut Argentinos Juniorsa, koji je prvi uočio Diegov talent, prenosi Hina, pozivajući se na AFP.

Brzo je nadmašio lokalno okruženje, sa 15 godina je već igrao za Argentinos Juniors i postao najmlađi igrač ikad u Primeri.

Sa 16 godina je debitirao u dresu Argentine, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske, a sa 19 godina je prvi put bio najbolji igrač Južne Amerike.

U utakmici protiv Engleske na SP 1986. u Meksiku uzeo je loptu na svojoj polovici, a onda nanizao četiri suparnička nogometaša i golmana

Nakon pet godina u Juniorsima, 1981. je preselio u Boca Juniorse.

Unatoč činjenici da se na “La Bomboneri” zadržao samo jednu sezonu, Maradona je od nje napravio posebnu: sa 28 golova u 40 nastupa odveo je ekipu do naslova Primere.

Iako su Bocini obožavatelji željeli da zauvijek ostane, već nakon jedne sezone je otišao u Barcelonu, za tada rekordnih 7,3 miliona dolara, a nakon dvije sezone je preselio u Napoli, za još jedan svjetski rekord – 13 miliona dolara.

U Napulju ‘ljubav na prvi pogled’

Po njegovom dolasku u Napulj lokalne novine zabilježile su da gradu nedostaju škole, autobusi, kuće, zaposlenje, ali ništa nije važno kao Maradona.

Kada je ugledao 75.000 ljudi na predstavljanju, bila je to “ljubav na prvi pogled”.

U dresu Napolija je osvojio dva naslova prvaka Italije, Kup UEFA, Kup Italije i Superkup.

U nogometnom ludom Napulju nogometni genij je postao poput božanstva, ali istodobno i žrtva vlastitog uspjeha – uprkos uspjehu na terenu, Maradonin lični život postajao je sve gori.

Napoli je napustio 1991. godine, zaradivši 15-mjesečnu suspanziju zbog zloupotrebe kokaina, a nakon suspenzije pridružio se Sevilli, nakon  čega mu je karijera krenula silaznom putanjom.

U dresu Napolija je osvojio dva naslova prvaka Italije, Kup UEFA, Kup Italije i Superkup

U reprezentaciji Argentine je ostavio najveći trag – vodio je ekipu do svjetske titule u Meksiku 1986. godine u najboljem izdanju nekog fudbalera na Mundijalima i velikim takmičenjima ikad.

Za reprezentaciju je posljednja dva nastupa zabilježio na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Italiji, gdje je impresivan povratak na teren zasjenio pozitivan test na lijekove za doping.

Reprezentativnu karijeru završio je s 34 gola u 91 nastupu.

Trenersku karijeru je počeo u Textil Mandiyu, zatim je kratko vodio Racing Club, a od 2008. do 2010. godine i reprezentaciju Argentine.

‘Divlji način života je morao tako završiti’

Trenirao je i Al-Wasl, Deportivo Riestru, Fujairah, Dorados de Sinaloa, a posljednji klub koji je vodio bila je Gimnasia de La Plate.

Međutim, kao trener bio je mnogo manje uspješan, čak neuspješan.

Jedan od najvećih nogometaša koje je svijet ikad vidio pretrpio je bezbroj neuspjeha i skandala tokom godina koji su prijetili da će zauvijek okaljati njegovo nasljeđe.

No, kao što je i sam Maradona izjavio, lopta se ne može zaprljati.

Bez obzira na sve njegove incidente, ludorije te probleme s alkoholom i drogom, ostao je fascinantna figura.

“Njegov talent i divlji način života pratili su ga od malih nogu. Jednostavno nije moglo završiti drugačije”, rekao je njegov bivši saigrač Hugo Perotti.

Izvor: Agencije