Osuđeni za ratne zločine otkupili kazne za 18.300 eura

Piše: Nermina Avdukić

U Bosni i Hercegovini postoje osobe osuđene za ratne zločine koje su kazne zatvora zamijenile novčanom. Ukupno su uplatili po 36.500 KM (18.300 eura).

Amir Ćoralić jedan je od njih. On je nakon priznanja krivice, pred Kantonalnim sudom u Bihaću prošle godine osuđen na 11 mjeseci zatvora za silovanje maloljetnice počinjeno 1993. na području Cazina.

Redžep Beganović također je ispalatio svoju zatvorsku kaznu od godinu dana. Kantonalni sud u Bihaću proglasio ga je krivim za nečovječno postupanje prema civilinom stanovništvu i pokušaj silovanja maloljetne osobe 1993. godine.

Istom sudu Dževad Mahmutović i Safet Kovačević podnijeli su zahtjeve za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom i to u predmetima ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika.

Naime, zakonom u entitetu Federacija BiH predviđeno je da se kazna zatvora od godinu dana ili manje može zamijeniti novčanom, dok je u drugom entitetu – RS-u ta granica šest mjeseci.

Do sada u RS-u nije bilo slučajeva isplate kazne za ratne zločine, a u FBiH su četiri osuđenika, kojima su izrečene kazne zatvora u Cazinu, Tešnju i Brčkom, uplatila novac i time izbjegli odsluženje zatvorske kazne. 

Dan zatvora 50 eura

Krivična djela ratnog zločina prema međunarodnom krivičnom pravu su najteža, zbog čega javnost i žrtve očekuju drakonske kazne, a u BiH se nerijetko dešava da budu pretvorene u novčane.

Građani: Kazne sramotne za ljudski rod

„Prije svega želim reći da nisam zadovoljna kaznama izrečenim do sad. Mislim da ljudski život vrijedi mnogo više od nekoliko godina koliko dobije neki zločinac za mučenja, silovanja i ubistva civila. Te kazne bi trebale biti na neki način zadovoljenje i približna utjeha porodicama ubijenih, a zapravo postaju samo dodatno ogorčenje. Novčana kazna za počinioce je uvreda i još jedan udarac porodicama. Takve odluke su sramotne za ljudski rod. Takav pristup zločinu govori žrtvama da su njihovi gubici uzaludni, a da su one nezaštićene, a potencijalnim zločincima se na taj način daje podstrek kad znaju da za zločin neće odgovarati i neće biti kažnjeni nekom velikom kaznom, time se otvara mogućnost da se ponove isti ili čak i gori zločini“, kaže Anera Šehić-Fazlić, magistrica komunikologije iz Visokog.

„Upoznat sam sa četiri-pet slučajeva preinačenja zatvorske kazne u novčanu. Mislim da ova situacija nije jednostavna za komentarisati ni pravnom ekspertu, a kamoli običnim građanima. Iako naš pravni sistem jeste u mnogočemu karikatura, mislim da se ne treba zanemariti da se preinačenje kazne odnosi samo na djela za koja je izrečena zatvorska kazna do 12 mjeseci u FBiH ili šest mjeseci u RS. Iako neki slučajevi jesu krivična djela koja su se desila tokom rata, pogrešno bi bilo staviti ih u isti koš sa ‘ratnim zločinima’, što na prvu stvara najgore moguće asocijacije. U nekim slučajevima to je samo grubo postupanje sa zatvorenicima tokom ispitivanja, što je neuporedivo sa zločinom genocida, ubistva itd. S druge strane, veći problem predstavlja činjenica da za brojna krivična djela (koja su se desila u ratu ili ne) poput silovanja, naš zakon prepisuje veoma nesrazmjerne kazne – što je posebno pitanje koje treba problematizirati. U konačnici, žrtvi nekog krivičnog djela za koje je počinilac dobio zatvorsku kaznu do 12 ili šest mjeseci, ne znači mnogo – ali joj znači novčana naknada za pretrpljenu štetu (ako je ima), kao što i državi znači 100 KM prihoda u budžet, naspram hranjenja i izdržavanja zatvorenika. Drugo je pitanje, hoće li država taj novac trošiti na socijalne programe pomoći žrtvama i sl.“, kaže Samir Arnautović, pravnik i politolog iz Sarajeva.

„Izmjenama krivičnog zakonodavstva u BiH omogućeno je da se osobama pravomoćno osuđenim na blaže zatvorske kazne zamijeni izrečena zatvorska kazna novčanom kaznom, u odnosu jedan dan zatvora jednako 100 KM“, kaže Zarije Seizović, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U Kantonalnom sudu u Zenici su potvrdili da je osuđeni Atif Krkalić također uplatio 36.000 KM u zamjenu za odsluženje kazne. Krkalić je proglašen krivim da je fizički maltretirao tri civila srpske nacionalnosti prilikom ispitivanja o posjedovanju oružja u junu i julu 1992. godine u Jelahu (općina Tešanj).

U Krkalićevom zahtjevu za zamjenu zatvorske kazne se navodi da je porodičan čovjek, da se pokajao i korektno držao tokom postupka, a da počinjeno djelo nije proizvelo štetne posljedice.

Zeničko tužilaštvo nije se protivilo ovom zahtjevu, a Kantonalni sud u Zenici je u odluci istakao da se novčanom kaznom postiže svrha kažnjavanja, da se radi o starijoj osobi koja nije ranije osuđivana, da je od djela prošlo puno vremena, te da nisu nastupile trajne i neotklonjive štetne posljedice po oštećena lica.

Odšteta za žrtve

Mogućnost zamjene izrečene kazne zatvora do jedne godine ima učinka na ostvarenja prihoda budžeta.

„Smisao ovakvog rješenja mogao bi se generalno pravdati činjenicom da se žele osigurati dodatna sredstva u odgovarajućim budžetima i rasteretiti postojeći zatvorski kapaciteti. Međutim, protiv ovakvog rješenja govore pravda, pravičnost i moral. Dakle, niti pravda, ni pravičnost ni moral u ovom slučaju ne bi mogli opravdati ovakve zamjene kazne po vrsti osobito u predmetima ratnih zločina. Naprotiv, kazna bi u potpunosti bila pravedna, pravična i moralna kada bi se, sem zatvorske kazne, osuđeno lice presudom obavezalo da nadoknadi štetu žrtvi – dakle, u ovom slučaju da žrtvi ili njenim nasljednicima plati određeni iznos novca na ime nematerijalne štete koju trpe zbog toga što je on počinio zločin.

I to ne samo dok je osuđeno lice na izdržavanju kazne zatvora, nego i kasnije, na slobodi, kada se zaposli, to lice bi se trebalo obavezati da plaća dio zarade žrtvi. U svakom slučaju, sud je jedini autoritet koji može zauzeti stav da u predmetima ratnih zločina nema mjesta ovakvoj zamjeni i to, sasvim legitimno, opravdati razlozima pravičnosti i morala, koji su univerzalni standardi koji se nalaze iznad nacionalnih zakonodavstava i njihovih rješenja“, rekao je Seizović.

Nameće se pitanje da li se u ovim slučajevima postiže svrha kažnjavanja.

„Ne. Naprotiv – paradoksalno zvuči ali gotovo da se stimuliše vršenje ovako teških zločina, pa izgleda da oni koji su dobrog imovinskog stanja mogu činiti zlodjela za koja se kasnije iskupljuju tako što kaznu ‘otkupljuju’. Takvo rješenje je, naprosto, neprihvatljivo u bilo kojem segmentu njegova postojanja, pravnom, moralnom i dr.“, kaže Seizović.

Osnovni sud Brčko Distrikta također je donio dva rješenja o zamjeni kazni kada su u pitanju predmeti ratnih zločina.

Branko Pudić, koji je osuđen na godinu zbog zlostavljanja u logoru Luka u Brčkom, već je uplatio dosuđeni iznos. Odluka u drugom predmetu je u fazi žalbe.

Žrtve ovakvih zločina bivaju dodatno ponižene, marginalizirane, zločinci otkupljuju svoje zatvorske kazne, a poruka koja se šalje je da oni sa dovoljno novca u džepu mogu činiti zločine kad to požele i onda dati novac da ne izdržavaju kaznu zatvora.

Izvor: Al Jazeera