OSCE i OHR: Ne rušite kuću zločina u Višegradu

Kancelarija Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR)  i Organizacija evropske sigurnosti i saradnje (OSCE), ponovo su uputili zajedničko pismo načelniku Opštine Višegrad, kojim pozivaju vlasti da obustave, zbog izgradnje puta, planirano rušenje kuće u Pionirskoj ulici, gde je 1992. u “živoj lomači” spaljeno 70 civila bošnjačke nacionalnosti.

U pismu je rečeno: „Ako se krene sa planiranim rušenjem 24. decembra, to bi moglo biti shvaćeno kao veoma negativan korak koji podsjeća na neke od najtežih dana u istoriji ove zemlje”.

Upozorili su da kuća takođe može sadržavati materijalne dokaze u istrazi koja se sprovodi.

OHR i OSCE smatraju da postoji prostor za kompromis koji bi omogućio istovremeno postojanje planiranog puta i kuće.

Inače, njeno rušenje predviđeno je za sutra.

Izgorjela i beba stara jedan dan

Nevladine organizacije koje okupljaju preživjele žrtve i njihove porodice prošle sedmice  su pozvale vlasti BiH i međunarodnu zajednicu da spriječe rušenje kuće u Pionirskoj ulici, kao i uklanjanje riječi “genocid” sa spomenika na mezarju Stražište.

U decembru 2012, Milan Lukić osuđen je na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoje Lukić na 27 godina, zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u Višegradu.

Četrnaestog  juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu 65 ljudi ugurano je u podrum jedne kuće. Milan Lukić i Mitar Vasiljević, uglavnom starcima, djeci i ženama objasnili su da će tu biti sigurni. Otet im je zlatni nakit i novac. A onda su živi zapaljeni. Prema haškoj presudi, Milan, Sredoje i Mitar stajali su pred kućom i pucali na svakog ko je iz podruma pokušao da iskoči. Dvoje je uspjelo da pobjegne. Majka i sin.

Svjedokinja zločina prošle sedmice za Al Jazeeru je ispričala svoja sjećanja:

“Kad je zapaljena kuća, narod je počeo da plače. Djeca i starci su bili pretežno i djevojke koje su školu završile. Morali smo kroz prozor da bježimo. Ja sam mlađeg sina izbacila kroz prozor, a onda sam za njim pošla poslije nekoliko minuta. Ranilo me kroz lijevu nogu i lijevu ruku, na ćošku kuće, đe je bio onaj Mitar Vasiljević i Milan Lukić. I beba. Što je najtužnije – beba od 24 sata tu je izgorjela”, rekla je ona.

Pravna bitka

Kada je istrčala iz kuće imala je toliko vremena da pretrči do obližnjeg kanalizacionog odvoda, preko kojeg se danas pravi put.

„U tu kanalizaciju sam upala. Tu sam bila tri noći i tri dana. Ucrvala mi se rana. Odatle sam se jedva izvukla i otišla u Kosovo Polje, Bakira me je okupala i presvukla”, kaže svjedokinja.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja” Žena-žrtva rata” danas vodi pravnu bitku sa Opštinom Višegrad.

Nakon što je dobila informaciju da su opštinske vlasti zbog gradnje puta riješile da sruše polovinu kuće, Hasečić je odlučila da je obnovi, a podrum pretvori u spomen sobu.

Za to je dobila i odobrenje vlasnice kuće, Sumbule Zebe, koja sada živi u Americi.

Ipak, građevinska inspektorica, Ljiljana Ćiković, donijela je rješenje o pečaćenju gradilišta i naložila Bakiri Hasečić da kuću vrati u prijašnje stanje.

Izvor: Al Jazeera i agencije