Ostavka pred kamerama dok Hrvatska umire

Marin Strmota je slušao i slušao, sve dok u jednom trenutku nije puknuo; raspao se, piše autor (Al Jazeera)

Možemo zamisliti kako se proteklih mjeseci osjećao stanoviti Marin Strmota, 32-godišnji znanstvenik specijaliziran za demografska pitanja, dok je na radnom mjestu slušao sve te besmislice i bedastoće, frazetine i mlaćenje prazne slame. Slušao i slušao, sve dok u jednom trenutku nije puknuo. Raspao se.

“Ovo je jedan veliki folklor. Nakon godinu i četiri mjeseca u Vladi, kao demograf i mladi čovjek, smatram da ovo nije dovoljno ozbiljno i s današnjim danom podnosim ostavku na mjesto državnog tajnika. Država izumire, imamo najgore stanje od kad postoji država. Ovako neozbiljno pričati o ovome…  Kao mladi čovjek, građanin Hrvatske, otac dvoje djece, s nezaposlenom suprugom i nezaposlenim roditeljima, ne vjerujem da će se išta riješiti ovakvim pristupom…”

Tim riječima državni tajnik u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Hrvatske Marin Strmota javno se – pred kamerama i vlastitom šeficom, ministricom Nadom Murganić – oprostio od političkog angažmana, fotelje, službenog auta s vozačem i plaćetine od 16.000 (oko 2.200 eura), gotovo trostruko veće od hrvatskog prosjeka. Drhtavim glasom i očigledno nervozan, izrecitirao je svoje i nestao u hodnicima Banskih dvora, ostavivši ministricu s purpurnom bojom na licu da novinarima objašnjava kako nije imala pojma što se sprema i zbunjeno muca kako smo očigledno svjedočili “izrazu nestrpljenja jednog mladog čovjeka i znanstvenika”.

Demonstracija građanske i ljudske hrabrosti i odgovornosti

Radi se o dosad neviđenoj demonstraciji građanske i ljudske hrabrosti i odgovornosti, barem kad se radi o hrvatskom političkom kokošinjcu, ali i spektakularnom krahu premijera Andreja Plenkovića i njegove Hrvatske demiokratske zajednice na jednom od najvažnijih bojnih polja: demografiji. Na tome su, uostalom, jahali uoči izbora, stvarajući histeriju i nezadovoljstvo protiv nenarodne i komunističke vlasti Socijaldemokratske partije, koja sve čini kako bi Hrvatska ostala bez svojih ljudi, djece, genskog materijala i potencijala za uzgoj novih generacija mladih Hrvata i Hrvatica. I kako to obično biva s HDZ-om, nakon što preuzmu vlast stanje u državi uvijek postane još gore.

Hrvatska zbilja stoji kritično kad je o njenom stanovništvu riječ: krute brojke govore da ga je nikad manje, da se na godišnjoj bazi iseljavaju deseci tisuća ljudi, da se radi o državi koja je u svjetskim razmjerima jedna od najstarijih, a da se, pored toga, sve brže povećava negativna razlika između broja rođenih i umrlih. Baš u utorak, na dan kada je državni tajnik svojom ostavkom šokirao javnost, objavljen je podatak da je u prošloj godini svijet ugledalo najmanje beba u zadnjih 100 godina. Da, Hrvatska doslovno umire.

U cijeloj toj kataklizmi Plenković je postupio tipično birokratski: osnovao je posebno ministarstvo, a zatim i golemo “povjerenstvo”, kojim predsjeda on osobno, kako bi ostavio dojam da se Vlada trudi postići nekog vraga na ovom polju. U stvarnosti, pogledamo li sadržaj, u oči odmah upada podatak da je za ministricu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike postavio tragično nekompetentnu gospođu, koja je u roku od godine dana uspjela nanizati gafove i oko demografije, i oko obitelji, i oko mladih, i oko socijalne politike. Božićne poklone namijenjene siromašnoj djeci dijelila je po vjerskim vrtićima, napisala je cijeli jedan zakon po kojemu obitelj bez djece uopće nije obitelj, slučaj obiteljskog nasilja stranačkog kolege komentirala je sa “tako je to u braku”, a uspjela je čak i ozbiljno financijski zakinuti invalide u penziji.

Ništa od toga ne treba čuditi, jer, osim političke pozadine, kao radnim referencama se može pohvaliti tek dugogodišnjim vođenjem jednog staračkog doma – pa iz te perspektive izgleda logično da 32-godišnjeg doktora znanosti i oca dvoje djece proglašava “nestrpljivim mladim čovjekom”. I onda se čude zašto Hrvati bježe preko granice glavom bez obzira.

Trenutak koji ipak treba slaviti

Dojučerašnji državni tajnik i jedan od najpriznatijih stručnjaka na tom polju imao je nesreću punih godinu dana i četiri mjeseca izbliza gledati sve te strahote, pa čak i u njima sudjelovati, ili ih barem opravdavati i kamuflirati, očito vjerujući da postoji barem tračak nade za neki smislenu akciju. Sve dok se ovog utorka, po četvrti put, nije sastalo famozno povjerenstvo s Plenkovićem na čelu i tragikomičnom ministricom njemu s desne strane, da bi nakon toga bio prisiljen izaći pred novinare i pompozno predstaviti kozmetičke demografske mjere koje su na jednak pompozan način već predstavljene puna tri mjeseca ranije. Novinari su logično pitali što je tu novo, a on je logično pukao i potvrdio da se radi o jednom velikom ništa. Izgovorio je te četiri rečenice i ostavio skamenjenu ministricu da nastavi prosipati frazetine, čija je jedina svrha čuvanje vlastite fotelje i traženje bilo kakvog suvislog razloga za samo postojanje ministarstva kojega vodi.

Taj trenutak ipak treba slaviti, i to iz više razloga: em nam je jedan kotačić vlasti jasno potvrdio o kakvoj kolosalno nesposobnoj i neuspješnoj ekipi se radi, em je potvrdio da nas lažu i mažu nam oči, em je iskreno priznao da ne želi više lagati ni sebe ni nas, em je na sebe i svoju obitelj preuzeo golemi egzistencijalni rizik kako bi sačuvao osobni i stručni dignitet. U državi u kojoj se ni posao čistačice ne može dobiti bez partijske knjižice i u kojoj je doktor demografije  prisiljen odstupiti iz moralnih razloga, dok se njegovim poslom nastavlja baviti šefica staračkog doma – ili tko već sličnog profila dođe nakon što joj pod pritiskom javnosti padne glava – nema puno optimističnijih scenarija od emigriranja.

Mada, u ovom slučaju i to treba kazati, krajnje je neobično da državni tajnik Marin Strmota kao član HDZ-a ima nezaposlenu suprugu i roditelje. Vidi se da se čovjek ne uklapa baš najbolje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al jazeera