Osobe s posebnim potrebama: Kada ljudskost podučava sistem

Ljekarski tim koji u bolnici u Novoj Bili volonterski radi s osobama s posebnim potrebama (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ovo je samo još jedna u nizu priča o osobama s posebnim potrebama kakve se na našim prostorima prečesto pričaju, priča o poremećaju vrijednosti i kriterija i ljudskoj dobroti koja im pruža nadu u bolje sutra.

To je priča o tome kako ljudi u svoje ruke preuzimaju rješavanje problema za koje bi u normalnijim okolnostima i u nekom uređenijem društvu, bio nadležan neko drugi, po službenoj, a ne ljudskoj dužnosti.

No, u Bosni i Hercegovini su u gotovo svim segmentima života stvari posložene na neki drugi način, dok se istinske potrebe onima kojima sistemska pomoć najviše treba više spominju po interesnoj potrebi pojedinaca i u sklopu populističkih izjava, nego iz nečije stvarne želje da popravi stanje i zaista učini nešto da osobama s posebnim potrebama život učini podnošljivijim i ljepšim.

No, kada već nema sistema, Bosna i Hercegovina ima “obične ljude”, koji će svojim primjerima pokazati da rješenja ima i da za njih ne treba mnogo. Samo srce, razumijevanje, ljudski stav, malo podrške i odricanje u korist onih kojima pomoć treba.

Uspavljivanje pacijenta tokom zahvata

Tim se smjernicama vodila čelnica Udruge za pomoć osobama s posebnim potrebama Betanija iz Viteza Helena Štrbac, kada je odlučila riješiti problem stomatološke brige za tu ugroženu kategoriju u Srednjobosanskom kantonu.

Pokrenula je ideju da se otvori ordinacija za dentalnu higijenu u kojoj bi osobe s posebnim potrebama mogle za svega nekoliko sati i bez ikakvih problema riješiti sve svoje probleme sa zubima, i to besplatno, uz mogućnost opće anestezija i uspavljivanja pacijenta za vrijeme zahvata.

“Stomatološke usluge su jedan od velikih problema ove populacije. Djeca s posebnim potrebama ne mogu, poput ostale djece, jednostavno sjesti na stolicu i popraviti zub, a zbog kvarova pate od velikih bolova. Članovi naše udruge do sada su morali ići u Mostar, gdje već duže vrijeme postoji slična ordinacija, ili u Sarajevo na tretmane, ali zbog jako dugih lista čekanja, dešavalo se da im, recimo, do prijema kod stomatologa nalazi zastare te moraju ići ispočetka. To je bio začarani krug, a problemi su im se nagomilavali, što je njima najmanje potrebno”, kaže Štrbac.

Projekat je naišao na jako dobar odjek u javnosti, kao i na podršku struke i nadležnih iz Srednjobosanskog kantona, čijim je finansiranjem kupljena neophodna oprema – pokretna stomatološka ordinacija, koja se svake srijede montira u hiruršku salu bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Bili, a poslije toga i uklanja, kako bi odjel hirurgije mogao nesmetano raditi.

Odricanje u ime višeg cilja

Ulogu vođe tima preuzeo je ljekar Nikola Matković, uposlenik Doma zdravlja u Vitezu, koji od svog radnog vremena “krade” vrijeme da bi se jednom sedmično, volonterskim radom, posvetio stomatološkim zahvatima na osobama s posebnim potrebama. Za obuku za rad na sediranim pacijentima pobrinuli su se ljekari iz Mostara, koji već imaju iskustva u tom polju.

“Često su mi u Dom zdravlja dolazili roditelji s djecom s posebnim potrebama. Nekima je bilo nemoguće i prići, a da ne govorimo o popravku zuba. Maksimalan domet bilo mi je jednostavno im izvaditi zub, ali oralno zdravlje bilo je u drugom planu. Niti Sarajevo se ne može pohvaliti nekim učinkom, jer se i tamo vrši samo ekstrakcija zuba i upala smiruje antibioticima, što ne rješava temeljne stomatološke probleme”, kaže Matković.

Bezbolno rješenje stresne situacije

Helena Štrbac s ponosom ističe da imaju jako pozitivne povratne informacije o svom radu.

‘Nakon tretmana, od roditelja ili staratelja dobijemo mnogo poruka, iz kojih je jasno da su zadovoljni, ne samo uslugom, već i prijemom i odnosom, jer se zaista radi o jako stresnoj situaciji za osobe s posebnim potrebama, koji pokušavamo riješiti što bezbolnije’, kaže Štrbac.

Od otvaranja ordinacije oko 50 osoba je prošlo tretman. Kako kaže Štrbac, bira se po prioritetima. Ljekarski tim nakon uvida u situaciju donosi odluku o tome kako pristupiti rješenju problema, a u najtežim slučajevima ide se na opću anesteziju, koja omogućava da se pacijentu u roku od nekoliko sati, prema potrebi, poprave čak i svi zubi, a ukoliko je nužno, i izvadi nekoliko.

“To nije nimalo lagan posao, jer nastojimo jednim tretmanom pacijentu riješiti sve što možemo. Zato je za sav taj posao zaista potreban cijeli tim ljudi, jer jedan čovjek, uz ostale svoje obveze, ne bi mogao odgovoriti na sve izazove. Svi mi se odričemo nečega, ali zbog osjećaja da smo nekome zaista pomogli i oslobodili ga bolova i umanjili nemir u cijeloj obitelji, vrijedi truda”, kaže Matković.

Žele primati pacijente iz cijele BiH

On naglašava da je ambicija tima da se ova usluga omogući i pacijentima i iz ostalih kantona, no da tu želju onemogućavaju propisi.

“Naša je želja da primamo pacijente iz cijele Bosne i Hercegovine, no za to su, nažalost, potrebni dokumentacija i odobrenje kantonalnih zdravstvenih fondova. Ukoliko ste u Sarajevu, morate dobiti odobrenje da dođete kod nas. To je pravna zavrzlama, koju ne možemo rješavati mi”, govori Matković.

Mada je kompletan projekt za sada kantonalnog karaktera, ipak može poslužiti kao vodilja za model od šireg značaja. No, kako kaže Matković, takve projekte potrebno je profesionalizirati i pronaći im zakonski okvir.

“Sav ovaj rad je volonterski i pitanje je koliko će dugo opstati kao takav. Ovakve projekte potrebno je finansijski pokriti i osigurati im dugoročno djelovanje uz sve što ide uz to. Mi smo dokaz da se može od nečega krenuti, ali ono što je tužno je što se kod nas, kada su u pitanju djeca s posebnim potrebama, ne može učiniti ništa dok se roditelji ne udruže i ne zatraže nešto konkretno za svoju djecu, kao što je to bio slučaj sada”, mišljenja je Matković.

Izvor: Al Jazeera