Osione strane diplomate i servilni domaći vazali

Piše: Zarije Seizović

Šef Misije Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi u Bosni i Hercegovini Jonathan Moore je 9. februara, komentirajući mogućnost pokretanja postupka revizije presude Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, kazao da je poruka svih njih (valjda važnih predstavnika međunarodne zajednice) jasna i da on ne vidi opravdanje za reviziju. Dodao je kako svi oni (valjda pomenuti predstavnici međunarodne zajednice) moraju tražiti pravdu i niko ne govori protiv potrage za njom.

No, istakao je, pod takvim uvjetima, kad nema novih dokaza i kad je moguće da će biti puno političkih posljedica, kad neće biti pozitivnog rezultata, njihov je savjet (čiji?) zaustaviti to, skoncentrirati sve snage u budućnost, u praktične, konkretne mogućnosti. Njegova ekselencija Moore još je govorio da posjeduju (ko?) informacije da nema osnova za reviziju i da bi bilo bi više negativnih posljedica, što su, navodno, rekli domaći i inozemni političari. Zato su oni (ko?) protiv toga.

Nadalje je rekao da su imali (ko?) konsultacije s kolegama iz međunarodne zajednice, s pravnim stručnjacima. Za pravu i uspješnu reviziju Bosna i Hercegovina mora imati potpuno nove, konkretne dokaze, objašnjava Moore. Nadalje, suvereno konstatira kako je jasno da je čak i prije roka kasno sve obnoviti, kako je upitna i punomoć Sakiba Softića te kako je njegov mandat završen 2007. godine, kada je donesena odluka u ovom predmetu. Iz brojnih razloga, njihov (čiji?) stav je odustati od toga, završio je Moore.

 

Izjavu slične sadržine dao je još jedan međunarodni predstavnik, ambasador Lars-Gunnar Wigemark, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koji je, među ostalim, rekao da bi revizija u aktuelnom političkom trenutku predstavljala kočnicu u provođenju ekonomskih reformi u Bosni i Hercegovini.

Ove izjave, same po sebi, površnom posmatraču predstavljaju dio dnevnih poslova stranih diplomata i običan čovjek ne bi mogao zaključiti da one odudaraju od sličnih izjava međunarodnih zvaničnika danih u posljednja dva desetljeća. Međutim, postoji suštinska razlika koja ovakve istupe stranih diplomata čini nečuvenim. Prije svega, treba znati da se radi o krajnje neizbalansiranim istupima, koji predstavljaju otvoreno i javno miješanje u unutrašnje stvari jedne suverene države, a sve to od visokopozicioniranih diplomatskih predstavnika međunarodne zajednice, što, samo po sebi, predstavlja diplomatski skandal sui generis.

Ekselencija Moore je, kako smo mogli čuti i vidjeti, dobrano “iskočio” iz registra diplomatske komunikacije i, k tomu još, prejudicirao niz drugih činjenica čisto pravne prirode. Naime, prema onome što je rekao, zaključuje se da on zna da je punomoć zastupnika Bosne i hercegovine u predmetnom postupku upitna, da on zna da nema novih dokaza, da on zna da je sada kasno sve obnoviti, da on zna rezultat predstojećeg sudskog postupka pred Međunarodnim sudom pravde, jer tvrdi da neće biti pozitivnih rezultata.

 

Kao odgovor na ovakav, za državu domaćina veoma neprijazan čin, servilni bh. političari nisu imali nikakvu reakciju. Baš nikakvu. Kao da je rekao da se ove godine očekuje napredak u reformskim procesima. Po ko zna koji put, osionost inozemnih diplomata i politički vazalitet koji svakodnevno iskazuju domaće političke “elite” spram njihovih stavova iskazuju se kao savršena djelatna simbioza i kompatibilan spoj bahatosti uvoznih političara i degutantne domaće političke servilnosti. I ovaj put Bosna i Hercegovina je pokazala da je potpuno nedorasla svom kapacitetu subjekta međunarodnog prava – suverene države, jer nije bila spremna niti sposobna braniti vlastiti dignitet.

U svakoj drugoj državi, koja nije poligon za izvođenje geopolitičkih manevara velikih sila, ovakve izjave bi bile dovoljne za promptnu reakciju najviših državnih organa (šefa države, predsjedništva), koji bi pokrenuli postupak proglašavanja diplomate za persona non grata (nepoželjnu osobu), uz ostavljanje mu roka od 24 sata da se spakuje i s obitelji napusti državu prijema. To se do sada nije desilo, niti će se ikada u sličnoj situaciji desiti, sve dok domaći političari budu sofisticirano ucijenjeni politikom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, sve dok budu marionete u rukama moćnih, koje – po nekada krvavoj, a sada naizgled od krvi opranoj “velikoj šahovskoj ploči” – pomiču važni međunarodni činioci, eksponenti regionalnih i svjetskih politika.

Da se vratimo na najvažniju stvar, a to je pitanje podnošenja zahtjeva za obnovu postupka (reviziju presude) u pomenutom predmetu. Kakva je veza gore navedenih izjava i mogućeg novog postupka? Snažna i suštinska. Ako je ranije moglo biti sumnje u to da međunarodna zajednica ne želi novo krizno žarište u središtu Evrope, da ne želi da se buduće članice Evropske unije, a prije svega NATO saveza, međusobno “tužakaju” pred međunarodnim sudom, ako se latentna politika “guranja pod tepih” mogla osjetiti i pretpostaviti, sada je ta politika postala potpuno manifestna, javna, čista kao kristal.

Tračak svjetla na mogući ishod

Bez ikakve zadrške, inozemne diplomate poučavaju suverenu državu šta trebaju činiti u situaciji koja se pojavljuje jednom u par vjekova, koja je suštinski važna za njenu sudbinu, za sudbinu istinskih dobrosusjedskih odnosa u regionu, za žrtve, za istinu, pravdu… Ne, zahtjev za reviziju ne treba podnijeti radi toga što Bosna i Hercegovina ima animozitet prema današnjoj Srbiji (iako za to daje povoda činjenica ko obnaša najviše političke funkcije u njoj), nego zbog žrtava, istine, pravde, pomirenja i, možda, nekad, u dalekoj budućnosti, oprosta, ako ikada neko za to bude spreman.

Konačno, ne treba zaboraviti da i Srbija ima prvorazredan državni interes da, kao država koja je osuđena prethodnom presudom zbog povrede Konvencije o genocidu, podnese zahtjev za reviziju te presude i pokuša ishoditi za sebe u novom postupku povoljniji rezultat. Ko će i da li će, od ove dvije države, pokušati poboljšati svoj položaj u novom postupku saznat će se vrlo brzo.

Kako će na to reagirati Međunarodni sud pravde, ne može se sa sigurnošću znati tako brzo. Ipak, teško se oteti utisku da izjave kao što su ove sa početka teksta bacaju tračak svjetla na mogući ishod postupka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera