Oslobađajuća presuda Šešelju po svih devet tačaka optužnice
11: 22 – Oslobađajuća presuda Šešelju po svih devet tačaka optužnice: progon kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje zakona i običaja rata, mučenje kao kršenje zakona i običaja rata, okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja rata, deportacija kao zločin protiv čovječnosti, nehumana djela i prisilno premještanje zločin protiv čovječnosti, bezobzirno razaranje grada kao kršenje zakona i običaja rata, uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih i obrazovnih kao kršenje zakona i običaja rata, pljačkanje javne i privatne imovine kao kršenje zakona i običaja rata.
Ovom oslobađajućom presudom, nalog za hapšenje postaje bezpredmetan, prema tome Vojislav Šešelj je slobodan čovjek.
11:20 – Većina članova Vijeća smatra da je govor iz Vojvodine bio jasan poziv na protjerivanje ili prisilno premještanje Hrvata iz tog mjesta, ali Vijeće ocjenjuje da Tužiteljstvo nije dokazalo da je govor doveo do kampanje progona.
Većina članova je zaključila da su druga dva govora, u skupštini Srbije 1992. bili jasan poziv na protjerivanje Hrvata.
Ti govori, po većini članova Vijeća, pozivi su na protjerivanje, no većina smatra da te riječi, budući da su izgovorene u okviru protivljenja srpskoj politici iskazuju predstavljanje alternativnog programa koji nikada nije proveden, ne dozvoljava većini da zaključi da postoje pozivi na ratni zločini.
Većina članova Vijeća zaključuje da nije dokazano da je postojala veza između govora 1992. i zločina počinjenih 1992. u Mostaru, Zvorniku i Sarajevu ili pak da se stavljaju posredni zločini od maja 1992. do 1993.
11: 13 – Većina članova Vijeća je zaključila da tužitelj nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata, kao i to da treba odbaciti optužbe za Šešelja o fizičkom zlostavljanju. Vijeće jednoglasno odbacuje optužbe za odgovornost Šešelja za deportaciju.
Vijeće je prihvatilo da širenje nacionalističke ideologije nije zločin, ali treba analizirati i kvalificirati govore i njihov utjecaj na počinjenje djela. Govor na cesti za Vukovar 1991. u kojem je Šešelj rekao: “Čitav taj prostor će uskoro biti očišćen od ustaša”.
Govor u Vukovaru 1991: “Nijedan ustaša ne sme živ izaći iz Vukovara” i “Ustaše predajte se, nema više potrebe da ginete”, govor u Malom Zvorniku 1992. kada je pozvao “braću četnike da se osvete balijama”.
6. maj 1992. u Vojvodini kada je Šešelj rekao da Hrvatima nema mjesta u Hvrtkovcima. Vijeće je zaključilo da je održao govore u Vukovaru, ali većina nije mogla odbaciti mogućnost da su ti govori održani u kontekstu sukoba i da su imali za cilj podizanja morala.
Većina članova Vijeća zaključila da je Šešelj zaista održao spomenuti govor u Malom Zvorniku, iako je smatrala da precizne okolnosti nisu utvrđene.
Većina članova Vijeća nije mogla zaključiti izvan razumne sumnje da je Šešelj pozivao na etničko čišćenje BiH.
11: 04 – Vijeću su predočeni brojni dokazi o naoružavanju Srba, ali su se i Hrvati i muslimani naoružavali. Sve zaraćene strane su se pripremale za neminovna neprijateljstva kako bi sačuvali teritorije, a ne da su to bile jednostrane akcije Srba.
10: 53 – Tužilaštvo ne treba zahtijevati direktnu, već indirektnu odgovornost Šešelja za progon. Ne postoje pravi elementi za bilo kakvu krivičnu odgovornost za zločin protiv čovječnosti.
Vijeće je ocijenilo da Tužilac nije predočio dovoljno dokaza da su počinjena sljedeća djela: Ubistvo u Crnoj rijeci, okrutno ponašanje prema civilima u Ovčari i skladištu, u kasarni u Semizovcu, u Vogošći, kao i pljačka u Nevesinju.
Većina članova Vijeća je ocijenila da tužilac nije predočio dovoljno dokaza da su počinjena ova djela: Ubistva nesrba na Žuči, ubistva u Zvorniku, pljačka u Vukovaru. Većina članova Vijeća također ne smatra da je utvrđeno bezobzirno razaranje i pustošenje gradova i sela, kao ni hotimično vjerskih i obrazovnih građevina, kontekst nije dovoljno naveden. Vijeće je utvrdilo da su počinjiena određena djela, spisak će biti iznesen: Vukovar – mučenje, ubistvo, zlostavljanje u Veleprometu i na Ovčari.
10: 47 – “Većina članova Vijeća zaključuje da Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje, da nesrpsko stanovništvo nije bilo izloženo sistematskom napadu u velikim dijelovima Hrvatske i BiH. Tokom perioda na koji se odnosi optužnica, predoženi dokazi pokazuju da je bio sukob snaga koji su obuhvatile civilne elemente. Tužilac nije dokazao da su civili bili masovno na meti, tužilac iznosi opšte tvrdnje bez dokaza. U tim okolnostima, većina ne može zanemariti argumente odbrane da su civili bježali i sklanjali se u dijelove gdje su bili pripadnici iste grupe. Autobusi nisu bili dio prisilnog premještanja, već humanitarna pomoć neborcima koji su bježali.”
10: 40 – “U jednom od svojih glavnih zaključaka, Vijeće skreće pažnju na to da ako je Šešelj imao autoritet nad svojim dobrovoljcima, oni nisu bili potčinjeni kada su učestvovali u vojnim operacijama. S tim u vezi su podneseni obimni dokazi, uključujući i mišljenje vještaka koji je dokazao kako su Ustav Jugoslavije i drugi zakoni podrazumijevali proglašenje vojnog stanja čime se vojska jačala dobrovoljcima redovne jedinice i dobrovoljci su bili podređeni istoj vojnoj hijerarhiji. U skladu sa ovim principom, Šešelj nije mogao imati nikakvu hijerarhijsku vezu sa dobrovoljcima kada su bili uključeni u JNA, Vojsku Jugoslavije i VRS. Vijeću su predočeni dokazi da su u periodu optužnice na određenim mjestima gdje su počinjeni zločini bili Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi, Odred Dušan silni, Crvene beretke ili Jedinica za specijalne operacije Srbije, Žute ose, jedinica Vasilija Vidovića, Bogićeva jedinica koja je poznata kao i Grupa iz Loznice, jedinica Karađorđe, Srpska garda…Vijeće je razmotrilo navod odnosa tih grupa i Šešelja. Mišljenje Vijeća je kako nema dovoljno dokaza da je on bio povezan sa određenim paravojnim jedinicama. Vijeće također zaključuje da nema dokaza o hijerarhijskoj vezi Šešelja sa grupom iz Loznice i Srpskom gardom. Zaključuje: Vojin Vučković bio je komandant jedne jedinice dobrovoljaca Žute ose. Šešelj se distancirao od Žutih osa nakon ubistava u Zvorniku. Vijeće je konstantovalo da su neki dobrovoljci SRS-a postali dio Crvenih beretki”.
10: 31 – “Vijeće je uz poteškoće pokušalo rasplesti neujednačene argumente tužilaštva. Vijeće je uvrstilo u spis veliki dio odlomaka djela Šešelja koji su važan pokazatelj da li se Šešelju može pripisati ono što se navodi u publikacijama. Uvrštene su i pismene izjave svjedoka koji su govorili za tužitelja, a poslije su djelimično ili potpuno pobijali šta su rekli ranije.
Vijeću je predočeno više dokumenata i dokaza iz drugih postupaka. Vijeće podsjeća da se njihova vrijednost zasniva na pretpostavci koja se ne nameće na beskompromisan način.
Vijeću su predočeni obimni dokazi o hronologiji događaja koji su doveli do raspada Jugoslavije.
U martu 1990. Šešelj je osnovao SPO sa Vukom Draškovićem. Nakon nesuglasica njih dvojice, Šešelj je osnovao Srpski četnički pokret čiji je bio predsjednik. Šešelj, Ljubiša Petković i Tomislav Nikolić osnivaju potom SRS, ova stranka je preuzela ciljeve SČP i podazumijevali su stvaranje Velike Srbije.”
10: 23 – Vojislav Šešelj poziva Vijeće da izda diferenciranu presudu u odnosu na druge presude. Tvrdi da bi se potpuno ili djelimično oslobađajuće presude, između ostalog u udruženom zločinačkog projektu, da se iskoriste i u njegovom slučaju. Na kraju treba naglasiti da je Šešelj unakrsno ispitivao svjedoke tužilaštva. U završnom podnesku je podnio završnu rekapitulaciju koju daje svakom od svjedoka.
Pitanje analize konkretnih činjenica koje mu se stavljaju na teret, većina članova Vijeća, došla je do nekoliko konstatacija.
Tužilac na početku pravi razliku između krivičnog djela koje je optuženi načinio i drugih koja su učinjena u sklopu udruženog zločinačkog pothvata. Kasnije se to gubi u udruženom pothvatu.
Tužilac nedosljedno koristi riječi nasilje i zločin. Rat je sam po sebi nasilan, a nasilje nije nužno sinonim za zločin, rekao je predsjedavajući Vijeća.
Iste činjenice koje se koriste kao ubistvo, mučenje, sredstva deportacije, pljačke i slično, isto se podvode pod djela progona. Tužilac ima cirkularni pristup u kojem svako krivično djelo dobija iste kvalifikacije. Tužilaštvo je upozoreno zbog takve prakse guranja svega u isti koš. Većina članova Vijeća izražava žaljenje zbog takvog pristupa. Time se narušio postupak i kompromitovala odbrana Šešelja koji je imao priliku iznijeti svoje argumente.
10:18 – Haški tribunal
“Vojislav Šešelj prikazuje Srbe kao žrtve agresije muslimana i Hrvata, i tvrdi da su pokrenuli protivustavno otcjepljenje, koje je dovelo do pokretanja sukoba u kojem su Srbi postupali kao branioci. Regrutovanje dobrovoljaca je bilo dio legitimne odbrane Srba, tvrdi Šešelj. Šešelj nije negirao postojanje plana o stvaranju Velike Srbije, kao i pojedine zločine. Ipak, tvrdio je da njegovi dobrovoljci nisu bili pod njegovom kontrolom, kao i da je ideja Velike Srbije imala drugi karakter od onoga što je tvrdio tužilac“, rekao je predsjedavajući Vijeća.
10:12 – Haški tribunal
Jean-Claude Antonetti, predsjedavajući Vijeća, pročitao je tačke optužbe protiv Šešelja. U tri tačke se tereti za zločine protiv čovječnosti: progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i prisilno premještanje.
Šest tačaka optužnice Šešelja tereti za kršenje zakona i običaja ratovanja: ubistvo, mučenje i okrutno postupanje, bezobzirno razaranje i pljačka javne ili privatne imovine.
Kako je rekao, Šešelj se izjasnio da nije kriv, branio se sam bez pomoći branioca. Nakon što je Tužilaštvo završilo sa iznošenjem dokaza, Šešelj je odlučio da neće pozivati svjedoke niti iznositi dokaze, rekao je predsjedavajući.
Osporavao je legalnost suda, preko pozivanja da nema nijednog dokaza protiv njega, do tvrdnje da se protiv njega vodi politički postupak.
10:05 – Haški tribunal
Na početku izricanja presude Vojislavu Šešelju, predsjedavajući Vijeća rekao je da je Vijeće ocijenilo da Šešelja nije potrebno dovoditi u Hag, te da mu je ostavilo mogućnost da prati izricanje presude putem videoveze iz Beograda.
„Šešelj je odbio ovu ponudu Vijeća, s obzirom na to da on danas ovdje nije prisutan.“
10:00 – Beograd
Ivan Jovanović, stručnjak za međunarodno humanitarno pravo, rekao je za Al Jazeeru da i dalje, nakon presude, postoji mogućnost žalbe ukoliko Šešelja oslobode.
„Ukoliko ga osude na kaznu od onog vremena koje je već proveo u pritvoru, on bi morao biti predat Tribunalu, opet bi imali to pitanje predaja. Ukoliko bi bio osuđen na kaznu koja bi pokrivala dve trećine perioda koje je proveo u Hagu, imao bi pravo da traži prevremeni otpust, to osuđenici traže. Međutim, znajući Šešelja i njegov način ophođenja sa Tribunalom, sumnjam da će to tražiti jer bi to bilo priznanje ovog suda. Dakle, možemo ponovo ući u pravno-politički cirkus.
9:58 – Beograd
„Ne znamo gde je tačno Šešelj, ali znamo da nije u Hagu, i po tome je to jedna situacija bez presedana. Šešelj nije ni u sedištu svoje stranke u Zemunu gde ima više medija nego članova stranke, kažu da neće biti organizovano praćnje presude. Mi ćemo čuti Šešeljev zvaničan stav za nekih dva sata kada se bude obraćao na konferenciji za novinare“, izvijestila je reporterka Al Jazeere Jelena Glušac iz sjedišta Srpske radikalne stranke u Beogradu.
Trinaest godina nakon dobrovoljne predaje Vojislava Šešelja, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u četvrtak će izreći prvostepenu presudu vođi srpskih radikala, optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. godine počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i protiv vojvođanskih Hrvata, na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Početak izricanja presuda je u 10:00 sati bez prisustva optuženog, koji je najavio da će u 12:00 sati održati konferenciju za novinare u sjedištu Srpske radikalne stranke u Beogradu.
Optužnica protiv Šešelja se sastoji od devet tačaka.
U tri tačke se tereti za zločine protiv čovječnosti: progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i prisilno premještanje.
Šest tačaka optužnice Šešelja tereti za kršenje zakona i običaja ratovanja: ubistvo, mučenje i okrutno postupanje, bezobzirno razaranje i pljačka javne ili privatne imovine.
Udruženi zločinački poduhvat
Tužilaštvo u optužnici navodi da je ovo Šešelj počinio kao dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio da se većina Hrvata, Bošnjaka i ostalo nesrpsko stanovništvo ukloni sa dijela teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine.
Nakon što se optuženi odbio vratiti u haški pritvor prije izricanja presude, Sudsko vijeće nije insistiralo da bude prisutan u Hagu pri samom izricanju presude.
Umjesto toga, ponudilo mu je da proces prati videolinkom.
Haško tužlaštvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelj proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubistva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Bošnjaka i Hrvata.
“On je odgovoran za patnje desetina hiljada žrtava, koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka”, kazao je na kraju završnih riječi glavni tužilac u predmetu Mathias Marcusen.
Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dvije sedmice uoči njenog objavljivanja kako ga ona ne zanima te je najavio žalbu na presudu “kakva god bila”.
On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora.
Uvjetna sloboda
Šešelj je na uvjetnoj slobodi od novembra prošle godine, kada ga je Haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.
Optužen je u devet tačaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.
Ideju “velike Srbije” sa zapadnom granicom Virovitica – Karlovac – Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i Bošnjaka ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužilaštvo.
Tužilaštvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u uniformi ili u civilu, srpskih dobrovoljačkih jedinica koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Govor mržnje
Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce SRS-a i upućivao ih u, kako ih je nazivao, “srpske zemlje” u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. godine – od plitvičkog govora, u kojem je najavio da će se “kotrljati glave” preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku, na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u Skupštini Srbije potkraj 1991. godine, u kojem je pozvao na razmještanje tadašnje Jugoslovenske narodne armije na granice “velike Srbije”, zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve.
Odbrana granica “velike Srbije” na području Hrvatske bila je važnija “nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve – pa “ko im je kriv – htjeli su rat, imaju rat”, kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije.
U Vukovaru, pak, poručio je da “nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara”, a kako su tužioci istakli – njegovi dobrovoljci “napravili su upravo ono što je Šešelj govorio”.
U Skupštini se u aprilu 1992. godine zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, a na mitingu u Hrtkovcima u maju 1992. godine, na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, Šešelj je poručio da će” ako sami ne odu, organizirati prevoz autobusima” do hrvatsko-srpske granice, pa dalje neka idu pješice u “svoju lijepu”.
Sudjelovanje u zločinima
Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužioci su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga, koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima te kako ih je Šešelj tokom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.
Tužioci su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u Bosni i Hercegovini koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili “pogrešne” nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.
U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužilaca na kraju dokaznog postupka.
Na suđenju Šešelju, koje je počelo 2007. godine, tužilaštvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubistva.
Ugroženi svjedoci
Tužioci su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci.
Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.
Uz govore mržnje, kojima je dehumanizirao pripadnike drugih naroda, Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, gdje su činili zločine na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca.
Suđenje Šešelju je najduže suđenje pred Haškim tribunalom.
Šešelj je u Haškom pritvoru od 2003. godine.
U međuvremenu, tri puta mu je suđeno za nepoštivanje suda, štrajkovao je glađu, a suđenje je prekidano i na zahtjev tužilaštva, zbog ugrožene sigurnosti svjedoka u postupku.
Izvor: Al Jazeera i agencije